Vladimir Putin prijeti da je Rusija za "zaštitu svoje teritorije i svojih građana" spremna upotrijebiti svo oružje koje joj je na raspolaganju. Zapadne zemlje pokušavaju Rusiju više ili manje uspješno odvratiti od toga. Da li je svijet zaista najbliži upotrebi nuklearnog oružja u posljednjih nekoliko desetljeća? Ili već s tim, kada se to pitamo, sviramo po Putinovim notama?

Nepisano pravilo kada se govori o upotrebi nuklearnog oružja i odgovoru na nju je da u izjavama treba biti odlučan, a istovremeno koliko je moguće mlak. Sve mogućnosti treba ostaviti otvorene, a istovremeno nijednu eksplicitno najaviti.

Ruski predsjednik Vladimir Putin to radi veoma „uspješno“. Već krajem februara, na početku ruskog napada na Ukrajinu, u govoru je upozorio da Rusija „ostaje jedna od najmoćnijih nuklearnih zemalja“ i da bi posljedice eventualnog vojnog sukoba bile „zlokobne“ za svakoga ko bi pokušao da je napadne.

„Svako ko bude pokušao da nas ometa ili stvori prijetnje našoj zemlji i narodu, mora biti svjestan da će ruski odgovor biti trenutan, a posljedice takve, kakve nikada nisu vidjeli u svojoj historiji.“

Nekoliko dana kasnije naredio je povećanje pripravnosti ruskih nuklearnih snaga. Podaci zapadnih obavještajnih službi govore da se u praksi nije mnogo promijenilo i da su Putinove riječi više bile predstava.

Putin je poslednjih sedmica ponovo zaoštrio svoju retoriku, prilikom uspješne kontraofanzive ukrajinske vojske na okupiranim teritorijama. Najavljujući djelimičnu mobilizaciju ruske vojske krajem septembra, kojom bi trebalo da pokuša da preokrene tok sukoba, rekao je: „Za odbranu Rusije i naših ljudi ćemo svakako upotrijebiti svo oružje koje imamo na raspolaganju. /…/ Državljani Rusije mogu biti sigurni da ćemo braniti teritorijalni integritet naše domovine, našu nezavisnost i slobodu – ponavljam – svim sredstvima.”

Kada je sedmicu dana kasnije, na osnovu lažnih referenduma, potpisao naredbu o pripajanju četiri ukrajinske oblasti – Luganska, Donjecka, Hersona i Zaporožja – saopštio je u govoru ukrajinskim vlastima i „njihovim pravim gospodarima na Zapadu“ da će Rusija „svoju teritoriju štititi svim svojim snagama i sredstvima koje imamo na rapolaganju“.

Prema Putinovim riječima, presedan su u svakom slučaju napravile SAD – napadima na Hirošimu i Nagasaki na kraju drugog svjetskog rata.

„Prelazak veoma važne linije“

Uglavnom su zapadni predstavnici odgovorili u skladu sa preporukama o mlakosti. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da bi ruska upotreba nuklearnog oružja značila prelazak „veoma važne linije“. O detaljima nije želio da govori. „Međutim, takav korak bi iz temelja promijenio prirodu konflikta.“

Američki predstavnici opisuju Putinove riječi uglavnom kao „neodgovorne“. Savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, upozorio je da će Rusija morati da se nosi s „katastrofalnim posljedicama“ ako upotrijebi nuklearno oružje.

Neki evropski predstavnici se međutim nisu pridržavali pravila o neodređenosti nuklearne retorike. Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je previše u intervjuu za televiziju France 2: „Francuska nuklearna doktrina je zasnovana na jasno definisanim vitalnim interesima zemlje. Oni ne bi bili ugroženi u slučaju nuklearnog napada u Ukrajini ili u regionu.“

Visoki predstavnik EU za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borell otišao je još dalje i izjavio da nuklearni napad na Ukrajinu „ne bi donio nuklearni odgovor, već vojni odgovor toliko snažan da bi ruska vojska bila uništena“.

Ruska strana je, naravno, brzo prigrabila tu izjavu i pozicionirala se u ulogu „razumnije“ u sporu. Portparol Kremlja Dimitrij Peskov nazvao je Borellov nastup štetnim i provokativnim. „Rusija ne želi da učestvuje u takvim vježbama i ne želi da bude dio njih.“

Ruski premijer Dmitrij Medvedev prekorio je Borellovu „paranoju“ i istovremeno dodao da podrška Ukrajini na Zapadu očigledno nije bezuslovna.

Američko nuklearno oružje ima pet evropskih zemalja

Savez NATO ovih dana izvodi vojne vježbe nuklearnog odvraćanja u vazdušnom prostoru Belgije i okolnih zemalja. U vježbama učestvuje do 60 aviona iz 14 zemalja, a polijeću iz belgijske vojne baze Kleine Brogel koja je, prema podacima Federacije američkih naučnika, jedna od šest lokacija u Evropi na kojoj SAD čuva dio svog nuklearnog arsenala.

To bi trebalo da budu redovne vježbe koje su već dugo planirane. Iako bi ih prilikom pooštravanja ruske retorike neko mogao nazvati neodgovornim dodavanjem drva na vatru, s druge strane, predstavnici NATO-a ističu da bi upravo otkazivanje vježbi moglo poslati pogrešnu poruku. „Iznenadno otkazivanje rutinskih i dugo planiranih vježbi zbog rata u Ukrajini poslalo bi vrlo pogrešnu poruku“, ustvrdio je generalni sekretar Stoltenberg u razgovoru s novinarima. Redovne godišnje vojne vježbe ruskih nuklearnih snaga trebale bi ubrzo doći na red.

„Prvi put od kubanske raketne krize…“

Nuklearna retorika se pooštrila, razmišljanje o scenarijima upotrebe nuklearnog oružja postalo je dio svakodnevnog života. Ako Putin u svojim izjavama ostaje „diplomatski“ neodređen, neki od njegovih pristalica govore mnogo otvorenije o upotrebi nuklearnog oružja. Čečenski lider Ramzan Kadirov je recimo početkom oktobra, kada je ruska vojska napredovala na teritorije koje je Rusija proglasila svojim, pozvao Putina da razmotri i ovu mogućnost.

Američki predsjednik Joe Biden je početkom mjeseca na događaju njegove Demokratske stranke izjavio da se, prema njegovim riječima, Putin ne šali. „Prvi put od kubanske nuklearne krize, suočavamo se s direktnom prijetnjom upotrebe nuklearnog oružja.“

Predstavnik SAD u Vijeću sigurnosti UN-a 1962. pokazuje fotografije iz zraka ruskih raketnih bacača na Kubi (Profimedia)

Iz Bijele kuće su kasnije objasnili da Bidenova izjava nije povezana ni sa kakvim novim obavještajnim podacima o mogućim ruskim aktivnostima na tom području. Za sada se vjeruje da sateliti nisu detektovali nikakva zabrinjavajuća ruska kretanja u tom smjeru.

Strateško i taktičko nuklearno oružje

Nuklearno oružje se generalno dijeli na „strateško“ i „taktičko“. Strateško nuklearno oružje namijenjeno je napadu na neprijateljsko zaleđe, njegove vojne baze, kritičnu infrastrukturu i velike gradove. U tu kategoriju spadaju recimo interkontinentalne balističke rakete velike eksplozivne snage, obično nekoliko puta veće od „malog dječaka“, američke nuklearne bombe koja je uništila japanski grad Hirošimu na kraju drugog svjetskog rata i najavila doba nuklearnog oružja.

Upotreba strateškog nuklearnog oružja u slučaju nuklearnog odgovora napadnute strane bi najvjerovatnije značila uništenje svijeta. To „međusobno zagarantovano uništenje“ ujedno je ključno sredstvo odvraćanja od nuklearnog rata.

Taktičko nuklearno oružje namijenjeno je upotrebi na ratištu. Radi se o različitim projektilima i bombama manje eksplozivne snage, jer je njihova upotreba predviđena u blizini vlastite vojske. Do sada još nikada nisu bili upotrijebljeni.

Ukoliko bi Putin odlučio prekršiti „nuklearni tabu“, po mišljenju stručnjaka najvjerovatnije bi se radilo o upotrebi taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini.

To bi se u odnosu na špekulacije koje se mogu pročitati u svjetskim medijima, moglo dogoditi na više načina, bilo da bi ga upotrijebili protiv uznapredovale ukrajinske vojske, bilo da bi u svrhu zastrašivanja demonstrativno uništili neku strateški manje važnu tačku, recimo Zmijsko ostrvo u Crnom moru. Moglo bi se raditi i o „pucnju upozorenja“ i eksploziji iznad mora.

Neki kao „nuklearnu opciju“ spominju i uništavanje neke od ukrajinskih nuklearnih elektrana konvencionalnim oružjem.

Ove sedmice su na jednoj od ruskih televizija predstavili cijelu teoriju, po kojoj su Ukrajinci u Mikolajevu navodno sami detonirali nuklearnu bombu, kako bi SAD-u i NATO-u dali povod za neposredno uključivanje u rat.

Today on Russian TV:

Ukraine has a nuclear bomb primed in Mykolaiv which it will detonate and then blame on Russia so that the US has a justification for getting directly involved in the war and launching missiles on Russia

Got all of that? 🤪 pic.twitter.com/Zfvln18j6P

— Francis Scarr (@francis_scarr) October 19, 2022

Sudbina svijeta u aktovkama

Svoje nuklearne kodove i komunikacijsku opremu za prenos naredbe o upotrebi nuklearnog oružja američki predsjednik ima spremljene u posebnoj aktovci pod nadimkom „nuklearna lopta“ (eng. Nuclear Football), koja se navodno uvijek nalazi u njegovoj blizini i obično je nosi jedan od članova njegove pratnje.

Duplikat ove aktovke je u rukama potpredsjednika ili potpredsjednice, u slučaju ako bi predsjednik bio onesposobljen. S njom se komandi američke vojske može odobriti lansiranje interkontinentalnih raketa ili drugog nuklernog oružja.

Također i ruski predsjednik sve što je potrebno za odobrenje upotrebe nuklerane sile ima spremljeno u posebnoj aktovci, nazvanoj „Čeget“, po ruskoj planini. Iste aktovke kod sebe imaju i ministar odbrane i načelnik Generalštaba ruske vojske. Za odobrenje upotrebe nuklearnog oružja potrebno je odobrenje barem dva od tri vlasnika „Čegeta“.

Dakle, nijedna od aktovki ne sadrži „crveno dugme“, koje bi samo jednom čovjeku direktno omogućilo lansiranje nuklearnog oružja. Uvijek je potreban lanac ljudi koji su spremni sprovesti takvu naredbu.

Pripreme za pregovore?

Po mišljenju stručnjaka nijedna od mogućih upotreba taktičkog nuklearnog oružja za Putina nije dobra, odnosno, donijela bi mu veću štetu nego korist. Prijetnja mogućnošću upotrebe nuklearnog oružja služi mu za odvraćanje direktnog uključivanja NATO saveza u rat u Ukrajini.

Stvarna upotreba nuklearnog oružja Rusiju bi globalno izolovala, a zapadne države bi dobile povod za direktnije uključivanje svojih konvencionalnih snaga u sukob.

„Moglo bi se dogoditi upravo ono što Putin svo vrijeme želi spriječiti,“ za reviju New Statesman napisao je profesor ratnih studija na londonskom King’s Collegeu Lawrence Freedman.

Po mišljenju Williama Alberqua iz Međunarodnog instituta za strateške studije, strah pred ruskom upotrebom nuklearnog oružja je pretjeran. Svrha Putinovog zveckanja nuklearnim oružjem po njegovom mišljenju je „sijanje straha na Zapadu i pokušaj skretanja pažnje sa pomoći Ukrajini na suočavanje sa rastućom nuklearnom prijetnjom“.

Slično u članku za online medij Euractiv konstatuje i ukrajnski politički analitičar Roman Rukomeda. Po njegovom mišljenju u ruskim nagovještajima o upotrebi nuklearnog oružja radi se o psihološkoj i medijskoj operaciji sijanja straha, a svrha je „priprema terena za buduće pregovore o završetku rata koji Rusija gubi“.

U njemačkom listu Der Spiegel su oprezniji, gdje spominju mogućnost da bi upravo upotreba nuklearnog oružja mogla prisiliti Zapad na pregovore sa Putinom. „Čak i ako takav potez ne bi uticao na odnos snaga na ratištu, poslao bi jasnu poruku da je Putin odlučan učiniti sve što je potrebno, a to bi moglo ojačati glasove koji pozivaju na pregovore sa Putinom bez obzira na cijenu. Pogotovo u Njemačkoj, u kojoj je dio stanovništva odrastao sa strahom od nuklearnog rata, mogle bi se povećati dileme, da li je Ukrajina vrijedna takvog egzistencijalnog rizika.“

Eksplozija američke hidrogenske bombe od 150 megatona (10 000 puta jače od Hirošime) na atolu Bikini 1954. godine

Bitka za evropsko javno mnijenje

Uspjesi ukrajinske vojske bili su i jesu mogući i zahvaljujući izdašnoj pomoći zapadnih država u obliku isporuke tehnološki naprednog oružja, koju većina javnosti u ovim državama za sada još podržava. Ali uz eventualno pogoršanje energetske krize, porast troškova života i pad blagostanja, javno mnijenje u tim državama može se promijeniti. Ljudi se mogu zasititi rata, bez obzira na to koliko je pravedna borba Ukrajinaca za vlastitu državu.

Još u junu je međunarodni think tank European Council on Foreign Relations upozorio, da se evropska javnost dijeli na one koji zagovaraju podršku Ukrajini, dok pravda ne bude zadovoljena, i one koji zagovaraju što skorije okončanje rata, čak i ako su potrebni kompromisi. Sličnu podjelu možemo uočiti i unutar slovenačke politike i slovenačke javnosti.

Što duže bude trajao rat i negativno uticao na živote Evropljana, veća će biti podrška njegovom što skorijem okončanju. Na neki način, vrijeme je Putinov saveznik.
Prema mišljenju istaknutog historičara i poznavaoca Istočne Evrope Timothyja Snydera, Putinove prikrivene prijetnje nuklearnim oružjem prije svega za cilj imaju kupovinu vremena. „Nada se da će njegovo spominjanje nuklearnog oružja zapadne demokratije odvratiti od isporuke oružja Ukrajini i da će imati dovoljno vremena na raspolaganju da na ratište pošalje dodatne snage i uspori ukrajinsku ofanzivu,“ napisao je u svom blogu.

Najnovija ruska podmornica K-329 Belgorod, koju je vojska službeno preuzela u julu ove godine. Opremljena je autonomnim torpedima na nuklearni pogon, nazvanim Posejdon, koji nuklearnu bojevu glavu mogu dostaviti do neprijateljske obale.

Bilo kakvo popuštanje u svjetlu nuklearne prijetnje po Snyderovom mišljenju neće okončati rat u Ukrajini. „Ali će povećati vjerovatnoću za nuklerni sukob u budućnosti. Popuštanje pred nukleranom ucjenom bi poslalo poruku da se na taj način sve može postići, što je garancija za krizne scenarije i u budućnosti.“

Nuklearna zima

Nuklearni sukob sa brojnim eksplozijama nuklearnih bojevih glava u više dijelova svijeta već bi sam po sebi bio nezamislivo destruktivan, ali eksplozije ne bi zahvatile cijelo čovječanstvo. Kritično je ono što bi uslijedilo nakon takvog sukoba – nuklearna zima. Eksplozije i požari, koji bi uslijedili nakon nuklearnog sukoba, po prognozama atmosferskih fizičara proizveli bi ogromnu količinu čađi koja bi se podigla u stratosferu i više godina onemogućavala sunčeve zrake da dopru do površine Zemlje.

Prosječna temperatura na Zemlji pala bi za najmanje 10 stepeni Celzijusa, na nivo posljednjeg ledenog doba, što bi značilo masovno propadanje poljoprivrednih proizvoda i globalnu glad.

U posljednje vrijeme su se naučnici, koji su svoje istraživanje posvetili pitanju nuklearne zime, prije svega bavili pitanjem šta bi za čovječanstvo značio ograničen regionalni nuklearni sukob, recimo između nuklearnih sila Indije i Pakistana. Po izračunima jedne grupe naučnika, čak i takav sukob u kojem bi upotrijebili manje od postotka svjetskih zaliha nuklearnog oružja, u stratosferu bi izbacio pet miliona tona čađi i atmosferu u prosjeku ohladio za skoro dva stepena Celzijusa, što bi uzrokovalo višegodišnje osjetno smanjenje proizvodnje hrane, „kakvom u savremenoj istoriji još nismo svjedočili.“

Druga grupa naučnika došla je do optimističnijeg zaključka, jer u njihovim simulacijama u stratosferu dospijeva značajno manje čestica čađi, a na osnovu toga zaključuju da su scenariji osjetnog hlađenja atmosfere i popratnih negativnih efekata u slučaju ograničenog nuklearnog sukoba „vrlo malo vjerovatni“. Učinak nuklearnog rata na atmosferu je jedno od onih naučnih pitanja na koja nije moguće unaprijed odgovoriti sa praktičnim eksperimentom.

Zapad ne smije odgovoriti jednakom mjerom

Čak i kada bi se stvarno dogodilo da Rusija posegne za nuklearnim oružjem, od ključnog značaja je da SAD i NATO savez ne odgovore jednakom mjerom.
Prema pisanju Stephena Younga, predstavnika američkog Saveza zabrinutih naučnika (Union of Concerned Scientists), jedne od organizacija koja se zalaže za eliminaciju nuklearnog naoružanja, ruska upotreba nuklearnog oružja izolovala bi Putina i učinila ga međunarodnim otpadnikom, odrekli bi ga se čak i Indija i Kina, uspostavila bi se široka podrška oštrim međunarodnim sankcijama.

„A ništa od toga se ne bi dogodilo, ukoliko bi SAD i NATO odgovorili nuklearnim oružjem,“ upozorio je Young. „U tom slučaju bi to jednostavno postao nuklearni rat, u kojem bi se završila priča većine čovječanstva, ili ako se nekim čudom sukob zaustavi prije toga, živjeli bi u svijetu u kojem bi nuklearno oružje zauvijek bilo dio budućih konflikata.“

Po njegovom mišljenju, jedini rat sa Rusijom koji bi SAD izgubile je nuklearni rat. U njemu nema pobjednika.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad