Otok Hashima u prefekturi Nagasaki, Japan, napušten je više od pola stoljeća, ali i dalje zadržava jezivu arhitekturu svoje nekada užurbane prošlosti.

Otok Hashima jedan je od 505 nenaseljenih otoka u Nagasakiju, no ističe se kao neobično turističko odredište – unatoč svojoj mračnoj povijesti.

Posjete otoku, poznatom i kao Gunkanjima ili “Otok bojni brod” zbog svog oblika, ograničene su zbog promjenjivih vremenskih uvjeta i popularnosti lokacije.

Ljudi također nisu smjeli posjećivati Gunkanjimu sami – što možda i nije loše pravilo ako ste vidjeli slike postapokaliptičnog krajolika otoka.

Posjetitelji moraju putovati u grupama zbog strukturne nestabilnosti otoka, koji je napušten sredinom 1970-ih.

Otok je u 19. stoljeću bio glavno središte rudarenja ugljena zbog svojih bogatih nalazišta. Godine 1890. otok je kupio japanski inženjerski div Mitsubishi tijekom razdoblja ubrzane industrijalizacije u Japanu, te je izgrađena zajednica za radnike i njihove obitelji.

U svom vrhuncu, stanovnici ovog otoka živjeli su u stambenim blokovima i kućama opremljenima najmodernijom tehnologijom.

Lokalni stanovnici, koji su imali znatno veće plaće od mnogih ljudi na kopnu, mogli su slati svoju djecu u obližnju školu i uživati u pogodnostima poput zajedničkih kupališta, bazena, vrtova i klupskog prostora.

Međutim, oštar morski zrak i isparenja iz rudnika činili su život manje utopijskim nego što se možda činio, uzrokujući raširene respiratorne bolesti.

Zgrade su također morale biti izgrađene da izdrže tajfune koji pogađaju to područje i koji i dalje sprečavaju posjete otoku krajem ljeta i početkom jeseni.

Otok je konačno napušten nakon što su iscrpljena nalazišta ugljena, ostavivši samo ruševine nekoć živahne i bogate zajednice.

Turistima je prvi put dopušteno posjetiti otok 2009. godine, kada je Japan zatražio da ga se uvrsti na popis UNESCO-ove svjetske baštine, a UN-ova agencija razmatrala je dodjelu tog statusa u znak priznanja japanske industrijske revolucije, piše Express.