Od Srebrenice do Gaze: Još jedan poraz obećanja "Nikad više"

Izrael je od oktobra 2023. ubio više od 58.000 Palestinaca u Gazi, od čega su mnogi žene i djeca, a više od 138.000 ih je ranjeno. Uz stalno bombardovanje, ljudski izazvanu glad i taktike poput proglašenja “sigurnih zona”, pa njihovog bombardovanja, stručnjaci tvrde da ono što Izrael radi ima elemente genocida.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995., snage bosanskih Srba ubile su oko 68.000 Bošnjaka, ciljano sakupljajući ljude po etničkoj osnovi. Dana 11. jula 1995., srpske snage su u tadašnjoj “sigurnoj zoni” Ujedinjenih nacija u Srebrenici okupile i ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. To je bio jedini pravno priznati genocid tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, dok genocidni rat Izraela protiv Gaze traje, Al Jazeera je razgovarala s Ivom Vukušić, docenticom međunarodne historije na Univerzitetu Utrecht, i Nimerom Sultanyjem, palestinskim pravnim stručnjakom s Univerziteta u Londonu, o sličnostima između ova dva zločina.

Nesigurne zone

Izraelski ministar odbrane Israel Katz izjavio je da Izrael planira da okupi oko 600.000 ljudi koji se nalaze u području koje je Izrael ranije proglasio “sigurnom zonom”, mada je sigurnost tih zona Izrael više puta narušio, te da će ih prisiliti da se premjeste u “koncentracionu zonu” u Rafahu. Ljudi bi mogli napustiti ovu “koncentracionu zonu” samo ako “dobrovoljno emigriraju” iz Gaze.

“Vidjeli smo izraelske akademike i pravnike koji se zaista protive ovom planu i nazivaju ga očitim primjerom ratnog zločina”, rekla je Vukušić.

Bivši izraelski premijer je o Katzovoj izjavi za Guardian rekao: “To je koncentracioni logor. Žao mi je, ali tako je”.

U implicitnom obećanju da će Izrael čuvati ovu zonu izvana i da će humanitarna pomoć biti distribuirana unutar nje, krije se ideja da će ovo biti još jedna izraelska “sigurna zona” u ratu protiv Gaze.

Međutim, Vukušić ističe da jednostrano proglašena “sigurna zona” ne uključuje međunarodne mehanizme kontrole koji su postojali u Srebrenici prije 30 godina – uključujući međunarodne mirovne snage i Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN 819, kojom je Srebrenica proglašena sigurnom zonom.

UN je donio ovu odluku nakon što su hiljade Bošnjaka pobjegle u Srebrenicu tražeći spas od stalnih napada snaga bosanskih Srba koje su, po “Direktivi 7”, imale za cilj da Srebrenicu odsjeku od ostatka teritorije.

Izgladnjeli ljudi su bili zarobljeni. Međunarodni mehanizmi nisu spriječili masakr, što se danas prepoznaje kao neuspjeh međunarodne zajednice u obećanju da se “nikad više” ne smiju dozvoliti masovni zločini. A u Gazi, čak ni privid UN zaštite ne postoji.

“Vidimo taj neuspjeh ‘nikad više’ u Gazi, jer je Izrael sistematski protjerao i razmontirao svaku prisutnost UN-a i spriječio međunarodne organizacije da obavljaju čak i minimalne humanitarne zadatke”, istakao je Sultany.

Kao u BiH, tako i u Gazi, ljudi su prisiljeni da bježe pred neumoljivim nasiljem. Izrael izdaje naredbu za protjerivanje za naredbom, tjerajući ljude iz jednog dijela Gaze u drugi, pa ih vraća nazad, proglašava neka područja “sigurnim zonama”, a onda ih bombarduje dok izbjeglice spavaju u improviziranim šatorima koje bombe pretvaraju u vatrene klopke.

Trauma protjerivanja i prisilnog izgladnjivanja

Posljedice raseljavanja – fizičke i psihološke – dobro su dokumentovane. Naučnici su utvrdili da raseljeni ljudi mnogo češće pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije i anksioznosti zbog neizvjesnosti, urušavanja društvene mreže i nemogućnosti da zadrže privid normalnog života. Tome se u Gazi dodaje i namjerno izgladnjivanje, gdje ljudi gledaju svoje najbliže kako umiru od pothranjenosti ili izlječivih bolesti koje iscrpljena tijela više ne mogu pobijediti.

“Prisilni transferi, u kojima se Palestinci prisiljavaju da se skupe na sve manji prostor uz minimalne šanse za preživljavanje, postali su zaštitni znak izraelskog rata u Gazi”, rekao je Sultany. On je naglasio da su Katzove izjave samo produžetak onoga što se već dešava na terenu: “Pitanje prisilnog premještanja dio je proklamovanih ciljeva tzv. vojne operacije ‘Gideonova kola’ u maju 2025. i tzv. Generalovog plana na sjeveru Gaze krajem 2024.”.

Kako društvo naučiti da prihvati genocid

Djela Izraela u Gazi su dobro dokumentovana – svakodnevno svijet svjedoči kako snajperisti ubijaju nenaoružane Palestince ili ih bombe ubijaju s neba. Izrael je kritikovan zbog neselektivnog ubijanja civila, a istrage su pokazale da je vojska sebi dozvolila veći “marginalni rizik” za civilne žrtve nego u prethodnim ratovima.

Oboje stručnjaka ističu da se takva politika u Izraelu prihvata jer su Palestinci sistematski dehumanizovani – baš kao što su Bošnjaci bili dehumanizovani 1990-ih.

Sultany je podsjetio da se i u BiH i u Gazi civilima oduzima status nevinih žrtava kroz stalnu propagandu. Benjamin Netanyahu je napade na Gazu opravdavao vjerskom retorikom, nazivajući ih “svetim ratom” i uspoređujući Palestince s drevnim neprijateljima Izraela. Krajnje desni ministar finansija Bezalel Smotrich u maju je izjavio da će stanovništvo Gaze biti gurnuto na mali pojas zemlje dok ne “izgubi svaku nadu i poželi da ode negdje drugo”.

Dokumenti Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju pokazuju kako su lideri bosanskih Srba koristili propagandu da Bošnjake predstave kao “strance” i “ubice”. Takve poruke agresoru daju “opravdanje” za ubijanje civila.

“Sve to vidimo i u Gazi zadnjih 21 mjesec”, kaže Sultany. Vukušić je dodala: “U oba slučaja postoji dubok proces dehumanizacije koji omogućava društvu da prihvati takve zločine”.

Licemjerje međunarodne zajednice

Zapadne zemlje su se isprva kolebale da se uključe u rat u BiH, ali su strahote Srebrenice natjerale NATO da bombarduje snage bosanskih Srba 1995., što je dovelo do Dejtonskog sporazuma. No, mnoge od tih zemalja koje su tada branile Bošnjake, danas su najjači saveznici Izraela.

“Na mnogo načina, ovo je zapadni genocid. To je američko-izraelski genocid koji od početka podržavaju glavne evropske i sjevernoameričke sile”, kaže Sultany.

“Ovo je ključno za razumijevanje zapadne podrške i opravdanja za genocid u Palestini. Nije samo da je Zapad bio nevoljni posmatrač i da je propustio spriječiti genocid. Oni su ga od samog početka aktivno podržavali, štitili ga diplomatski i politički, te ga finansirali i naoružavali”, naveo je.

Pravda koja ostaje nedostižna

Postavlja se pitanje: kako izgleda pravda za žrtve? U BiH neki su zadovoljni presudama najvišim liderima, ali mnogi smatraju da stotine direktnih izvršilaca nikada nisu odgovarale.

Sultany, koji je nedavno posjetio BiH, smatra da je BiH iznevjerila međunarodna pravda: “Slučaj je pokrenut 1993., a presuda je donesena tek 2007., skoro 14 godina kasnije”.

U Gazi, dok se napadi nastavljaju, pravda je još dalja. Međunarodni krivični sud (ICC) je u novembru 2024. izdao naloge za hapšenje Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Gallanta, ali svjetske sile nisu ništa učinile.

Vukušić zaključuje: “Ništa neće vratiti mrtve članove porodica. U oba slučaja postoji neuspjeh preventivnih mehanizama – i to što opet zakazuju je sama po sebi nepravda koja nas tjera da preispitamo cijeli međunarodni poredak”.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad