Nadežda Tomić, naizgled nježna dvadesetjednogodišnjakinja, nedavno je u Hrvatskoj osvojila titulu amaterskog prvaka Evrope u kikboksu, u WKF asocijaciji u disciplini "low kick".
Ova djevojka dvije godine se takmiči u sportu za koji se uglavnom smatra muškim, ali rezultati koje je postigla na prethodnim takmičenjima dovoljan su pokazatelj da kikboks može biti i sport za žene. Ne smeta joj ni što trenira u podrumu, ni zagušljivost, ni udarci…
Donijela zlato u Banjaluku
“U Varaždinu sam napadala titulu proamaterskog prvaka Evrope. Radila sam pet rundi protiv Sandre Tkalčec koju sam pobjedila sudijskom odlukom. U svih pet rundi sam bila dominantnija od nje, mogao se desiti nokaut u zadnjoj rundi, ali gong je malo spasio moju protivnicu”, prisjeća se poslednjeg takmičenja održanog krajem juna.
pročitajte još
Ponosna je i na svoje ranije rezultate. Prošle godine, za vrijeme poplava koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu, osvojila je na Svjetskom prvenstvu u WAKF asocijaciji zlato u dvije kategorije. Prošle godine donijela je u Banjaluku zlato sa Svjetskog kupa u Beogradu u disciplini K1.
“Osvojila sam državno prvenstvo Bosne i Hercegovine u sve tri ‘tvrde’ discipline ‘low kick’, ‘full contact’ i ‘K1'”, priča Tomić.
Na pitanje kako se počela baviti ovim sportom, s obzirom da se smatra muškim, odgovara da je htjela da iskoristi svoje slobodno vrijeme na pravi način. Raspitala se o klubovima u Banjaluci, izabrala svoj sadašnji, treninzi su joj se jako svidjeli, pa je odlučila da počne da trenira, a nakon šest mjeseci krenula je i na takmičenja.
“Treniramo sve radne dane u sedmici, obično trening traje sat i po vremena, ali pred takmičenja treniramo i dva puta na dan. Svaki trening je sam po sebi težak jer se spremamo da budemo u što boljoj formi da bi što manje povreda imali, a da bi dokazali kvalitet našeg kluba i rada našeg trenera”, kaže Nadežda.
Kaže da momci, ali svi drugi reaguju čudno, kada saznaju kojim se sportom bavi i govore joj da to nije za nju i da treba da se bavi nekim “ženskim” sportom.
“Svojim sam rezultatima dokazala da to nije samo sport za muškarce, nego i za žene i da se mogu sve generacije baviti ovim sportom bar rekreativno, ako ne takmičarski”, rekla je ona.
Njeno oduševljenje kikboksom teško je opisati riječima, a ona kaže da voli sve u ovom sportu. U to smo se uvjerili tokom treninga, naročito dok joj je trener bacao loptu medicinku na stomak.
Bez težih povreda
“Volim što, iako je borilački sport, nije samo dokazivanje snage. Svi misle da je to grubi sport, u stvari je to nadmudrivanje protivnika i tehnikom i brzinom. Obično između nas takmičara vrijedi fer plej tako da je borilačka vještina, ali nije grubi sport”, kaže ova djevojka.
Tomić je iz svojih dosadašnjih borbi izlazila bez težih povreda iako je imala jako teške mečeve.
“Naravno u kikboksu se dešavaju lomovi noseva, potkoljenica, moguće je slomiti i šaku iako imamo rukavice, tako da ima povreda, ali trudimo se da svakim treningom budemo u što boljoj formi kako bi izbjegli teške povrede”, kaže ona.
Tomić je studentkinja druge godine Odsjeka za predškolsko vaspitanje Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Morali smo pitati kako je moguće spojiti predškolsko vaspitanje i kikboks.
“Spajam, trudim se da u klubu radim s najmlađim uzrastom da ih kroz igru, kako oni najbolje uče, uvodim u ovaj sport i da pokažem na tehnički način kakav je kikboks i da ih naučim sve udarce pravilno”, kaže buduća teta u vrtiću.
U budućnosti planira da se profesionalno bavi kikboksom kao i da se posveti profesionalnom boksu u asocijacima WBA i WBC.
Kaže da je prije nekoliko dana bila na seminaru za trenere i položila za trenera pripravnika u kikboksu, tako da je sada licencirani trener i želi da se posveti mladim članovima kluba.
Nadeždin trener Duško Zorić kaže da je ona u samo jednoj godini objedinila sve titule na državnom nivou, ali da je i dalje previše skromna. Govoreći o njenoj licenci trenera, objasnio je da je ona jedna od prve dvije žene u Republici Srpskoj koje su postale licencirani treneri kik boksa.
Trener joj zamjera skromnost
Trener, ali i kolege iz kluba, ponosni su na Nadeždu, jer je uz malo sreće i puno treninga ostvarila značajne rezultate. Zorić za nju ima samo riječi hvale, kaže da od trenutka kada ušla u klub do danas pokazuje samo kvalitete. Redovna je na treninzima, završava mnogobrojne obaveze u klubu, trenira po dva puta na dan, a trener joj zamjera skromnost, jer smatra da kada Nadežda priča o kikboksu to zvuči previše jednostavno i lako, što uopšte nije slučaj. Osim napornih treninga potrebna je i ogromna volja i hrabrost.
