Mogodnemo, šćap ili šćerka je pravilno: "Sve što smo naučili od roditelja i sredine je naš identitet i ne trebamo se stidjeti!"

Prepoznatljivost identiteta po jeziku

Kazao je kako ne treba ismijavati tuđi jezik ili dijalekt jer jesvaki jezik, svaki dijalekat i svaki govor dio nečijeg identiteta.

"Tako kako ja ovako govorim, jedna osoba iz Srbije, Hrvatske ili Slovenije će vrlo lako prepoznati da sam ja iz Bosne i Hercegovine. Ili neko ko se možda malo bolje razumije o Bosni i Hercegovini, ako ja slučajno kažem recimo pa penjati umjesto popeti, reći će evo ga iz Sarajeva. Zato što u govoru iz Sarajeva mi imamo to popenjati. To su neke pojave koje su sasvim prirodne, znači jezik je jednostavno jedan vrlo kompleksan sistem", istakao je Memić.

Navodi kako lingvisti već jedno stoljeće jezik definiraju kao nešto što se stručno kaže diasistem - jedan sistem koji u sebi ima više sistema.

"Pa tako mi svi u sebi vladamo ustvari različitim jezičkim varijetetima, različitim jezičkim formama. Ja ne govorim sad ovako, kao na televiziji sa vama, kao što govorim recimo sa svojom porodicom u kući ili sa svojim prijateljima na ulici. I to je jednostavno nešto kako je normalno. I to je nešto što je prirodno, jednostavno prirodno našoj jezičkoj inteligenciji, prirodno našoj jezičkoj kompetenciji i zašto se toga stidjeti?!", naglasio je.

"Sve što izvorni govornik kaže je pravilno!"

Za sve one koji simijaviju različite izgovore, riječi, naglaska ističe: "Sve ono što jedan izvorni govornik kaže ili što je naučio od svojih roditelja ili od svoje sredine je pravilno. Mi bismo se trebali u našem posmatranju i analizi jezika odvojiti od nečega što se zove pravilno ili nepravilno. Ono što kaže izvorni govornik je pravilno. Da li je ono u skladu sa standardnom jezičkom normom koja je stvorena za neku službenu komunikaciju, to je jedna druga stvar."

Standardni jezici nastali da bimo se svi razumjeli

Kao problem navodi što se u obrazovanu djeci ne objašnjava koliko je jezik vrlo raznolik i da on ima više varijeteta te da je dosta naših nastavnika u školi jako koncentrirano na to da djeci drugima propisuje kako da dobro govore, a ne da uz to propisivanje isto tako kaže da postoje neki drugi oblici, vaši lokalizmi, vaši dijalektizmi, koji se isto tako trebaju čuvati.

"Ako se pogleda kako su nastali standardni jezici ili kako smo i mi zvali tradicionalno ili književni jezici, oni su upravo nastali u svrhu službene komunikacije, u svrhu nadregionalne službene komunikacije. U doba nastajanja nacionalnih država, jedna država - jedna nacija se definirala posebno u Evropi kao jedna jezička zajednica, kao jedna jezičko-politička zajednica. I onda su određeni intelektualci rekli, a, nama treba jedna forma jezika, jedan varijetet jezika, koji će nam služiti za službenu, ujednačenu komunikaciju nadregionalnu, kako bi se svi razumjeli. Kako bi u Bosni i Hercegovini ili nekad na bivšem srpsko-hrvatskom prostoru, jedan kajkavac iz Zagreba koji govori potpuno drugačije, koji govori potpuno drugim jezičkim sistemom, razumio osobu iz Dubrovnika ili osobu iz Beograda ili osobu iz Novog Pazara. Dakle, standardni jezik tu jeste za službenu komunikaciju i naravno da bi jedan visoko-pozicionirani političar trebao da se služi standardnim jezikom, i ja koliko vidim političari u BiH se služe tim jezikom, ali vi morate da shvatite da je jezik jedna tako kompleksna materija da niko od nas, pa čak i ljudi koji se bave jezikom, ne vladaju svim finesama standardnojezičke norme", naglasio je.

Kao primjer uzeo svoj za pisanje i izgovor riječi "dolje". Ističe da će je uvijek pravilno napisati, ali da je izgovara "dole".

"Ne postoje svi dijalekti u, da kažemo tako, bosanskom jeziku koji su striktno sto posto ijekavski, sto posto ikavski, sto posto ekavski. I to je jednostavno tako, ili ćemo mi u bilo kojem obliku, recimo, ispustiti visoke vokale 'i' i 'u'", dodao je.

Dijalekti ponos u Dalmaciji i Istri, zašto nisu u BiH?

Govoreći o identitetu i jeziku, naveo je primijer zastupnika Istarskom demokratskog sabora koji su govorili čakavskim dijalektom.

"I niko im nije rekao da su oni neobrazovani, niko im nije rekao da su oni manje kompetentni. Pa tako nije ovaj naš bivši premijer, ukoliko je rekao to mogodnemo, on nije jezički stručnjak. On je stavljen na tu poziciju da rješava neka druga pitanja, a ne jezička pitanja. Isto tako pogledajte Dalmaciju. Pogledajte kako su Dalmatinci historijski svoj dijalekat kroz pjesmu, kroz serije, ustvari napravili nečim što je prestižno. Pa ćete tako pogledati da ljudi u Splitu, bez obzira imaju li fakultet ili su doktori nauka, reći će i 'nisan', i 'lipo', i to niko neće proglašavati primitivizmom. E, kod nas u Bosni, ako neko kaže šćerka, onda će ga proglasiti primitivnim. S jezičke tačke gledišta radi se o potpuno istim fenomenima", objasnio je.

Govor u Sarajevu 1940-ih: Klješća, šćap, pišća...

Upozorio je da upravo zbog društvenog neprihvatanja nestandardnih formi dolazi do toga da mjesni i regionalni dijalekti u BiH rapidno izumiru.

"Tako, recimo, ljudi koji se danas hvale da su Sarajlije, ne znaju da je recimo originalni srpski ili dijalekat šćakavski, staroštokavski šćakavski dijalekat bio tu, pa je sasvim bilo normalno reći pišća, odnosno pišćati ili ščap umjesto štap ili klješća umjesto klješta. Dakle, tako su govorili Sarajlije do 1940-ih godina. Naravno, Sarajevo se od toga promijenilo, došlo je do drugog stanovništva, standardni jezik i snaga standardnog jezika je bila takva da je jednostavno takav dijalekat izgubljen i to su normalne pojave. Ali, s druge strane, nemojmo suditi možda onim starijim ljudima koji će nekad reći ščap ili će možda nekad reći da voda pišći ili da dijete prišći, jer je to jednostavno odraz lokalnog dijalekta koji je isto tako dio jezika", poručio je Memić.

Detalje o dijalektima u BiH pogledajte u videu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad