Istraživači upozoravaju da uzastopni toplotni talasi ugrožavaju sposobnost prirode da nam obezbijedi hranu te upozoravaju na "neviđeno, tiho umiranje" u okeanima uslijed rekordnih temperatura na Zemlji.

Toplotni talasi su u toku u Evropi, SAD-u i Kini a najtopliji dan ikada zabilježen je početkom jula, što ugrožava ljudske živote i prirodu.

“Naš sistem ishrane je globalan”, rekao je John Marsham, profesor atmosferskih nauka na Univerzitetu u Lidsu.

“Naš sistem ishrane je globalan. Postoje sve veći rizici od istovremenih velikih gubitaka usjeva u različitim regijama u svijetu, što će zaista uticati na dostupnost hrane i cijene. Ovo nije ono što trenutno vidimo, ali u narednim decenijama to je jedna od stvari kojih se zaista plašim”, rekao je John Marsham, profesor atmosferskih nauka na Univerzitetu u Lidsu.

“Kao ljudsko biće, ako ste dovoljno bogati, možete ući unutra i upaliti klimu. Ali prirodni ekosistemi i uzgajani ekosistemi to ne mogu”, objasnio je.

Toplotni talas u Evropi 2018. godine doveo je do višestrukih propadanja usjeva i gubitka prinosa do 50% u centralnoj i sjevernoj Evropi.

Očekuje se da će toplotni talasi postati 12 puta češći do 2040. godine u poređenju sa nivoima pre zagrijavanja. Iako jedan toplotni talas možda neće ubiti ekosistem, duži i češći događaji će značiti da priroda nema vremena da se oporavi.

“Ljudi su generalno izolovani od uticaja vremenskih prilika o kojima svi zavisimo. Idemo u prodavnice da kupimo hranu – ne uzgajamo je sami. Ali ako razgovarate sa poljoprivrednicima bilo gdje u svijetu, oni su izuzetno svjesni onoga što vrijeme čini i utjecaja na njihovu poljoprivredu”, rekao je.

Klimatska kriza ne povećava samo toplotne talase u atmosferi, već i u okeanima, te šteti obalnim zajednicama i ugrožava još jedan ključni izvor hrane za ljude. Toplotni stres uzrokuje dramatično odumiranje, kao što je bio slučaj s “toplotnom kupolom” 2021. godine duž kanadske pacifičke obale, koja je ubila oko milijardu morskih životinja.

“Često razmišljamo o uticajima na ekosisteme na kopnu jer je to lako vidjeti – biljke venu, a životinjama postane previše vruće. Ali ljudi generalno ne razmišljaju o morskim toplotnim talasima. To je ono što me zaista brine – to nevidljivo, tiho umiranje”, izjavila je za Guardian Daniela Schmidt, profesorica na Univerzitetu u Bristolu.

Neki od najranjivijih ekosistema su oni koji su navikli da imaju stabilnu temperaturu tokom cijele godine, kao je slučaj u tropskim okeanima. Očekuje se da će zagrijavanje od 2C u suštini izbrisati tropske koraljne grebene koji imaju najveći biodiverzitet od svih ekosistema na globalnom nivou i izdržavaju više od 500 miliona ljudi širom svijeta, od kojih je većina u siromašnim zemljama.

“Imam malu djecu. Kad god gledate film Finding Nemo ili čitate knjigu o koralnim grebenima, ne možete a da ne osjetite da im, na nekom nivou, prodajete laž. Ako ne reagujemo brzo, ti sistemi će nestati. Neki ljudi možda ne mare za koraljne grebene, ali ne postoji dio svijeta koji je imun na utjecaje klimatskih promjena”, rekao je Marsham.

“Ne mora sve imati finansijsku vrijednost. Biljke su vam potrebne za svaki udah. Kiseonik je koji udišete – mi to zaboravljamo”, dodala je Schmidt.

Kako navodi Guardian, istražitelji tek počinju da razumiju kako toplota utiče na ekosisteme. Prema scenariju visokih emisija zagrijavanja od 4,4C, 41% kopnenih kičmenjaka doživjet će ekstremne termalne događaje do 2099. godine, prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature. Stres izazvan visokim temperaturama može uzrokovati brojne probleme, utjecati na rast, plodnost, imunitet i promjene u ponašanju.

Također se navodi da se razne vrste životinja kreću prema planinama i prema polovima kako bi izbjegle vrućinu. U konačnici, vjerovatno će dovesti do izumiranja mnogobrojnih vrsta.

Međutim, stručnjaci također navode da priroda može igrati važnu ulogu u tome da ekstremne vrućine budu podnošljivije. Vodene površine kao što su bare i fontane čine pejzaže otpornijim tokom vrućih i suhih ljeta, pomažući u spriječavanju šumskih požara i smanjujući uticaj suše.

Viša istraživačica na Oxford Martin programu o budućnosti hlađenja, Dr Nicole Miranda, rekla je da prisustvo vegetacije i vode može poslužiti kao način za pasivno hlađenje okoline. Drveće i biljke obezbeđuju zasjenjenje, a imaju i mehanizam evapotranspiracije. Vodene površine, kao što su bare i fontane, hvataju toplinu oko sebe isparavanjem vode.

Jedan primjer su zeleni koridori velikih razmjera u Medellinu u Kolumbiji, koji su navodno smanjili gradsku toplinu za 2C.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad