Nakon Jasenovca i Sokolovca, ovo mjesto u Hrvatskoj postat će "naselje duhova"

Nekada poznata pod imenom Braidaföld, Širine se u pisanim izvorima spominju još u 19. stoljeću. Kroz povijest je broj stanovnika varirao, a vrhunac je dosegnut nakon Drugoga svjetskog rata kada je ondje živjelo više od petsto ljudi.

Kako su desetljeća prolazila, broj se postupno smanjivao. Popis iz 1971. godine bilježi 319 stanovnika, deset godina kasnije 219, a 1991. samo 170. Nakon Domovinskog rata evidentirano je 86 ljudi, dok ih je na posljednjem popisu ostalo tek 26, piše Dnevno.hr.

Sjedište beljske poljoprivrede

Širine su nekada bile središte beljske Poljoprivrede, zbog čega je svakodnevno dolazilo mnogo radnika iz okolnih mjesta. No posljednjih tjedana i Belje se počelo povlačiti s pustare.

Mehanizacija je već preseljena u Brestovac, a u radionici je ostalo tek nekoliko strojeva i nešto alata. Pusta je i upravna zgrada, što je simbolično označilo kraj jednog razdoblja. Odlazak Belja bio je posljednji udarac za preostale stanovnike koji su, osim posla, ostali i bez pitke vode.

Tamošnjim vodovodnim instalacijama, građenima još u doba Austro-Ugarske, sada teče samo tehnička voda. Gradski vodovod prolazi svega nekoliko metara od njihovih kuća, ali priključak, kako kažu, očito se ne isplati.

Upravo zbog problema s vodom ondje su kolege iz Glasa Slavonije i otišle, nekoliko kilometara od Belog Manastira, gdje su zatekli puste objekte, jato kokoši, dva psa i Svjetlanu Hosinger (54), jednu od posljednjih stanovnica Širina.

„Vode će biti još mjesec dana, dok nas ne isele“, kaže Svjetlana. U prvi tren njezine riječi zvuče nejasno, ali objašnjava da su nedavno došli službenici koji su im rekli kako se moraju preseliti.

Pokazali su joj fotografiju stana u Kneževu i rekli da će ondje nastaviti živjeti. Svjetlana, koja u Širinama živi od početka osamdesetih, ne skriva tugu.

Živi u trošnoj kućici sa sinom, nakon što joj je suprug preminuo prije pet godina. Zajedno su godinama radili u Belju, a iako nije željela napustiti svoj dom, kaže da bez vode život više nije moguć.

„Imamo sanitarnu vodu dok se ne isprazni vodotoranj, a po pitku idemo na jedini preostali bunar“, govori tiho.

Svetozar Jovandić i Stana Varga također su među onima koji napuštaju Širine. Oboje s nostalgijom pričaju o nekadašnjem životu, trgovini, gostionici, nogometnom klubu i zajednici koja je nekad živjela punim plućima.

„Imam osamdeset godina i živim sam u trošnoj kućici. Nisam se planirao seliti, ali kad su rekli da više neće biti vode i ponudili stan u Šećerani, pristao sam“, priča Svetozar.

Stana, koja se u Širine doselila prije više od trideset godina, sada čeka preseljenje u državni stan u Petlovcu.

„Prošle godine preminuo mi je suprug i ostala sam sama. U kući je vlaga, a po vodu moram ići daleko. Blizu sam sedamdesete i to mi je postalo preteško. Podnijela sam zahtjev za zamjenu i potpisala papire. Rekli su da će uskoro stići rješenje“, kaže Stana, svjesna da je njezinu molbu ubrzao odlazak Belja i zatvaranje vodovoda.

Bolji uvjeti i sigurnija starost

Prema riječima stanovnika, i ostalih dvadesetak ljudi iz Širina bit će preseljeno u državne stanove diljem Baranje, u Kneževo, Petlovac, Šećeranu i Grabovac. Većina ih ne krije da će im novi domovi, premda nepoznati, pružiti bolje uvjete i sigurniju starost. No s druge strane, teško im je napustiti mjesto u kojem su proveli cijeli život.

Na pitanje što će biti sa Širinama, nitko ne zna sa sigurnošću. Govori se o nekoliko mogućih planova – jedni spominju gradnju smještaja za strane radnike, drugi stočnu farmu, treći prenamjenu zemljišta u poljoprivredne površine, a četvrti postavljanje solarnih panela. „Što će biti, pokazat će vrijeme, ali nas niko ništa ne pita“, zaključuju sugovornici Glasa Slavonije.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad