Prvi pardajz turisti nisu bili ni siromašni ni škrti – naprotiv, bili su rasipnici. Ali ne na Jadranu, već u Grčkoj. I bili su Jugosloveni.

Takozvani paradajz turisti odavno su trn u oku ugostiteljima na Jadranu. Taj termin se koristi da se pogrdno označe turisti koji na more putuju s rashladnim torbama punim mesa, mesnih prerađevina, voća, povrća, čak i grickalica.

To, naravno, znači da minimalno troše u prodavnicama i restoranima na destinaciji na kojoj ljetuju.

U ovu grupu spadaju i turisti koji u restoranu za cijelo veče naruče litar mineralne vode za više ljudi. Među njima su i oni koji na plažu nose cjelodnevne obroke i sve užine između.

Nekada su paradajz turistima smatrani oni iz istočne Evrope ili siromašni turisti sa Zapada, a danas se ovaj epitet vezuje za turiste iz Bosne i Hercegovine i Srbije.

Kako je nastao termin paradajz turista?

Definicija paradajz turista kakvu danas poznajemo nije najtačnija. Termin je nastao osamdesetih godina prošlog vijeka, a primjenjivao se na srpske turiste koji su ljetovali u Grčkoj.

Kako je rekao srpski novinar Dragan Gulić, Grčka je osamdesetih postala popularna šoping i turistička destinacija, posebno za Srbe.

„Prvi paradajz turisti koji su u Grčku došli iz bivše Jugoslavije nisu bili siromašni, ali su ljetovali u Grčkoj drugačije nego kod kuće. U Grčkoj su obišli velike pješčane plaže koje nisu imali kod kuće – izuzev Ulcinja u Crnoj Gori, koji je bio raj za djecu koja ni u vrijeme ručka nisu htjela da napuste plažu. Pored toga, viđeni su lokalni turisti kako jedu na plažama ili na njima prave piknik, što kod nas nije bila norma“, objasnio je Gulić za Jutarnji program televizije Nova.

Tako su srpske majke počele da spremaju ručkove kod kuće, odnijele su jela u grčke pekare, gdje su ih kuhale ili pekle u rerni, naravno uz naknadu, a onda su išle da ih traže i porodica je jela na plaži.

„To su bili turisti koji su uživali“, objasnio je Gulić.

Praksa jedenja (ponekad čak i kuhanja) ručka na plaži je vremenom „nadograđena“.

„U Grčkoj je tada paradajz imao drugačiji ukus od onih koje smo jeli u Jugoslaviji“, rekao je Gulić, „i bio je jeftin“. Zato su Srpkinje počele da kupuju grčki paradajz, paprike i patlidžane, a i u Grčkoj su kuhale ajvar za zimnicu.

Tako su (uglavnom srpske) turiste iz bivše Jugoslavije u Grčkoj nazvali paradajz turistima.

“Za razliku od današnjih, prvobitni ljudi su bili potpuno srećni i nisu štedjeli. Međutim, ovim načinom ljetovanja su ipak nešto uštedjeli, ali su novac ostavili u Grčkoj. Ne za ugostiteljske usluge, već za kupovinu – posebno farmerki i drugih stvari koje se u to vrijeme nisu mogle nabaviti u Jugoslaviji ili su bile skuplje nego u Grčkoj”, ispričao je Gulić.

Dakle, prvobitno, termin nije označavao nekoga ko je na odmor došao sa natovarenim kolima domaće hrane, već jugoslovenskog turistu koji se vratio iz Grčke sa vagonom hrane (u ovom slučaju ajvarom) i kupovinom.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad