Litvanac Šarunas Marčiulionis i bivši NBA igrač pomaže svom starom saigraču iz reprezenatcije Sovjetskog saveza Alexanderu Volkovu da izvuče mlade košarkaše iz Kijeva.
Ukrajinac Alexander Volkov bivši košarkaš Atlanta Hawsa i osvajč zlata sa reprezentacijom SSSR-a 1988. godine u Seulu, govorio je za za Sport Illustrated o ratu u njegovoj domovini.
Volkov je do sada pomogao da mnogo humanitarne pomoći stigne u Ukrajinu iz susjednih zemalja. Pored toga organizirao je improvizirane vježbe obuke za odbranu. Sport Illustrated dalje piše da ovo sigurno nije bio način na koji je Volkov – djed, ministar sporta i član FIBA Kuće slavnih 2020. – zamišljao da provede svoje noći. Ali, kako on to kaže:
“Da, rat je očajno vrijeme”
Nekoliko dana kasnije Volkovov dječački dom u Černihovu, sjeverno od Kijeva i na putu ruskog napredovanja iz Belorusije, bombardovan. Stan na trećem spratu koji je naslijedio od roditelja i iznajmljivao porodici sveo se na paramparčad. Podijelio je fotografije ruševina i napisao ih: “Znam svaki centimetar ovog dvorišta” i dodao: “Moja tetka je bila tamo tokom ovoga. Hvala Bogu da je preživjela”
Od početka rata bio zabrinut za svoju djecu. Ne za njegove dvije kćerke, koje bezbjedno žive van ratne zone, jedna u New Yorku, a druga u Atlanti, već za njegove košarkaše. Otkako je napustio NBA i vratio se u Kijev 1990-ih, Volkov je finansirao omladinsku košarkašku akademiju popunjenu sa oko 90 ukrajinskih klinaca i tinejdžera sa ambicijama da igraju koledž i profesionalnu košarku. Pošto je zemlja bila napadnuta, opasnost je vrebala svuda. Trupe su napredovale prema Kijevu. Bombe su detonirale u tržnim centrima. Djeca su bila prestara da bi bila zaboravna i premlada da bi služila u ukrajinskoj vojsci.
“War is a desperate time.”
— Sports Illustrated (@SInow) April 25, 2022
Former NBA players Šarūnas Marčiulionis and Alexander Volkov have worked together, @jon_wertheim reports, to help young basketball players in Ukraine escape Russia’s attack: https://t.co/uIHZwmQbrz pic.twitter.com/Ipe7jOXLMr
Jedan od njegovih prvih poziva nakon početka invazije bio je jednom od njegovih najstarijih prijatelja, dugogodišnjem bivšem saigraču Šarunasu Marčiulionisu koji sada živi u Litvaniji. Volkov kaže: „Bilo je jednostavno. Pitam: „Šarunas, možeš li mi pomoći?“
Kada je pozvao svog drugara, glas mu je bio žustro, tražeći pomoć, Marčiulionisu nije bilo potrebno ni da čuje ostatak rečenice.
„Naravno“, prisjeća se Marčiulionis kako je odgovorio. “Šta mogu uraditi?”
Volkov je objasnio situaciju. “Ova grupa igrača, svi rođeni 2006. godine, morala je da se skloni s puta. Može li se Marčiulionis pobrinuti za njih?”
Marčiulionis je bez oklijevanja pristao. Tako se devet 16-godišnih ukrajinskih košarkaša — otprilike istih godina koliko su bili Marčiulionis i Volkov kada su se prvi put sreli — nagomilalo u automobile koji su krenuli prema Vilniusu. Neki su bili u pratnji majki; drugi su grlili roditelje zbogom, nesigurni kada će se sljedeći put sresti. Napustili su Ukrajinu, vozili se kroz Poljsku i ušli u Litvaniju. Marčiulionis je bio tu da pozdravi ove nove izbjeglice.
Kao i Volkov, Marčiulionis je uključen u omladinsku košarkašku akademiju. Postavio je smještaj za novopridošlice u Litvaniju. Te ih upisao u lokalne škole. On ih ohrabruje da iskoriste košarku kao izlaz, vrijeme na terenu kao interval u kojem bježe od traume rata i “pronađu djelić normalnog”. Takođe je pomogao da se djeca povežu sa svojim saigračima u drugim zajednicama, uključujući Sabonisa, koji sada živi u Kaunasu u Litvaniji.
Jedan od ukrajinskih klinaca je i Semenu Plačkovu, 15-godišnjak i šuteru iz Kijeva, koji je odlučio da modelira svoju igru prema svom NBA heroju, Tyleru Herrou. „Moj tata je volontirao da pomogne ukrajinskoj odbrani “, prisjeća se on. “Mislimo da bi moja mama i ja trebali biti sigurni”
Nakon malog posredovanja od strane Volkova, Plačkov, njegova dva brata, sestre i majka napustili su Ukrajinu i otišli za Litvaniju. Imali su planove da odu u Vilnius, gdje su čekali Marčiulionis i još neki njegovi saigrači. Umjesto toga, bili su povezani sa Košarkaškim klubom Tornado u Kaunasu, koji ima veze sa Sabonisom. 3. marta, Plačkov, njegova majka i brat uhvatili su prevoz do Varšave. Ono što bi inače bila 10-satna vožnja završilo je kao petodnevna odiseja. U Varšavi ih je dočekao litvanski košarkaški posrednik koji je vozio porodicu pet sati do Kaunasa. „Dali su nam hranu i stan za život i mjesto u timu“, kaže Plačkov.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!