Kada je moja izraelska pješadijska jedinica stigla dp prvog sela u Gazi, u julu 2014. godine, pretraživali smo kuće tako što smo bacali ručne bombe kroz prozore, razbijali vrata i pucali po sobama kako bismo izbjegli zamke i iznenadne napade. Rekli su nam da su se palestinski civili povukli, piše Benzion Sanders, bivši pripadnik izraelske vojske za New York Times.

“Dok sam stajao iznad leša starije palestinke čije je lice bilo osakaćeno gelerima, shvatio sam da to nije bilo tačno. Ležala je na pjeskovitom podu kolibe, u lokvi vlastite krvi,” napisao je u svom svjedočanstvu o događajima koji su promijenili njegov život.

To je bilo njegovo iskustvo posljednji put kada su izraelske trupe ušle u Pojas Gaze sa velikim brojem vojnika, a kada je I njegova specijalna jedinica, pridružena 993. brigadi Nahal, bila među prvima.

“Kao i invazija koju je izraelska vojska najavila da dolazi, tadašnja kampanja bila je posljedica zločina koje su počinili teroristi Hamasa. Dvanaestog juna te godine, Hamas je kidnapovao i ubio troje izraelskih tinejdžera; uskoro nakon toga, izraelci su ubili palestinskog tinejdžera. Užasna razmjena eskalirala je u veći konflikt; na kraju je poginulo oko 70 Izraelaca i 2.250 Palestinaca tokom sedam nedelja. Tada, kao i sada, Izraelcima je rečeno da ulazimo kako bismo zadali odlučujući udarac Hamasu,” navodi Sanders.

Upozorio je na sve moguće užase koje izraelska vojska može očekivati u “pejzažu postapokaliptičnih, razrušenih četvrti”, gdje bi se Hamasovi pripadnici mogli skrivati i vrebati, te na konstantan strah od granata i raketa i mogućnost da napadač iskoči iz mreže podzemnih tunela u Gazi.

“One tri sudbonosne sedmice koje sam proveo unutar Pojasa Gaze pretvorile su me iz duboko religioznog, modernog i ortodoksnog studenta jeshive i naseljenika na Zapadnoj obali u aktivistu u pokretu koji se protivi izraelskoj okupaciji palestinskih teritorija, prvo s veteranskom organizacijom Breaking the Silence, a sada ss Extend grupom koja povezuje palestinske i izraelske lideri za ljudska prava s američkim židovskom publikom,” otkrio je bivši vojnik.

“Svi naši gubici i patnje nametnute Palestincima u Gazi nisu ništa postigli jer su naši lideri odbili raditi na stvaranju političke stvarnosti u kojoj povećano nasilje ne bi bilo neizbježno. Iako vjerujem u samoodbranu, borba u Gazi naučila me da ako moja vlada ne promijeni svoj pristup od gušenja palestinske nade do posvećenosti palestinskoj neovisnosti, ovaj rat će ubiti bezbroj Izraelaca i Palestinaca, uz holjade već umrlih, i također neće odlučno okončati terorizam. Kopnena invazija je osuđena na neuspjeh,” upozorio je.

Potom se prisjetio kako je zemlja podrhtavala od stalnih eksplozija dok je sa saborcima ulazio u Gazu na početku kopnene invazije tog 17. jula. Kako su ulazili u selo Umm al-Nasr, izraelski tenkovi Merkava preorali su polja pored njih, a zračni i artiljerijski napadi stvarali su neprekidnu grmljavinu i munje.

“Naš glavni zadatak tokom dvije sedmice koliko sam bio na sjevernom dijelu Pojasa Gaze bio je čistiti i osiguravati oblast u urbanim područjima kako bi inžinjerci za borbeno inžinjerstvo mogli identificirati i uništiti tunele koji vode prema Izraelu. Nikada nismo željeli ostati nepokretni i postati lak plijen, pa bismo svake noći zauzeli nove položaje. Svaka kuća morala je biti očišćena; u jednoj sam pronašao pušku Kalašnjikov s borbenim prslukom i eksplozivnom napravom. U jednom trenutku, s užasom sam slušao jezive izvještaje našeg radiooperatera o vojnicima iz moje jedinice koji su tražili dijelove tijela nakon što je raketa pogodila obližnju kuću koju su danima zauzimali, ranjavajući i ubijajući neke od mojih drugova,” tvrdi on.

Borba je bila nepredvidljiva jer su se suočavali s neprijateljem koji je koristio komplikovan teren u svoju korist. U tim trenucima im se činilo se da su se borci Hamasa, poput većine civila, povukli pred izraelskim napredovanjem. Međutim, četvrtog dana kopnene invazije, dok su se kretali prema naselju Al-Burrah u Beit Hanounu, gradu na sjeveroistoku Gaze, borci Hamasa su se iznenada pojavili iz tunela iza njih i ubili četiri vojnika na granici.

“Kako smo se povukli iz Beit Hanouna, čuli smo huk lovaca zračnih snaga iznad nas, praćen odjekujućim eksplozijama i visokim stupovima krhotina i dima koji su se dizali iz Al-Burraha. Kasnije sam saznao da su u tim trenucima zračni udari ubili osam članova obitelji Wahdan, većinom žene i djece, čiju su kuću vojnici iz moje jedinice danima okupirali dok su članovi obitelji bili tamo.

U jednom trenutku, zapisao sam neke misli na komadić papira. Napisao sam da su neki članovi mog tima brojali koliko je vojnika poginulo i raspravljali jesu li ovi napadi opravdani. ‘Mislim da bi moglo biti vrijedno toga’, napisao sam, ‘samo ako odlučno eliminiramo prijetnju’,” napisao je Sanders u autorskom tekstu.

To je laž koju su vojnicima govorili tada i laž koja se ponavlja i danas: da mogu odlučno eliminisati Hamasovu prijetnju vojnom operacijom, tvrdi on dodajući da je umjesto toga Hamas postao još jači, bez obzira na njihove žrtve i bez obzira na smrt i uništavanje koje su nanijeli Gazi.

“Izraelska vojska cilja i uznemirava mnoge moje palestinski partnere za ljudska prava koji organizuju nenasilne proteste. Vjerujem da ove politike imaju za cilj da spriječe pritiska za stvaranje palestinske države i da dopuste izraelsko naseljavanje i postupnu aneksiju Zapadne obale,” prenosi New York Times.

Napominje kako su godinama ljudi koji pripadaju političkoj ljevici u Izraelu upozoravali da nikada neće biti mir dok se ne postigne politički sporazum u kojem će Palestinci postići slobodu i neovisnost. Među njima je bio i Ami Ayalon, bivši šef izraelske sigurnosne službe Shin Bet, koji je godinama tvrdio da se terorizam može pobijediti samo obistinjavanjem palestinske nade.

“Nažalost, mnogi od onih koji su iznosili ovu argumentaciju bili su i žrtve zloglasnog napada Hamasa 7. oktobra. Uključujući i člana moje jedinice koji je također služio sa mnom u Breaking the Silence, grupi veterana protiv okupacije. Bio je član osiguranja na kibucu koji je napao Hamas i borio se protiv njih sedam sati dok mu nije ponestalo municije, kada je ubijen.

Napustio sam njegovu sahranu slomljenog srca, znajući da smo izgubili takvu pravednu dušu. Moj prijatelj se borio ne samo protiv Hamasa tokom svojih posljednjih trenutaka kako bi zaštitio svoje prijatelje i porodicu; također se borio protiv Hamasa tokom godina aktivizma protiv okupacije.

Srce mi je slomljeno, ali odlučniji sam nego ikad da nastavim njegovu ostavštinu.” zaključuje Sanders u svom autorskom tekstu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad