Kako je CIA, uz lobiranje američke kompanije, srušila demokratiju u Gvatemali

Godine 1951. na vlast u Gvatemali je demokratskim putem došao predsjednik Jacobo Árbenz, zagovornik umjerenih socijalnih i ekonomskih reformi. Njegova vlada nastojala je smanjiti ekstremnu nejednakost u zemlji u kojoj je mala elita kontrolirala većinu obradivog zemljišta, dok je većina stanovništva živjela u siromaštvu.

Ključna mjera bila je Dekret 900, zakon o agrarnoj reformi koji je omogućio eksproprijaciju neiskorištenog zemljišta velikih zemljoposjednika i njegovu raspodjelu seljacima bez zemlje. Vlasnicima je ponuđena kompenzacija na osnovu vrijednosti zemljišta prijavljene u poreskim evidencijama.

Ova reforma direktno je pogodila interese United Fruit Company, koja je u to vrijeme posjedovala oko 42 posto obradivog zemljišta u Gvatemali, uključujući ogromne površine koje nisu bile u upotrebi. Kompanija je također kontrolirala ključne luke, željeznicu i imala povlašteni poreski status, dogovoren s ranijim autoritarnim režimima.

Kada je gvatemalska vlada započela eksproprijaciju neiskorištene zemlje United Fruita, kompanija je dobila naknadu u skladu s vlastitim, nisko procijenjenim poreskim prijavama - što je bilo zakonito, ali politički eksplozivno. United Fruit je tvrdio da je stvarna tržišna vrijednost zemlje višestruko veća.

Kao odgovor, kompanija je pokrenula intenzivnu lobističku kampanju u Washingtonu, predstavljajući Árbenza kao komunističku prijetnju u zapadnoj hemisferi. Takav narativ naišla je na plodno tlo u administraciji predsjednika Dwighta Eisenhowera, u jeku Hladnog rata.

Operacija PBSUCCESS

Dodatnu težinu optužbama davale su veze između United Fruita i ključnih američkih zvaničnika. Državni sekretar John Foster Dulles i direktor CIA-e Allen Dulles ranije su radili u advokatskoj firmi Sullivan & Cromwell, koja je zastupala interese United Fruita. Iako američka vlada nikada nije formalno priznala da je djelovala u korist kompanije, preklapanje korporativnih i sigurnosnih interesa bilo je očigledno.

Godine 1954. CIA je pokrenula tajnu operaciju PBSUCCESS, s ciljem destabilizacije gvatemalske vlade. Operacija se nije oslanjala na masovnu vojnu invaziju, već prvenstveno na psihološki rat: propagandne radio-emisije, dezinformacije, diplomatski pritisak i stvaranje privida velike pobunjeničke sile. Manja grupa pobunjenika, predvođena Carlos Castillo Armasom, predstavljena je kao snažna oslobodilačka vojska.

Suočen s pritiskom, kolebanjem vojnog vrha i prijetnjama američke intervencije, Árbenz je 27. juna 1954. godine podnio ostavku. Castillo Armas je ubrzo preuzeo vlast, poništio agrarnu reformu, vratio eksproprisanu imovinu, uključujući zemljište United Fruita, i započeo široku antikomunističku represiju.

Genocid i represija

Posljedice puča bile su dugotrajne i razorne. Gvatemala je ušla u period vojne vladavine i nasilja koji je prerastao u građanski rat (1960–1996). Prema podacima Ujedinjenih nacija, oko 200.000 ljudi je ubijeno ili nestalo, a većinu žrtava činili su pripadnici autohtonog, majanskog stanovništva. UN-ova komisija za istinu zaključila je da su državne snage počinile djela genocida.

United Fruit Company se decenijama kasnije restrukturirala i 1984. godine promijenio ime u Chiquita Brands International. Ipak, puč u Gvatemali ostao je simbol šireg obrasca američkog intervencionizma u Latinskoj Americi, u kojem su ekonomski interesi, pod okriljem borbe protiv komunizma, doprinijeli rušenju demokratski izabranih vlasti.

Danas se slučaj Gvatemale često navodi kao upozorenje o posljedicama spajanja korporativne moći i geopolitičke sile - posljedicama koje društva osjećaju generacijama.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad