Ibrahim Al Agha i njegova supruga Hamida uživali su na produženom odmoru u Gazi kada su počeli izraelski zračni napadi. Par, inače irski državljani, doputovao je u Gazu s namjerom da njihovo troje djece rođene u Dublinu upozna svoje palestinske rođake i nauči o jeziku i kulturi. Njihovo putovanje pretvorilo se u noćnu moru, a jedina im je briga kako se prehraniti i preživjeti užas koji proživljavaju.

“Konstantno je bombardiranje, bombardiranje, bombardiranje i kuća [se] trese”, priča Ibrahim za BBC.

Nakon što je Izrael poručio stanovnicima Gaze da krenu na jug prije očekivane kopnene invazije, porodica Al Agha je spakirala kofere, a utošište su našli u kući Ibrahimovih roditelja u južnom gradu Khan Younis.

Kako je sve više ljudi bježalo na jug, pridružili su im se rođaci i prijatelji koji nisu imali gdje boraviti i kuća je sada dom za 90 ljudi. Njegova porodica, kaže Ibrahim, nikada nikoga ne bi odbila.

Život za 90 osoba u kući s četiri spavaće sobe nije lak. Izmjestili su dio namještaja van kako bi napravili mjesta za improvizirane krevete. Spava se u smjenama, po dvoje na madracima. Ibrahim, inženjer, uklonio je prozore iz njihovih okvira kako bi spriječio da staklo ozlijedi ljude u slučaju mogućeg napada dronom. Ali s oskudnom opskrbom hranom, vodom i strujom u Gazi, niko se ne može opustiti.

“Od trenutka kada se probudimo do trenutka kada spavamo, samo pokušavamo preživjeti”, kaže on.

Neki iz kuće pokušavaju izlaziti svaki dan da vide dijeli li se konzervirana hrana. Iako mogu ispeći kruh kod komšije u peći na drva, sa sve manjim zalihama pšenice i vode, nema dovoljno za više od jednog obroka dnevno.

Posebno je teška situacija s 30-ero djece od kojih je 10-ero mlađe od pet godina.

“Stalno traže hranu i vodu, a mi se trudimo da im nabavimo koliko god možemo. Jako je teško. Mi stariji možemo podnijeti, možemo ostati gladni, ali kada djeca traže hranu, ne možemo im reći ne”, dodaje.

Kuća je povezana sa farmom koja ima bunar. Grupa je uspjela iz njega izvući vodu pomoću električnog generatora i iako je slana i nefiltrirana, Ibrahim kaže da nemaju izbora nego da je piju.

Zabrinut je za zdravlje ukućana, među kojima su trudnica i stariji dijabetičar za kojeg kaže da će uskoro ostati bez lijekova. Ako se neko ozbiljno razboli, strahuje da neće moći dobiti medicinsku pomoć u prepunim bolnicama u Gazi.

Danas je biciklom prošao pored zatvorenog supermarketa i benzinske pumpe kako bi kupio kruh u pekari za koju je znao da će biti otvorena. Uspio je nešto kupiti, ali ne toliko kao drugih dana.  Ibrahim kaže da su redovi za kruh svakim danom sve duži i duži, protežu se pored stambenih blokova duž ulice do pješačkog prijelaza. Primijetio je da ljudi koji ne mogu pronaći sklonište spavaju na madracima na ulicama Khan Younisa.

“Svaki dan samo kažemo da ne može biti ništa gore od ovoga, ali sljedeći dan zapravo postaje još gore“, ističe.

Ibrahim kaže da viđa sve manje auta na cestama. Brine ga nestanak goriva u Gazi i uticaj koji bi to imalo na pekare i bolnice. Medicinski centar pored pekare sada je zatvorio svoja vrata. Smeće se gomila na ulicama i on se brine da će to proširiti bolesti.

U kući u kojoj se Ibrahim nalazi, kaže da je majka 13-mjesečnog djeteta koje ne podnosi laktozu ostala bez formule za svog sina, a nisu uspjeli pronaći više. Ona kuha datule i povrće i hrani ga čime stigne – ali kaže da je situacija teška.

‘Moj sin je jako zabrinut’

I Ibrahimova vlastita djeca su duboko pogođena događajima. Omar i Eileen – stari samo tri i četiri godine – plaše se kada čuju udar ili eksploziju, a Ibrahim i njegova žena pokušavaju im odvratiti pažnju igrajući se i čitajući priče.

Noću im buka prekida san i ponekad se probude vrišteći. Osmogodišnjem Samiju nedostaju učiteljica i škola u sjevernom Dublinu i uplašen je situacijom.

“On razumije šta se događa, može čuti i osjetiti frustraciju kroz koju prolazimo i stvarno je zabrinut”, pojašnjava Ibrahim.

Dok se uslovi u Gazi pogoršavaju, Ibrahim i njegova porodica daju sve od sebe da se vrate u Dublin i u kontaktu su s irskim Ministarstvom vanjskih poslova u vezi s evakuacijom. U subotu su krenuli na “vrlo riskantno” putovanje od Khan Younisa do graničnog prijelaza Rafah s Egiptom – jednog od dva kopnena puta iz Pojasa Gaze. Tamo su se okupile hiljade ljudi koji pokušavaju napustiti Gazu.

Ali kad su stigli do granice, Ibrahim kaže da su primili poruku od irske ambasade u Tel Avivu s uputama da se vrate jer se prijelaz Rafah neće otvoriti. Sada se brine da možda neće imati dovoljno goriva kako bi ponovno mogao doći do granice ako se provede novi plan evakuacije. Čak i ako ima goriva, mogao bi izgubiti komunikaciju s ambasadom ako se telefonske mreže izgube.

“Počinjem gubiti nadu”, kaže u očaju.

Irski zamjenik premijera Micheál Martin rekao je da vlada radi na pomoći irskim građanima u Gazi. U međuvremenu, ova porodica se suočava s mučnim čekanjem.

Nakon eksplozije koja je u utorak pogodila bolnicu Al-Ahli Arab u gradu Gazi, u kojoj su, kako se strahuje, stotine ubijene, Ibrahim kaže da niko u njihovoj prepunoj kući Khan Younis nije mogao spavati.

“Stvarno se bojimo za naše živote, nema granice, bilo ko, bilo gdje može biti meta. Stvari su svakim danom sve gore”, dodaje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad