Danas se navršava 30 godina od ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Barseloni 1992. Dugačak spisak događaja koji su obilježili to olimpijsko izdanje bi mogao da se napravi, a za nas najbitniji je - prvi nastup Bosne i Hercegovine na igrama.

Prvo učešće Republike BiH

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine osnovan je 4. juna 1992. godine u Sarajevu. Tog, za bosanskohercegovački sport historijskog dana, istaknuti sportisti i sportski radnici, predstavnici 20 saveza olimpijskih sportova, uprkos ogromnim ratnim teškoćama, održali su Osnivačku skupštinu i u prvi Izvršni komitet izabrali Mirzu Delibašića, Mirsada Fazlagića, Čedu Gojkovića, Ahmeda Karabegovića, Dragana Nožicu, Antu Raosa, Mehmeda Sokolovića, Miroslava Šipeka i Katicu Šporer. Za prvog predsjednika Olimpijskog komiteta biran je Stjepan Kljuić, a za potpredsjednika Uglješa Uzelac.

Nekoliko mjeseci kasnije BiH su prvi put na Igrama predstavljali atletičari Zlatan Saračević, Mirsada Burić, Kada Delić i Dragan Mustapić, strijelkinja Mirjana Horvat, džudista Vlado Paradžik, plivači Anja Margetić i Janko Gojković, kajakaš Aleksandar Đurić i dizač tegova Mehmed Skender.

Drim tim: Sve je počelo u Barseloni

U Barseloni 1992. donijeta je odluka koja je promijenila historiju košarke na OI – dozvoljeno je slanje profesionalnih igrača.

To je doprinijelo da Sjedinjene Države pošalju sve svoje NBA zvijezde i formiraju nezaboravan tim: Irvin Medžik Džonson, Majkl Džordan i Leri Bird, trojica najboljih igrača svih vremena, zajedno sa Dejvidom Robinsonom, Patrikom Juingom, Karlom Melounom, Čarlsom Barklijem, Džonom Stoktonom, Skotijem Pipenom…

Formirali su tim Dream Team (Tim snova).

Sjedinjene Države su nadmašile sve svoje rivale snagom, ali i klasom, kvalitetom i „magijom“.

Čarls Barkli je bio najbolji strijelac, sa 18 poena po utakmici. Džordan je, u najboljim godinama, završio takmičenje sa 14,9 poena po utakmici i postavio rekord po broju asistencija u jednoj olimpijskoj utakmici (12) protiv Njemačke.

Monserat Kabalje, Fredi Merkjuri i „Barselona“

I ceremonije otvaranja i zatvaranja Barselone 1992. bile su pun pogodak, ali ako postoji nešto što ih je obilježilo, to je bio nastup Monserat Kabalje.

„Barselona“ je objavljena 1987., a pjevali su je dva najveća glasa u historiji muzike: Monserat Kabalje i Fredi Merkjuri. Zajedno su nastupili 1988. na festivalu La Nit u Barseloni, kada se slavio dolazak olimpijske zastave u španski grad iz Seula. To je bio posljednji nastup uživo za Merkjurija, koji je preminuo 1991. godine.

Na ceremoniji otvaranja Igara, Kabalje nije mogla ponovo da je otpjeva sa Fredijem Merkjurijem, ali će njihov nastup zauvijek biti dio olimpijskog naslijeđa.

Povreda Dereka Redmonda i pomoć njegovog oca

Derek Redmond bio je učesnik jednog od najemotivnijih trenutaka Olimpijskih igara u Barseloni 1992.

Bio je jedan od favorita za podijum u trci na 400 metara, ali je njegov san „stao“ u polufinalu. Tada je Britanac u sred trke osjetio jak bol u potkoljenici, zbog čega se srušio na zemlju. Njegov olimpijski san je u tom trenutku se prekinuo.

Umjesto da odustane, Redmond je ustao i završio trku.

U jednoj od najznačajnijih slika u historiji Olimpijskih igara, Redmondova odlučnost pomiješana sa činom ljubavi njegovog oca, koji je istrčao na stazu i odnio ga do linije cilja, oslanjajući ga na svoja ramena.

Obojici je tada aplaudiralo 65.000 gledalaca, a njihov primjer „živi“ i 30 godina kasnije.

Uspjesi španskih sportista

Olimpijske igre u Barseloni 1992. i dalje su najbolje za Španiju do sada po pitanju medalja, a osvojili su ih ukupno 22, od kojih 13 zlatnih.

Barselona 1992. je označila prekretnicu i španski sport je nastavio da se razvija i iznjedrio je sjajne sportiste na međunarodnom nivou.

Kobi, nezaboravni ljubimac

Maskote Olimpijskih igara su uvijek jedan od njenih ključnih dijelova, a u javnosti najkomentarisanije i najomiljenije.

U slučaju Barselone 1992., organizacija je iznenadila ekstravagantnim psom, umjetnika Havijera Mariskala.

Kobi je pirenejski planinski pas, a reakcije su bile različite kada je prvi put predstavljen, ali je njegova popularnost rasla tokom mjeseci koji su prethodili Igarama, što se na kraju pokazalo kao ogroman uspjeh.

On je čak imao crtanu seriju pod nazivom ‘Cobi’s Troop’, a cilj serije bio je da se promoviše maskota i vrijednosti Olimpijskih igara. Uspjeh je bio takav da su prava stekla 24 televizijska kanala.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad