Ruska je zastava na pola koplja, buket cvijeća je u bijeloj i plavoj boji, bojama izraelske zastave. Ruskinje i Rusi dolaze pred izraelsko veleposlanstvo u Moskvi kako bi izrazili suosjećanje sa žrtvama Hamasovog napada na Izrael.

Policajci provjeravaju njihove dokumente. Nema incidenata, sve ostaje mirno do navečer. Slično mirno kao što je i pred palestinskim predstavništvom u ruskom glavnom gradu, piše Deutsche Welle.

Rusija tradicionalne njeguje dobre odnose prema objema stranama, i prema Izraelu i prema Palestincima, ali je istovremeno i distancirana od obiju strana, konstatira u razgovoru za DW ruski stručnjak za Bliski istok Ruslan Sulejmanov, koji živi u Azerbajdžanu. “Još ti odnosi djelomice počivaju na povjerenju, čak i nakon što je Rusija napala Ukrajinu i nakon što se odnos prema Izraelu djelomice pogoršao”, kaže.

U vezi s tim Sulejmanov podsjeća na izjavu ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova iz svibnja 2022. Tada je Lavrov, misleći na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ustvrdio da su “najrevniji antisemiti” sami Židovi. Izraelska vlada je osudila Lavrovljevu izjavu. Tadašnji ministar vanjskih poslova Jair Lapid ju je nazvao “neoprostivom, skandaloznom izjavom, strašnom povijesnom pogreškom”. Ali nakon toga nije se dogodilo ništa “nepopravljivo”, zaključuje Sulejmanov.

Intenzivirani kontakti s Hamasom

Isto vrijedi i za odnos Kremlja prema Hamasu, koji EU, SAD i Izrael smatraju terorističkom organizacijom. “Ti kontakti su se u posljednje vrijeme još intenzivirali. Predstavnici Hamasa su sve češće dolazili u Moskvu, posljednji put u ožujku ove godine.” Ovaj stručnjak ne vjeruje da je Kremlj bio obaviješten o planiranom velikom napadu radikalno-islamskog Hamasa na Izrael. “Čak je i izraelska vojna obavještajna služba bila potpuno iznenađena”, kaže. Takav scenarij se, istina, nije načelno isključivalo ni u Moskvi. Ali nitko nije očekivao takve razmjere, kaže ovaj stručnjak za Bliski istok.

Slično stvari vidi i moskovska politologinja Jelena Suponina. Vodstvo u Kremlju ništa nije znalo, u to je ona sigurna. A u razgovoru za Deutsche Welle kaže kako sumnja da bi Rusija mogla išta bitno pridonijeti izbjegavanju napada.

Razlog tomu je činjenica da Kremlj trenutno ima druge prioritete – Ukrajinu. Osim toga, Saponina pretpostavlja da se Moskva trenutno pokušava koordinirati glede tog sukoba sa svojim arapskim partnerima, prije svih Egiptom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom i Iranom. Pritom Rusija neće stati ni na jednu stranu i nastupati protiv “terorističkih aktivnosti”.

Službena Moskva je doista osudila aktualnu eskalaciju u sukobu između Palestinaca i Izraelaca. Rusko ministarstvo vanjskih poslova ju je nazvalo “rezultatom vrzinog kola nasilja” i zahtijevalo suzdržanost. Ruski propagandisti, koji o tomu raspravljaju u medijima odanim Kremlju, u biti zastupaju tri glavne teze: da su do eskalacije dovele greške Zapada, da su ratovi postali normalnost te da će se sad Rusi, koji su (zbog rata protiv Ukrajine) otišli u Izrael, vratiti u Rusiju.

Pripisivanje krivnje “luđacima” na Zapadu

Tezu da je Zapad, prije svega SAD, kriv za napade Hamasa osobito rado koristi bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev. Sadašnji šef ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost na svom profilu na Telegramu označio je SAD kao “ključnog igrača”. Pritom Medvedev radi geopolitičku vezu s ruskim ratom protiv Ukrajine. Sukob na Bliskom istoku je upravo ono “čime bi se Washington i njegovi saveznici trebali više baviti”, kaže on. Umjesto toga “luđaci” iz Washingtona su se “umiješali kod nas tako što pomažu neonacistima i izazivaju sukob dvaju naroda koji su bliski jedan drugom” (Rusa i Ukrajinaca, op. ur.), kaže Medvedev.

Stručnjak za Bliski istok Ruslan Sulejmanov ne uzima ozbiljno riječi Medvedeva. “On je tako daleko od stvarnosti, već odavno nema nikakvog utjecaja”, kaže Sulejmanov. Ipak, Medvedev zastupa mišljenje Kremlja da je Zapad provocirao takve konflikte. Ali to je čista teorija urote jer palestinsko-izraelski sukob ima u stvarnosti potpuno druge razloge, kaže on.

Sulejmanov smatra da od eskalacije nasilja na Bliskom istoku profitira Kremlj. “Napad u najmanju ruku skreće pozornost s onoga što ruska vojska čini u Ukrajini.” Sve drugo je za njega propaganda za unutarnju rusku uporabu. Pritom većinu Rusa sukob Palestinaca i Izraelaca ne zanima. On je predaleko od njih i previše je kompliciran, smatra ovaj stručnjak za Bliski istok.

To možda vrijedi za većinu, ali ne za sve. Inače ne bi pred izraelskim veleposlanstvom u Moskvi bilo polagano cvijeće niti bi stajala žena s plakatom na kojem piše “Ne teroru”. Ali, prema navodima medija, ona nije tamo dugo stajala. Policija ju je uhitila.