Skandal u Srbiji zbog namještene utakmice: Dostupan je transkript kompletnog razgovora

Screenshot

Utakmica Mladost GAT – RFK N.S 1921 završila je još prije tri mjeseca, ali i dalje je predmet interesa.

Gosti su ostvarili pobjedu rezultatom 2:0, a to je sa sobom povuklo mnoge sumnje.

Dugo traju priče da se svašta dešavalo uoči i tokom poluvremena meča na GAT areni, u posljednjem kolu Prve lige, 26. maja.

Da sve nije na nivou priča, potvrđuje i eksluzivan audio zapis do kojeg je došao Sport klub.

Poslije pažljive provjere autentičnosti, čitaocima donosimo u uvid transkript dešavanja tokom poluvremena utakmice Mladost GAT – RFK N.S 1921.

Prvi glas (vjerovatno trener Darko Tešović): „Sjedite, sjedite, dole… Je li ima tamo neko? Slušaj!“

Drugi glas (vjerovatno predsjednik Aleksandar Važić): „Čekaj da ja prvo kažem… Situacija je sljedeća, sad sam deset minuta proveo van stadiona, na telefonu, zvali su me iz kabineta, gore iz Beograda. Znači, slušaj, ovo je sramota kako oni igraju, da li oni puštaju, ne znam šta rade, mi smo njih ubili, ali brate ovo mi ne liči na ekipu koja hoće da igra. Ne znam šta se dešava. Znači, bod im treba, taj čovjek je rekao da će dati, donijeti pare i sve, da će da časti. Ne znam kako da izgovorim ovo, totalno sam zbunjen…“

Čuje se kucanje na vrata. Žamor, nejasni glasovi.

„Hvala, Čile…“

„Momci, voda je…“

(Vjerovatno trener Darko Tešović): „Slušate me, ’ajde da skratimo ovo… Gledajte, izvini Aco. Rako, je li vidiš šta priča…“

(Vjerovatno kapiten Zoran Rakić): „Tačno sam znao da će to da bude.“

(Vjerovatno trener Tešović): „Slušajte me sad ovo. Ja sam vam rekao prije utakmice da sam ja ovakvih utakmica, ovo je najgora utakmica koja je mogla da se desi za mene. I ja sam ovakve utakmice igrao. I nisam očekivao ovo što sad Aca hoće da nam kaže. Da odozgo, od samog vrha spašavaju nekog koji pojma nema, znači pojma, treba pet da im damo. Da je prošla ona Gvozdenova 3:0, 5:0 do poluvremena. Pojma nemaju, ali je sljedeća situacija. Ne možemo da pišamo uz vjetar, a da ne budemo zapišani. Sad moramo da se snalazimo. Svi zajedno! Evo, ja vam kažem, ja mogu sutra da budem ovdje i ne moram da budem, čist mi je obraz, ali ovo su sitiacije koje morate da riješite vi. Morate da riješite. Moraju da nam daju dva gola. Moraju, neriješeno. Moraju, momci…“

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Može da dođe taj ko je rekao da da dva gola…?“

Čuje se iz pozadine: „Ne može!“

I nastavak:

„Dobro je, Rako. Rako!“

Galama, više glasova se čuje.

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Ja neću pustiti, neću da pustim, alo ne ćutim, brate. Ja imam obraz, znaš! Ja imam obraz slobodno da kažeš Rakić Zoran nije htio da pusti, evo sad ti ja potpisujem.“

(Vjerovatno trener Tešović): „Momci, evo slušajte. Mi možemo, mi ćemo da idemo da igramo drugo poluvrijeme…“

Iz pozadine se čuje nerazumljivo: „Šef je rekao da neće da igra ako…“

Prepliće se dijalog više lica, nerazumljivo.

„Ako ćemo igrati, igramo svi…“

Opet žamor, više lica priča.

„Kao da ja volim da pustim, da izgubim utakmicu…“

(Vjerovatno trener Tešović): „Slušajte, tišina, slušajte me ovo. Izlazimo na drugo poluvrijeme i igramo utakmicu, Manda izlazi, jer ne može. Svi ostali, izlazite da igrate utakmicu! Jeste li me razumjeli? I savršeno me boli k…. šta će da bude, jeste li me razumjeli? Jeste li me razumjeli?“

Uglas nekoliko ljudi: „Jesmo…“

(Vjerovatno trener Tešović): „Oni moraju da pokažu m… ako hoće da ostanu, ja ne moram da budem trener više nigdje. Ali, oni moraju da pokažu m…! Vi ste ih pokazali, ovo što priča Aca, evo tu smo svi, evo živimo od toga…“

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Može slobodno, ajde. Ja… Prvo, slobodno recite, ja sam rekao!“

Prepliću se dva različita glasa.

(Vjerovatno trener Tešović): „Rako, slušaj… Momci, je li vi znate da ovo svi snimaju, ovu utakmicu vi ste pod skenerom. Znači, oni su napravili ozbiljno sranje. Oni su napravili. Izađite i igrajte utakmicu, ako nam daju dva regularna gola daće nam. Ako ne daju, šta da radimo. Idemo svi pod led, ima života i poslije ovog, momci!“

Sasvim novi glas u daljini: „Koja lova je pitanju, mi ništa ne znamo?“

Neko odgovara:

„Nema tu nikakve love, brate…“

Opet priča nekoliko ljudi uglas.

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Momci, vjerujte, svi smo za. Mi ne moramo da pustimo, ne moramo da pustimo, vjerujte mi, vjerujte mi, evo! Ja prvi stojim, nemate vi nikakav problem. Zato što je fudbal časna igra i vi igrate časno danas, brate. I časno vodimo 2:0, vjerujte! Časno.“

(Vjerovatno trener Tešović): „Nisu oni loši, dobro si rekao. Nego oni, ovo je njihov kvalitet. To je to. Ali…“

Dio razgovora na engleskom… Nerazumljiv kontekst.

(Vjerovatno trener Tešović): „Jeste li me razumjeli? Ma igrajte, bre, tamo. Oni moraju da podignu nivo, ako podignu, ako sudija počne da se se bruka, nek’se bruka. Ja ne znam šta da vam kažem…“

Glas iz pozadine: „Neće da se bruka, neće ništa…“

Glas iz pozadine (vjerovatno predsjednik Važić): „Nema šta više da kažeš. Svi smo u problemu! Svi smo u problemu zbog toga…“

Bratić: Državo, spašavaj fudbal dok ima vremena

(Vjerovatno predsjednik Važić nastavlja): „Ja sam iznenađen zato što niko … (nerazumljivo) niti je pitao, nemam problem da se kaže, u interesu je toga i toga. Ali, sad da me zove neko i da me zove čovjek, evo ja ti kažem, uopšte mi nije prijatno, pošto. Znači… Generalno, ne razgovaram u tom smjeru, ali jednostavno, znači. Ne znam, brate! Ne moramo da izgubimo, ne moramo da izgubimo, ali brate njima znači… Bod treba, pa im treba u smislu ovi gube. Vršac vodi 1:0 i ako ovako ostane sve je ok. Ali, ljudi, shvatite da će klub, jer me zvao čovjek koji je gazda kluba, mislim, znate o kome pričam, iz Beograda. Koji je bio ovdje, pa je otišao za Beograd, znate ko me zvao. Da sad ne spominjem ime. Ja vas molim da, bez obzira na sve, tu smo gdje smo. Svakako je sezona otišla kako je otišla i …. (nerazumljiv dio zbog lupanja). Stomak me bolio cijeli dan, razmišljam da li će to biti, ili neće. I evo, desi se to što se desilo. Dali smo im dva regularna gola, sve ok, katastrofa su, to se slažem, ali… Vjerujte mi…“

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Obraz, znaš koliko vrijedi, više nego milioni! Igrajte, ljudi, molim vas.“

Prepliću se glasovi…

(Vjerovatno kapiten Rakić nastavlja): „Ja, vjeruj mi, igram cijeli život i pošteno. Neću da puštam nikog! Ne želim. Želim da igram, brate. Treniram za to, cijeli život igram pošteno.“

(Vjerovatno predsednik Važić): „To je to, ja ne mogu sad ovdje vama… Niti mi imamo problem. Mi nemamo ovdje problem, među nama. Ovo je nešto sasvim neočekivano i što se sad desilo u zadnjih, prije deset minuta. Jednostavno, ne znam šta da vam kažem ljudi. I prvu utakmicu je bilo, pa smo igrali i sve je bilo ok!“

(Verovatno trener Tešović): „Slušajte! Izlazimo isto ovako, Manda ostaje, izlazimo i onda ćemo da rješavamo na terenu.“

„Isto igramo?“, pita neko iz daljine.

(Vjerovatno trener Tešović): „Isto igramo, normalno! Ajmo, ajmo…“

Aplauzi i međusobno bodrenje…

Žamor, gužva, kao da fudbaleri izlaze.

Neko kaže: „Sjedi, brate…“

Čuje se: „Rako, sjedi…“

(Vjerovatno trener Tešović): „Posljedice mogu da budu … (nerazumljivo). Evo, ja sam sa Acom super i pomažem koliko mogu, napravili smo neku priču, igrajte, kao što ste igrali ovo. Zaboravite šta je rekao. Ako daju jedan gol, daju drugi gol, šta da radimo. Rako, igramo!“

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Sve ful!“

(Vjerovatno trener Tešović): „Manda izlazi iz objektivnog razloga, neću da ga forsiram, nema potrebe, zato što je povrijeđen i imamo koga ćemo da uvedemo i nemamo razlog da dižemo nikakvu tenziju. Igrajte, zadržite im loptu, ako daju regularno dva gola daju, ako ne daju, vi niste u klubu, ja nisam u klubu, oni neka rade šta god hoće! Je li pošteno?“

Više glasova: „Pošteno!“

(Aplauzi, glasni, odjekuje u svlačionici)

(Vjerovatno kapiten Rakić): „Nemoj sad da nekom bude u glavi ova priča. Igramo normalno, jeste li čuli šefa? Igramo normalno! Nemoj da se svađamo na terenu, brate…

(Vjerovatno trener Tešović): „Momci, svaka gestikulacija, svaki vaš, svaka vaša…“

Kraj snimka…

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za An droid|iPhone/iPad