Predsjednički izbori u Turskoj, koji će se održati 23. juna 2023., nedvojbeno su najvažniji izbori na svijetu ove godine, piše Politico. "Na tim izborima će zemlja s 85 milijuna stanovnika odlučiti o tome hoće li se nastaviti kretati prema autoritarnoj, ekspanzionističkoj sili ili će izabrati liberalniji, pluralistički put", pišu ovaj list.

Prvi put otkako je Stranka pravde i razvoja (AKP) Recepa Tayyipa Erdoğana došla na vlast 2002., postoji ozbiljna mogućnost političkih promjena. Erdoganova popularnost je padala kako su ekonomske poteškoće rasle i ankete sugeriraju da je u ozbiljnim problemima.

Erdoganov odgovor na novonastale probleme je karakteristično brutalan i na domaćem i na međunarodnom planu. Unatoč protivljenju i Washingtona i Moskve, Erdogan je najavio da se priprema za slanje tenkova u Siriju kako bi istjerao kurdske milicije koje su se udružile sa Zapadom u borbi protiv militanata Islamske države, piše Politico.

Erdogan nije ugrozio svoj odnos s Putinom

Ankara smatra da su kurdske milicije povezane sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). Turski predsjednik je također uputio prijetnje i NATO saveznici Grčkoj zbog sporova oko bušenja plina, Cipra i navodne “militarizacije” grčkih otoka u Egejskom moru, iako je jasno da bi međunarodna ekonomska i politička cijena zbog potencijalnog napada na Grčku bila ogromna, prenosi Index.

Otkako je započela ruska invazija na Ukrajinu, Erdogan je pozicionirao Tursku kao nezamjenjivog posrednika između Moskve i Kijeva pomažući u sklapanju poslova i ugošćujući razgovore između američkih i ruskih šefova sigurnosti. Uspio je i podržati Ukrajinu prodajom vojnih bespilotnih letjelica, ali je istovremeno održavao trgovinske i energetske veze s Rusijom.

Nije ugrozio svoj odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i nije izazvao bijes zapadnih zemalja. U međuvremenu, turski predsjednik je kod kuće upotrijebio pravosudni sustav koji nije baš poznat po svojoj neovisnosti kako bi pokušao diskvalificirati svoje najjače potencijalne protivnike.

Erdogan je prije dolaska na vlast bio osuđen

Gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu, popularna figura iz sekularne Republikanske narodne stranke lijevog centra (CHP), koji bi mogao biti predsjednički kandidat ujedinjene oporbe, osuđen je na više od dvije godine zatvora. Za sada je presuda obustavljena zbog žalbe, ali Erdogan bi mogao pokušati ubrzati sudski proces kako bi svom suparniku zabranio da se kandidira.

Također, pokrenuto je suđenje protiv više od 100 političara iz prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP) zbog navodnih teroristička djela, što bi moglo dovesti do toga da pokret bude zabranjen. Erdogan, bivši gradonačelnik Istanbula, i sam je bio na udaru sličnog pravosudnog maltretiranja prije nego što je AKP trijumfirao 2002.

Osuđen je na godinu dana zatvora zbog čitanja navodno islamističke pjesme i zabranjeno mu je da se kandidira za dužnost. Teško je procijeniti koliko je turski predsjednik spreman ići ovoga puta u smislu prave vojne akcije kako bi osigurao svoj ponovni izbor.

“Prekogranična operacija s malo žrtava bila bi prihvatljiva biračima”

Turska u trenutku Erdoganovog dolaska na vlast nije imala nikakvih problema sa susjedima, a sada je u otvorenom ili latentnom sukobu sa Sirijom, Grčkom, Izraelom, Egiptom, Saudijskom Arabijom i Armenijom. Iako je javno mnijenje snažno nacionalističko u Turskoj, kopneni upad u Siriju koji bi izazvao reakciju SAD-a ili Rusije, prisiljavajući Ankaru da ustukne, mogao bi mu se obiti o glavu.

Isto tako bi mu moglo naštetiti njegovo grubo korištenje pravosuđa kako bi onemogućio djelovanje oporbe. S druge strane, ograničena prekogranična operacija s malo turskih žrtava zapravo bi mogla biti prihvatljiva glasačima, na isti način na koji se redoviti izraelski napadi na Gazu u znak odmazde za raketne napade palestinskog Hamasa smatraju policijskim operacijama, a ne ratovima.

“EU je izgubila utjecaj u Turskoj”

Nadolazeći mjeseci će biti puni borbene retorike jer će Erdogan htjeti projicirati obnovljenu moć Turske u multipolarnom svijetu, u kojem sile srednje veličine mogu imati više utjecaja jer su SAD i Rusija manje voljne ili sposobne djelovati kao globalni policajci.

Europska unija će vjerojatno biti promatrač. Iako je EU najveći trgovinski partner Turske, izgubila je utjecaj u Ankari s obzirom na to da je zaustavljeni proces pristupanja zemlje EU na izdisaju. Zapadnim zemljama bi nedvojbeno laknulo kada bi Erdogan bio smijenjen, ali izbjegavaju pomoći oporbi iako se potiho nadaju umjerenijoj, prozapadno orijentiranoj Turskoj u lipnju, piše Index.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad