Bjeloruska olimpijska atletičarka Kristina Timanovska odbila je vratiti se u svoju zemlju nakon što joj je baka rekla da to nije sigurno, izjavila je u prvom razgovoru od nemilih događaja na tokijskoj zračnoj luci.

U ekskluzivnom razgovoru za agenciju Reuters u četvrtak u Varšavi, prijestolnici Poljske koja joj je zajamčila humanitarnu vizu, bjeloruska atletičarka rekla je da njezina obitelj strahuje da bi u slučaju povratka u domovinu završila na psihijatriji i da ju je baka nazvala kako bi joj poručila da se ne vraća.

“Oduvijek sam bila daleko od politike, nisam potpisivala peticije ili išla na prosvjede, nisam rekla ništa protiv bjeloruske vlade“, kazala je Timanovska.

“Ja sam sportašica i ne razumijem ništa u politici. U životu se ne pokušavam baviti ičim drugim osim sportom i trudim se da me politika ne odvraća od toga“, dodala je.

“To može zvučati okrutno zbog svih groznih stvari koje su se dogodile prošlog ljeta u Bjelorusiji, no ja sam se pokušala držati podalje od toga. Samo sam htjela ići na Olimpijadu i biti najbolja što mogu“, dodala je Timanovska, referirajući se na prošlogodišnje prosvjede protiv dugovječnog bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka koji je na prosvjede odgovorio brutalnom represijom.

“Htjela sam biti u finalu i natjecati se za medalje“, istaknula je Timanovska.

Ona se u Tokiju u ponedjeljak trebala natjecati u utrci na 200 metara. Tvrdi da su je predstavnici bjeloruskog tima prisilno pokušali poslati kući jer je kritizirala sportske vlasti što su je uvrstili u štafetu bez njezinog pristanka. Odbila je ukrcati se na let te je zatražila zaštitu japanske policije. U srijedu je 24-godišnja atletičarka odletjela u Poljsku.

Službena Varšava dugo je kritična prema autoritarnoj vladavini Lukašenka te je primila velik broj bjeloruskih aktivista. Vizu će dobiti i Timanovskin suprug, no baka joj ostaje u Bjelorusiji.

“Baka me nazvala kad su me već vozili na aerodrom“, rekla je trkačica. “Doslovno sam imala oko 10 sekundi. Nazvala me i rekla mi ‘molim te, ne vraćaj se u Bjelorusiju, nije sigurno.vTo je bilo to, poklopila je“, dodala je.

“Želim se vratiti u Bjelorusiju. Volim svoju zemlju. Nisam ju izdala i nadam se da ću se moći vratiti“.

“Ne bojim se”

Podsjećajući na sportska dezerterstva tijekom Hladnog rata, ovaj slučaj mogao bi dodatno izolirati vladu bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka koja se nalazi pod sankcijama Zapada nakon što se on prošle godine obrušio na svoje protivnike.

Lukašenko (66), na vlasti od 1994., suočio se prošle godine s neviđenim prosvjedima nakon spornog reizbora početkom kolovoza koji su oporba i Zapad ocijenili namještenim, zbog čega su izbili veliki prosvjedi. Lukašenko, kojeg podupire Moskva, ne želi otići s vlasti.

Atletičarka je nakon događaja na zračnoj luci provela dvije noći u poljskom veleposlanstvu u Japanu, a potom je otputovala u Beč, pa Varšavu. U četvrtak je u poljskoj prijestolnici održala i konferenciju za novinare.

Bjeloruski Olimpijski odbor tvrdi da su treneri povukli Timanovsku s Igara na savjet liječnika o njezinom emocionalnom i psihološkom stanju.

Timanovska je kazala kako je treneru u nedjelju rekla da je spremna za utrku na 200 metara, nakon čega je on otišao obaviti poziv.

“Za nekoliko sati je glavni trener došao do mene s predstavnikom atletskog tima. Rekli su mi da je donesena odluka da me se pošalje doma, kako oni nisu ti koji su je donijeli, nego ju samo provode“.

Potom su joj rekli da „ima 40 minuta“ te „da mora spakirati svoje stvari i otići na zračnu luku“.

Ta je odluka, rekla je 24-godišnjakinja, došla „visoko odozgo“.

Treneri su ostali zatečeni njezinim činom na tokijskoj zračnoj luci, otkrila je atletičarka.

“Nisu očekivali da na aerodromu mogu pristupiti policiji. Oni misle da smo suviše uplašeni da napravimo nešto, da se bojimo govoriti istinu cijelom svijetu. No ja se ne bojim“.

“Nisam jedna od onih koji se plaše. Uvijek stojim za istinu. Poštujem sebe i svoj rad. Želim i da se drugi poštuju, da se prestanu bojati i počnu otvoreno govoriti o onome što ih brine“.

Timanovska je prije odlaska u japansku prijestolnicu bila među rijetkim bjeloruskim olimpijcima koji su javno izrazili podršku Lukašenkovim protivnicima.

“Ovo je jako turbulentan period mog života. No nadam se da će uskoro to biti gotovo i da ću moći nastaviti svoju karijeru. Želim i pomoći ljudima poput sebe. Ako su pod ikakvim pritiskom, spremna sam im pomoći“, rekla je.

Sport igra važnu ulogu u bjeloruskom društvu, a Lukašenko je vodio Olimpijski odbor do prošle godine kad ga je na toj funkciji zamijenio njegov sin.