Izrael pokušava uništiti palestinski identitet u Gazi, pokušava uništiti palestinski duh i izbrisati najbolje dijelove palestinskog društva. Palestinsko kulturno-historijsko naslijeđe se uništava kako bi se spriječilo kasnije dokazivanje ranijeg života i povratak na prostor Gaze poručuje u ekskluzivnom intervjuu izvršni direktor The Jerusalem Funda Jehad Abusalim.

N1: Brojke koje stižu iz Gaze u posljednjih sedam mjeseci kada su smrti i ozljede u pitanju su zapanjujući. Ali i neki elementi koji su takođe povezani s tim kada je u pitanju kulturna i društvena destrukcija su užasni. 60% domova u Gazi je uništeno, 24 kulturna centra, 200 plus historijskih lokaliteta, 60% škola, svi univerziteti. Rekli ste u jednom intervjuu da je ovo uništavanje Palestinaca u Gazi. Možete li to malo proširiti?

ABUSALIM: Da naravno. Kao što znate, Gaza je hiljadama godina bila u srcu palestinske kulture, historije i otpora. Gaza je mjesto gdje se Azija susreće s Afrikom, mjesto koje pršti od historijskog značaja i otpornosti. I iz tog razloga, ova devastacija kojoj je Gaza izložena u proteklih sedam mjeseci, nije ništa drugo do sistematsko uništavanje osnovnih društvenih struktura sa strane Izraela. To je sistematično, ciljano i namjerno. Ovdje govorimo o vitalnim institucijama kao što su bolnice, univerziteti, lokaliteti baštine, arhivi, arheološka nalazišta koja datiraju iz 1200. godine prije nove ere. To su bile namjerne mete Izraela. Svi smo vidjeli kako je Izrael gađao bolnice, čak i prije nego sam pomenuo arheološka nalazišta ili historijske džamije, zastanimo na trenutak i razmislimo kako nisu pošteđene bolnice koje bi trebalo da budu utočište za ljudsku ranjivost. A ovo ide dalje od konvencionalnog ratovanja. To je eksplicitna strategija da se uništi društvena kičma Gaze, izbriše prošlost Gaze, osakati njena sadašnjost i uništi budućnost Gaze. Za nas Palestince u Gazi i drugdje, cilj ove kampanje je bio jasan, da se demontira sama suština života u Gazi, čineći je nenastanjivom i, naravno, u tom kontekstu, napad na simbole civilizacije, istorije i znanja, napadom na sve ove simbole, Izrael je nastojao ne samo da pokrene operaciju, već da uništi duh čitavog naroda i strukture koje daju smisao njihovom postojanju i njihovom životu.

N1: Kada sam nedavno razgovarao sa profesorom Abbasom Milanijem sa Univerziteta Stanford, rekao mi je nešto veoma zanimljivo, kaže da su Palestinci najobrazovaniji narod na Bliskom istoku. Ali brojke koje u ovom trenutku stižu iz Gaze govore da su od početka rata ubijena 94 univerzitetska dekana i profesora, 41 zanatlija, intelektualac i pisac, te 124 medijska radnika. Izrael obično tvrdi da ne gađaju civile, posebno pojedince. Ali da li je to dio tog uništenja o kojem ste govorili da biste eliminirali tu intelektualnu moć koja je vrlo jaka među Palestincima, posebno među mlađom generacijom Palestinaca?

ABUSALIM: Naravno, Izrael vodi rat protiv sjećanja, protiv kolektivnog sjećanja i protiv intelektualne zajednice u Gazi. Kada je ubijeno više od 95 univerzitetskih profesora, uključujući tri predsjednika, dekana fakulteta, naučnike, kada su ubijeni pisci, romanopisci i pjesnici, to je, ovdje vidimo obrazac. Ne može sve biti puka slučajnost. U kulturi koja treba da uništi stvari, pojedince, vođe, koji pružaju značenje za društvo u kojem žive, koji stvaraju znanje koje daje informaciju ljudima da razumiju sebe, svoju stvarnost i o svijetu u kojem žive. Ubijaju ljude koji nam daju svrhu i koji nam daju smisao. Dakle, to je namerno i ciljano. A čak i da nije ciljano, razmjeri samog ubijanja garantovano će ubiti mnogo ljudi. I to je samo po sebi dio onoga što ovaj napad čini samo genocidom, jer uništava čitave gradove i kvartove, što bi na kraju dovelo do ubijanja desetina hiljada ljudi, uključujući i te ljude. Dakle, da li Izrael ima plan za ciljanje kulturnih svjetala i lidera. Ili ne, razmjeri samog ubijanja imaju za cilj uništenje društva. Dakle, bez obzira da li je to direktna ili indirektna posljedica, to dovodi do istog rezultata. Dakle, znate, važno je prepoznati da ovaj gubitak nije samo gubitak nekih pojedinaca, već je to direktan napad na kulturno i intelektualno naslijeđe Gaze i ono za šta su se ti ljudi zalagali. Jer kada govorimo o Refaatu al Arayru ili Mahmoudu al Nawqu, Hiba Abu Nadi, Nur ad Din Hajjaju ili Salimu al Nafaru, govorimo o ljudima koji su u sebi nosili priče, ideje, snove, koji su bili stubovi našeg identitet Palestinaca u Gazi, koji su bili stubovi priča koje pričamo i našeg razumijevanja onoga ko smo i naše svrhe kao naroda. Tako da mislim da je to namjerno i mislim da Izrael ponovo treba da odgovara za ove zločine.