Bolest koja je prisutna
Mislite da je stres, a može biti demencija: Pogađa i ljude u 40-im, ovo su simptomi koje često ne prepoznajemo

Demencija nije jedna bolest, već sindrom koji obuhvata različite poremećaje nastale uslijed oštećenja mozga. Iako se najčešće javlja u starijoj životnoj dobi, može pogoditi i osobe u četrdesetim i pedesetim godinama. Prvi simptomi ne moraju biti povezani sa zaboravljanjem, već se mogu manifestovati kroz promjene ponašanja, govora i emocionalnog stanja. Na to je u razgovoru za Novu BH upozorila prof. prim. dr. sci. Selma Sabanagić-Hajrić, šefica Neurološke klinike KCUS-a, objašnjavajući kako razlikovati uobičajenu zaboravnost od znakova demencije, ali i kako pomoći oboljelima.
Kako razlikovati zaboravnost od demencije?
Povremena zaboravnost sastavni je dio starenja, ali postoje značajne razlike između uobičajenih promjena pamćenja i demencije.
"Kod normalnog procesa starenja, kada se normalno dešava proces neurodegeneracije, mi imamo situaciju u kojoj može da se desi povremena zaboravnost, u smislu otežanog prisjećanja nekog imena, neke riječi, da zaboravimo gdje smo negdje ostavili neki predmet, ali se vrlo lako i brzo prisjetimo", objasnila je Sabanagić-Hajrić.
Kod demencije, međutim, problemi s pamćenjem postaju ozbiljniji i počinju uticati na svakodnevni život.
"Kod demencije imamo osobu koja neće moći da se snađe u poznatom prostoru, imamo osobu koja neće moći da se prisjeti cijelog događaja, pa će ponavljati ista pitanja vezano za taj događaj, i u konačnici, svi ti problemi će dovesti do toga da ta osoba će imati teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti", istakla je.
Alzheimerova bolest najčešći je uzrok demencije, ali nije jedini. Značajan udio čine i vaskularne demencije, povezane s promjenama na krvnim sudovima mozga.
Promjene ponašanja koje porodica često ne prepoznaje
Osim zaboravnosti, demencija može dovesti do promjena u raspoloženju, ponašanju i interesovanjima oboljele osobe.
"Ali kod demencije te tegobe se razvijaju postepeno, progresivno, pa osoba koja je bila aktivna, koja je voljela život, postaje nezainteresirana, povučena", kazala je Sabanagić-Hajrić.
Upozorila je da se mogu javiti i uznemirenost, razdražljivost i agitiranost, koje porodica često pripisuje godinama, umoru ili karakteru osobe.
"Takođe, može se desiti da je više uznemirena, razdražljiva, agitirana, i to su zaista razlozi zbog kojih vrlo često takve promjene pripišemo umoru, godinama, karakteru osobe, a u podlozi se zapravo nalaze simptomi", navela je.
Zbog toga je važno da se osobe koje primijete takve promjene obrate ljekaru radi odgovarajućih pregleda i utvrđivanja uzroka tegoba.
Demencija može pogoditi i osobe od 40 ili 50 godina
Iako se demencija najčešće dijagnosticira nakon 65. godine života, nije isključivo bolest starijih osoba.
"Nažalost, demencija može da se desi u mlađoj životnoj dobi. To govorimo u dobi ispod 65, odnosno 60 godina. Mogu poznati su slučajevi demencija i sa 40 i 50 godina života", upozorila je Sabanagić-Hajrić.
Poseban problem predstavlja činjenica da se demencija u mlađoj životnoj dobi ne mora manifestovati tipičnim simptomima.
"Kod ovih demencija vrlo često primarno mogu da se dese, recimo, smetnje govora, u smislu da osoba ne može da izgovori neke riječi, da prati razgovor", objasnila je.
Promjene ponašanja kod mlađih osoba često se pripisuju stresu, preopterećenosti poslom, depresiji ili drugim psihičkim tegobama, zbog čega se simptomi demencije mogu previdjeti.
Kako se ponašati prema osobi koja boluje od demencije?
S napredovanjem bolesti svakodnevna briga postaje zahtjevnija, a porodici su potrebni strpljenje i razumijevanje.
"Dakle, ako imamo stariju osobu kod koje je evidentno da zaboravlja, da ne može da se sjeti, da joj treba malo više vremena da da odgovor na neko pitanje, zaista trebamo biti strpljivi. Od kritikovanja, požurivanja, nećemo, dakle, dobiti ništa", naglasila je doktorica.
Požurivanje i kritikovanje, kako je objasnila, mogu dodatno uznemiriti oboljelu osobu.
"Ta osoba će se samo još lošije osjećati, postajaće uznemirenija, i imaćemo drugu vrstu problema", upozorila je.
Podsjetila je da postoje lijekovi koji mogu pomoći u određenim situacijama, ali da su pažnja i strpljenje neizostavni.
"U tim situacijama zaista postoji pomoć, u smislu davanja i određenih lijekova, ali jako bitno veliko strpljenje, pažnja, jer osoba koja boluje od demencije jeste izgubila sposobnost da se sjeti nekih događaja, ali to je i dalje ona osoba koja je bila", istakla je.
Fotografije iz mladosti mogu pomoći
Pored lijekova, važnu ulogu imaju i aktivnosti koje podstiču očuvanje preostalih sposobnosti oboljele osobe.
Sabanagić-Hajrić savjetuje porodicama da s oboljelima razgovaraju o događajima iz prošlosti, pregledaju stare fotografije i podsjećaju ih na lijepe trenutke.
"Da uzmemo neke fotografije, da gledamo sa tom osobom fotografije iz prošlosti, iz mladosti, sa članovima porodice, da pričamo neke priče o nekim događajima u kojima se ta osoba dobro osjećala", kazala je.
Naglasila je i važnost očuvanja dostojanstva osobe koja živi s demencijom, podsjećanjem na njena profesionalna i lična postignuća.
Šta možemo učiniti za zdravlje mozga?
Na razvoj demencije ne utiče samo nasljedni faktor. Značajnu ulogu imaju životne navike, opće zdravstveno stanje i bolesti koje mogu oštetiti krvne sudove.
Prema riječima Sabanagić-Hajrić, posebno je važna kontrola povišenog krvnog pritiska, šećerne bolesti, gojaznosti i povećanih masnoća, kao i redovna fizička aktivnost.
"Isto kao što fizičkom aktivnošću vježbamo mišiće, tako i tom kognitivnom stimulacijom, dakle, vježbanjem, obično kaže se da popunjavamo križaljke, da, recimo, ako je moguće, učimo neki strani jezik, da smo socijalno aktivni", poručila je.
Briga o zdravlju mozga zato ne počinje tek u starosti. Redovna fizička aktivnost, mentalna stimulacija, održavanje društvenih kontakata i kontrola zdravstvenih rizika navike su koje vrijedi njegovati tokom cijelog života.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare