Oglas

Psihologija identiteta

Zašto ljudi više vjeruju svom identitetu nego vlastitim očima? Psihologija objašnjava kako gubimo zajedničku stvarnost

author
N1 BiH
22. nov. 2026. 16:04
geralt-diversity-5582454
Pixabay

Zašto dvije osobe, suočene s istim činjenicama, mogu doći do potpuno suprotnih zaključaka? Psihološka istraživanja pokazuju da odgovor nije uvijek u nedostatku znanja ili inteligencije. Ponekad je presudno nešto dublje - potreba da sačuvamo vlastiti identitet i osjećaj pripadnosti grupi.

Oglas

Zamislite dvije osobe koje gledaju isti televizijski prilog o političkom protestu. Jedna vidi građane koji se bore za pravdu. Druga vidi opasnu masu koja ugrožava društveni poredak. Snimak je isti, događaj je isti, ali zaključci su gotovo nepomirljivi.

Takve razlike nisu nužno posljedica toga što jedna osoba govori istinu, a druga svjesno laže. Ljudi mogu iskreno vjerovati u međusobno suprotstavljena tumačenja istog događaja.

Psiholozi već decenijama istražuju kako politička, nacionalna, religijska i druga pripadnost utječu na način na koji obrađujemo informacije. Istraživanja objavljena tokom 2026. godine dodatno su osnažila jednu zabrinjavajuću mogućnost: naš identitet može postati svojevrsni filter kroz koji odlučujemo šta ćemo prihvatiti kao stvarnost.

Eksperiment iz 2026: Identitet može utjecati na vjerovanje čak i kada je dodijeljen slučajno

U januaru 2026. časopis Psychological Science objavio je istraživanje psihologa Tylera J. Hubenyja, Lee S. Nahon i Bertrama Gawronskog sa Univerziteta Teksas u Austinu, koje donosi posebno zanimljiv uvid u odnos identiteta i istine.

Istraživači su željeli odgovoriti na pitanje koje je dugo predstavljalo problem u ovoj oblasti: prihvataju li ljudi informacije koje odgovaraju njihovoj grupi zato što žele zaštititi identitet ili zato što o tim informacijama jednostavno znaju više?

U dva eksperimenta, s ukupno 1.411 odraslih učesnika iz Sjedinjenih Američkih Država, istraživači su koristili nasumično dodijeljene grupne identitete. Time su nastojali ukloniti razlike u prethodnom znanju koje postoje između stvarnih političkih ili društvenih grupa.

Rezultati su pokazali da su učesnici imali niži prag za prihvatanje informacija koje su odgovarale njihovom dodijeljenom identitetu nego informacija koje su mu proturječile.

Drugim riječima, čak i kada ljudi nisu imali različito prethodno znanje, sama grupna pripadnost mogla je utjecati na to koliko su spremni povjerovati određenoj tvrdnji.

Nalaz podržava teoriju prema kojoj zaštita identiteta predstavlja jedan od mehanizama pristrasnog zaključivanja. Ipak, istraživanje ne dokazuje da je identitet uvijek važniji od dokaza, niti da se svi ljudi ponašaju jednako.

Kada činjenica postane prijetnja

Američki socijalni psiholog Jay Van Bavel i istraživačica Andrea Pereira još su 2018. godine u časopisu Trends in Cognitive Sciences predstavili model političkog uvjerenja zasnovan na identitetu.

Njihova analiza ukazuje da politička pripadnost ne oblikuje samo mišljenja. Ona može utjecati na pažnju, pamćenje, automatske procjene, pa čak i na određene perceptivne sudove.

Zbog toga se sukob oko činjenica ponekad pretvara u nešto mnogo ozbiljnije: sukob oko toga ko smo.

Ako neka informacija ugrožava političku stranku, nacionalnu zajednicu ili ideološku grupu s kojom se snažno poistovjećujemo, njeno prihvatanje može imati psihološku cijenu.

Priznati da je vlastita grupa pogriješila ne znači uvijek samo promijeniti mišljenje. Za neke ljude to može značiti dovesti u pitanje osjećaj pripadnosti, povjerenje u autoritete ili dio vlastite životne priče.

U tom trenutku pitanje „Je li ovo tačno?“ može se početi takmičiti s drugim pitanjem: „Šta prihvatanje ove činjenice znači za mene i ljude kojima pripadam?“

Van Bavel i saradnici u kasnijem radu, objavljenom 2024. godine u Current Opinion in Psychology, dodatno su razradili ovaj model. Pokazali su kako identitet može oblikovati izvore kojima vjerujemo, informacije koje tražimo i spremnost da provjeravamo ono što čujemo.

PSIHOLOGIJA UVJERENJA

Ista informacija, dva moguća odgovora

NOVA ČINJENICA

„Političar kojeg podržavam iznio je netačan podatak.“

PROVJERA DOKAZA

Šta pokazuju pouzdani izvori?

Moguća promjena mišljenja
ZAŠTITA IDENTITETA

Ugrožava li to moju grupu?

Moguće odbacivanje dokaza

Ilustrativni model, ne prikaz izmjerenih udjela. Izvori: Van Bavel i Pereira (2018); Hubeny i saradnici (2026).

Šta se događa kada više ne dijelimo iste činjenice?

Ovaj problem postaje posebno važan u politički polariziranim društvima.

Istraživanje objavljeno 2024. godine u časopisu PNAS Nexus pokazalo je da novčani poticaji za tačne odgovore nisu uklonili većinu razlika u procjeni politički osjetljivih tvrdnji između američkih liberala i konzervativaca.

U tri eksperimenta s ukupno 1.344 učesnika između 66 i 78 posto tih razlika opstalo je uprkos poticajima za tačnost.

To sugerira da ljudi ne brane uvijek određene tvrdnje samo kako bi pokazali političku lojalnost. Neki u njih zaista vjeruju, čak i kada su pogrešne.

Ipak, psiholozi upozoravaju da identitet ne određuje automatski šta ćemo smatrati istinitim. Ljudi mogu promijeniti mišljenje, a analitičko razmišljanje, pouzdani izvori i društveno okruženje koje nagrađuje tačnost mogu pomoći u prepoznavanju dezinformacija.

Demokratska društva ne zahtijevaju da svi imamo ista mišljenja. Ali mogućnost javne rasprave zavisi od toga možemo li barem dio činjenica zajednički provjeriti.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama