Kada je stao na pozornicu nekakve opskurne pivnice u Helsinkiju s mikrofonom u ruci, prije negoli će početi pjevati, samo je kratko prosiktao: "Smatrajte se sretnima što se ne zovete Matti Nykänen." Bio je to jedan od njegovih zadnjih nastupa prije nego što je u veljači 2019. umro. Imao je samo 55 godina, ali s obzirom na to kako je živio, nikome nije bilo jasno kako je uhvatio i te godine.

Nitko nikad nije letio tako dugo kao Matti, nitko nikad nije tako brzo pao kao Matti. U rekordno kratkom roku prešao je put od heroja nacije do pajaca koji je svojim ispadima više punio novine nego što je to radio dok je rušio rekorde i osvajao zlatne medalje, piše Index.hr.

Mase su ga obožavale, ali on je mrzio svoj život

Volio je pobjede, ali se s njima nije znao nositi. Bio je i ostao najveći u svom sportu svih vremena, mase su ga obožavale, ali on sebe nije volio. Može se reći da se Matti Nykänen jednostavno umorio od onoga što je bio i samo se predao. Umro je od života koji je mrzio.

U samo 10 godina aktivne karijere (od 1981. do 1991.) Plavi anđeo je osvojio sve što se osvojiti moglo u skijaškim skokovima. Njegova karijera je bila sinonim za zlato. Već u svojoj drugoj sezoni među velikim dečkima, sa samo 19 godina, uzeo je svjetsko zlato u Oslu. Bio je to tek početak. Na Zimskim olimpijskim igrama (1984. i 1988.) osvojio je pet medalja, od kojih četiri zlatne. Pet puta je bio svjetski prvak, a s tri zlata na Igrama u Calgaryju 1988. je uz nizozemsku brzoklizačicu Yvonne van Gennip bio najuspješniji sportaš čitavog natjecanja.

Najveći svih vremena

S Adamom Malyszom i Sarom Takanashi (u ženskoj konkurenciji) dijeli rekord s četiri naslova pobjednika Svjetskog kupa, a jedini je skijaš skakač u povijesti koji ima zlato u svih pet glavnih i najvažnijih natjecanja u ovom sportu.

Nykänen je imao bogodan talent, ali nije imao glavu da bi se znao nositi sa slavom. Kad je 2006. objavio autobiografiju, koju je nazvao Greetings From Hell (Pozdravi iz pakla), na promociji knjige je rekao: “Dovraga, ova knjiga ne može biti tako loša kao što je bio loš moj život.”

Matti je imao samo osam godina kad ga je otac stavio na skije i pustio da poleti. Bilo je to na brdu u Jyväskyläu, gdje je odrastao, 150 kilometara sjeverno od Helsinkija. Toliko je uživao u skakanju da je postao opsjednut. Bio je hiperaktivno dijete i sport mu je postao ispušni ventil za sav njegov višak energije.

“Jedino što sam želio bilo je skočiti. I skočiti i skočiti opet”, pričao je jednom.

Kako je njegovo brdo imalo i žičaru i reflektore, Matti je tamo bio po čitav dan i noć. Do svoje 12. godine trenirao je do 10 sati dnevno.

Nitko nikad nije letio kao Matti ni tako brzo pao kao on

Kad je s 19 godina uzeo svjetsko zlato u Holmenkollenu u Oslu, to je napravio po tako gustoj magli da je jedva mogao vidjeti kraj svojih skija, a kamoli dno padine na koju je doskočio. Nije se bojao jer je ionako skakao po instinktu. U mitskom dvoboju s njemačkom legendom Jensom Weissflogom osvojio je u Sarajevu 1984. svoje prvo olimpijsko zlato na velikoj skakaonici (na maloj je uzeo srebro, a zlato je otišlo Weissflogu), a totalnu dominaciju pokazao je četiri godine kasnije u kanadskom Calgaryju. Uzeo je sve. Malu skakaonicu, veliku i ekipno zlato. To nikad nitko u povijesti nije napravio. No već je tada njegova sklonost alkoholu predstavljala problem.

S 14 godina se zaljubio u alkohol, a on ga je uništio

Matti je trebao imati i puno više pobjeda, zlata i rekorda, da nije bilo čašice. Prema vlastitom priznanju, s 14 godina je prvi put probao alkohol i nikad ga se više nije mogao riješiti. Demoni izazvani alkoholnim parama bili su prejaki. Matti Pulli, njegov omiljeni trener i čovjek koji ga je učio skakati kad je bio dijete, u tri navrata ga je izbacio iz reprezentacije. Jednom jer je mrtav pijan pokušao skakati na Novogodišnjoj turneji u Garmischu, drugi put jer se, naravno, opet pijan, potukao s kolegama iz reprezentacije, a treći jer je provalio u kiosk te ukrao cigarete i gajbu piva.

“Ako je Matti pijan, a ti kažeš pogrešnu riječ, tada će te udariti”, rekao je Jari Puikkonen, kolega iz reprezentacije, a njegov biograf Egon Thiener pričao je da je Nykänen imao “Jekyll i Hyde” osobnost.

“Kad je trijezan, on je jedan od najljubaznijih i najdruželjubivijih ljudi koje sam ikad sreo. Kad je pijan, opasan je i agresivan.”

Prestao je skakati nakon Svjetskog prvenstva 1991. Bio je zadnji, 50. na velikoj skakaonici. Imao je samo 28 godina.

Dok je skakao, njegov divlji duh je dobri Matti Pulli donekle i znao kontrolirati, a Nykänen je svog trenera toliko cijenio da je ponekad i znao ukrotiti neodoljivu želju za alkoholom. Kad se ostavio skakanja, taj nagon više nije mogao nitko kontrolirati, piše Index.hr.

Dobio zlatnu ploču, radio kao striper, pojavio se u pornofilmu i mlatio je ženu

Odmah nakon što se ostavio skakanja, neki poslovni ljudi u Finskoj pokušali su iskoristiti Mattijevu popularnost i nagovorili su ga da se posveti pjevačkoj karijeri. Prihvatio je ugovor i 1992. objavio je svoj debitantski album Yllätysten yö, koji je prodan u više od 25.000 primjeraka, što je značilo da je dobio zlatnu ploču u Finskoj. Iduće godine je opet pokušao, snimio je album Samurai, ali on je doživio fijasko.

Šest puta se ženio, dva puta za Mervi Tapolu, kćer finskog kralja kobasica. Nesretna Mervi je podnosila zahtjev za rastavom braka čak 15 puta. Konačno su se rastali 2010., a Matti je bio optužen da ju je pokušao zadaviti i ubosti nožem. Bio je osuđen na 16 mjeseci zatvora.

U zatvoru je bio više puta zbog nasilničkih ispada, a zbog pokušaja ubojstva rođaka nožem osuđen je na 26 mjeseci zatvora. Ta priča možda najbolje oslikava kakav je život živio Matti nakon što mu je propala karijera. Naime, u Finskoj postoji jedan lokalni, kafanski sport u kojem natjecatelji jedan drugoga povlače za kažiprst. Matti je izgubio dvoboj i na vlastiti rod je potegao nož. Bio je toliko pijan da se ničega nije sjećao.

Probao je i s politikom, a kad je dotaknuo samo dno, okušao se i kao striper u jednom casinu u Helsinkiju. Publika ga je izviždala jer se odbio skinuti do kraja. Sve je više pio i sve mu je više trebalo novca. Prodao je sve svoje medalje da bi skupio novac za svakodnevna opijanja, a pojavio se i u jednom pornofilmu. Vrhunac apsurda Mattijeva života bio je posao koji je dobio kao telefonski savjetnik za bračne probleme.

Odlučio je da je dosta 4. veljače 2019.

I njemu je to bilo smiješno. “Ovih dana sam bračni savjetnik. Ako ti stvari u ljubavnom životu idu dobro, nazovi me. Mogu ga sjebati za sedam sekundi”, rekao je sportskom novinaru Ianu Chadbandu.

Sve je više pio, kao da je odlučio završiti sve. Nije želio pomoć, nije želio ništa. Samo je htio utapati se u svojoj omiljenoj jabukovači do smrti.

“Pokušali smo sve kako bismo mu pomogli. Vodili smo ga i u klinike za odvikavanje, ali kad god bi se vratio, odmah bi počeo piti”, kroz suze je pričao trener Pulli.

Agonija je okončana 4. veljače 2019. Samo tri dana nakon što je pjevao u nekakvoj Ravintoli u Helsinkiju.

Iza sebe je ostavio dvoje djece, Eveliinu i Samija, koji će kroz život odlučiti što im je bio otac – genij ili luđak, piše Index.hr.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad