Razdor između predsjednika Joea Bidena i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua oko crvenih linija u Gazi doveo je do potencijalnog obračuna između dva lidera, postavljajući pitanje da li bi SAD mogle ograničiti vojnu pomoć ako Izrael krene u kopnenu ofanzivu na jugu enklave, piše Reuters.
Sjedinjene Američki Države su čvrsti saveznik Izraela otkako je predsjednik Harry Truman postao prvi svjetski lider koji je priznao novouspostavljenu državu 1948. godine.
Međutim, kako navodi Reuters, u ovim uobičajeno čvrstim vezama tokom decenija su se pojavile napetosti.
Ovo su ključne tačke i nesuglasice u odnosu SAD-a i Izraela kroz historiju:
1948. – Predsjednik Harry Truman postaje prvi svjetski lider koji je priznao novoosnovani Izrael.
1956. – Bijesna zbog izraelskog zauzimanja Sinajskog poluostrva i pojasa Gaze od Egipta u kampanji s Francuskom i Velikom Britanijom, administracija predsjednika Dwighta Eisenhowera insistira na bezuslovnom povlačenju Izraela i prijeti obustavom vitalne američke finansijske pomoći Izraelu ukoliko se ne povuče.
1967. – SAD stoje iza Izraela u ratu sa okolnim arapskim državama. Međutim, odnosi su potreseni izraelskim napadom u međunarodnim vodama na Liberty, američki špijunski brod. Ubijena su 34 američka vojnika, a 174 ranjena.
1973. – Predsjednik Richard Nixon kreće u pomoć Izraelu sa zračnim transportom vojne opreme nakon što su Egipat i Sirija, koji su izgubili teritoriju u sukobu 1967., pokrenuli rat 1973. godine.
1975. – Američka administracija predsjednika Geralda Forda prijeti ponovnom procjenom američkih veza s Izraelom ukoliko ne potpiše sporazum o “razdruživanju” s Egiptom o povlačenju sa Sinajskog poluostrva, zauzetog 1967. godine.
1979. – Predsjednik Jimmy Carter domaćin je potpisivanja mirovnog sporazuma između Izraela i Egipta, zaključenog u razgovorima u Camp Davidu.
1981. – SAD osuđuju izraelsko bombardovanje iračkog nuklearnog reaktora Osirak.
1982. – U telefonskom pozivu izraelskom premijeru Menachemu Beginu, predsjednik Ronald Reagan izražava ono što glasnogovornik naziva “bijesom” zbog izraelskih bombardovanja Bejruta tokom rata u Libanu i vrši pritisak na njega da bi se postigao prekid vatre.
1990. – Državni sekretar James Baker kaže da su SAD nezadovoljne zbog izraelskog odugovlačenja oko mirovnih pregovora s Palestincima i izgovara telefonski broj Bijele kuće, pozivajući obje strane “pozovu kada počnu da ozbiljno razmišljaju o miru”.
1991. – Predsjednik George Bush stariji vrši pritisak na Izrael da ostane izvan prvog Zaljevskog rata, zabrinut da bi izraelski napad na Irak uzrokovao raspad koalicije predvođene SAD-om.
Washington zadržava 10 milijardi dolara garancija zajma koje traži Izrael da apsorbira imigraciju sovjetskih Jevreja, stvarajući pritisak na premijera Yitzhaka Shamira da prisustvuje mirovnoj konferenciji u Madridu. Bush navodi najbolje interese mirovnog procesa u kao opravdanje za ovaj potez i kaže da neće dati garancije ako Izrael ne zamrzne izgradnju naselja.
1992. – Bush odobrava izraelski zahtjev za garancije za kredit nakon što je premijer Yitzhak Rabin ponudio ograničeno smanjenje izgradnje naselja.
1993. – Predsjednik Bill Clinton je domaćin rukovanja između Rabina i palestinskog lidera Yassera Arafata na potpisivanju Deklaracije principa o privremenoj palestinskoj samoupravi.
1998. – Clinton je domaćin samita između Arafata i premijera Benjamina Netanyahua u Wye Riveru, Maryland. Netanyahu pristaje da preda više okupiranih zemljišta palestinskoj kontroli.
2003. – Predsjednik George W. Bush najavljuje mirovni plan “mape puta”, tri godine nakon početka palestinske pobune, postavljajući nacrt za okončanje nasilja i povratak na pregovore o državnosti.
2004. – Bush kaže izraelskom premijeru Arielu Sharonu da “postojeći glavni izraelski populacijski centri” – što se indirektno odnosi na enklave jevrejskih naselja na Zapadnoj obali – čine “nerealnim” očekivanja da će se Izrael vratiti na linije primirja povučene 1949. godine.
2009. – Bush govori u izraelskom parlamentu da je neraskidiva veza između Izraela i SAD dublja od bilo kojeg sporazuma i utemeljena na zajedničkoj vezi s Biblijom.
2010. – Administracija predsjednika Baracka Obame je bijesna na Izrael zbog najave izgradnje više naseljeničkih kuća oko Jerusalema tokom posjete potpredsjednika Joea Bidena. Državna sekretarka Hillary Clinton naziva ovaj potez “uvrijedljivim”.
2011. – Netanyahu drži predavanja Obami u Ovalnom uredu Bijele kuće nekoliko dana nakon što je Obama javno izjavio da bi “granice između Izraela i Palestine trebale biti zasnovane na linijama iz 1967. godine”.
2015. – Obama kaže da međunarodna zajednica ne vjeruje da je Izrael ozbiljan u pogledu rješenja s dvije države.
2016. – Obama je, u posljednjim sedmicama svog predsjedništva, dozvolio usvajanje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuje izgradnja izraelskog naselja uskraćivanjem veta SAD-a. Ovo predstavlja odstupanje od historije američke zaštite Izraela u UN-u.
2017. – Preokrenuvši decenije američke politike, predsjednik Donald Trump priznaje Jerusalim kao glavni grad Izraela. Nova američka ambasada otvara se 2018. godine.
2019. – Trumpova administracija priznaje izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni, teritorijom otetom od Sirije u ratu 1967. godine. SAD su jedina zemlja koja to učinila.
2023. – 7. oktobra američki predsjednik Joe Biden nudi Izraelu “sva odgovarajuća sredstva podrške” nakon što je palestinska grupa Hamas pokrenula napad na tu zemlju i upozorava “bilo koju stranu neprijateljsku Izraelu” da ne traži prednost.
Zatim 12. decembra Biden upozorava Izrael da gubi međunarodnu podršku zbog svog “neselektivnog” bombardovanja civila u ratu protiv militanata Hamasa.
2024. – 8. februar – Biden kaže da traži “trajnu pauzu u borbama”. Tri dana kasnije poručuje Netanyahuu da Izrael ne bi trebao pokrenuti vojnu operaciju u Rafahu bez kredibilnog plana da osigura sigurnost otprilike milion ljudi koji se tamo nalaze.
Netanyahu 27. februara izjavljuje da se konstantno opirao pritiscima da se rat okonča prije vremena i da ovaj stav ima podršku većine u SAD-u.
Zatim 9. marta Biden izjavljuje da bi izraelska invazija na Rafah bila njegova “crvena linija” za Netanyahua. Međutim, ovo je kasnije povukao, navodeći da nema crvene linije i da “nikada neću napustiti Izrael”. Biden kaže da je njegova poruka Netanyahuu o civilnim žrtvama da on “više povrijeđuje Izrael nego pomaže” tako što se ponaša na način “suprotan onome za šta se Izrael zalaže”.
Prije dva dana je Netanyahu izjavio da će Izrael nastaviti sa svojom vojnom kampanjom na Rafah.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!