Problem koji baca sjenku na Franjin pontifikat: "Riječi bez djela zvuče prazno"

Kako piše Guardian, Franjo je sporo shvatao razmjere i sistemsku prirodu problema, te je, čini se, oklijevao poduzeti odlučne korake protiv zlostavljača i onih koji su prikrivali zlostavljanje.
Već nekoliko sati nakon što je papa Franjo preminuo u ponedjeljak, preživjele žrtve svećeničkog zlostavljanja izrazile su neslaganje usred raskošnih počasti koje su mu odavane. Ustvrdile su da nije uspio suštinski promijeniti kulturu poslušnosti koja je omogućila zlostavljačima da djeluju nekažnjeno, niti je proveo odlučne mjere. To je bila “tragedija njegova pontifikata”, navela je jedna organizacija.

Skandali koji su obilježili pontifikat

Među skandalima koji su obilježili prvu polovinu Franjinog pontifikata bili su: razoran izvještaj o seksualnom zlostavljanju potencijalno hiljada djece od strane svećenika u Pennsylvaniji i naknadno zataškavanje od strane Crkve; ostavka (a kasnije i razrješenje) kardinala Theodorea McCarricka, bivšeg nadbiskupa Washingtona, zbog optužbi za seksualne napade; policijska racija u sjedištu Katoličke crkve u Čileu; i osuđujuća presuda australskom nadbiskupu zbog prikrivanja zlostavljanja djece.

Godine 2018., kardinal George Pell, Franjin saveznik, postao je najviši crkveni zvaničnik osuđen za seksualno zlostavljanje djece. Proveo je godinu dana u zatvoru u Australiji prije nego što je presuda ukinuta 2020. Umro je 2023.

U još jednom teškom udarcu, francuski nadbiskup i kardinal Philippe Barbarin proglašen je krivim za prikrivanje zlostavljanja djece 2019. godine, ali je kasnije oslobođen po žalbi.

U Čileu, Franjo je branio biskupa Juana Barrosa, optuženog da je bio saučesnik najzloglasnijem čileanskom pedofilskom svećeniku, Fernandu Karadimi. Svoj stav promijenio je tek nakon katastrofalne posjete Čileu u januaru 2018. Priznao je “teške greške” u procjeni, pozvao sve čileanske biskupe u Rim i prihvatio njihove kolektivne ostavke.

Kasnije te godine, tokom dvodnevne posjete Irskoj – nekada duboko katoličkoj zemlji – protesti preživjelih zlostavljanja zasjenili su Franjin boravak, uz zahtjeve da pontif preuzme odgovornost za neuspjehe Crkve. Papa se više puta javno izvinjavao i tražio oprost.

Na kraju putovanja, umirovljeni vatikanski diplomata nadbiskup Carlo Maria Viganò zatražio je Franjinu ostavku, tvrdeći da nije reagovao na optužbe protiv jednog istaknutog crkvenog zvaničnika.

"Nije bilo suštinskih promjena"

Nakon izvještaja iz Pennsylvanije, Franjo je objavio pismo od 2.000 riječi upućeno vjernicima širom svijeta, izražavajući tugu i sram zbog zločina koje su počinili svećenici, te je molio za oprost.

Sljedeće godine pozvao je biskupe iz cijelog svijeta u Rim na samit o svećeničkom zlostavljanju. Kazao je da preživjeli zaslužuju “konkretne i učinkovite mjere”, a ne samo osude.

Nakon toga je uslijedio dekret prema kojem svi katolički svećenici i časne sestre moraju prijavljivati seksualno zlostavljanje i njegovo zataškavanje crkvenim vlastima – ali ne i policiji.

Za preživjele, to je bilo prekasno i nedovoljno.

Organizacija Ending Clergy Abuse (ECA) izjavila je nakon Franjine smrti da je njegovo papinstvo “nije isporučilo odlučnu akciju koja je bila potrebna”. U saopćenju su dodali:

“Riječi bez djela zvuče prazno. Pod

Franjinim] vodstvom, Crkva nije odgovorno sankcionirala biskupe koji su omogućili, prikrivali i produžavali zlostavljanje. Sistemska promjena je izostala.

Ostavke nekoliko prelata iza zatvorenih vrata nisu zamjena za javnu odgovornost. Njegovo odbijanje da ukloni ili kazni one koji su saučestvovali u zataškavanju bilo je izdaja moralne obaveze Crkve da zaštiti ranjive”.

Snap, Mreža preživjelih zlostavljanja od strane svećenika, rekla je da žrtve i preživjeli tuguju zbog “tragedije

Franjinog] pontifikata” – djece i ranjivih odraslih osoba koje su zlostavljane tokom njegove vladavine.

Predsjednik Snap-a, Shaun Dougherty, izjavio je:

“Biskupi širom svijeta – uključujući 137 kardinala koji će birati sljedećeg papu – kolektivno posjeduju informacije o hiljadama zlostavljača koji i dalje služe u župama i školama. Prava politika nulte tolerancije značila bi njihovo trenutno uklanjanje i pozivanje biskupa na odgovornost”.

Anne Barrett Doyle, su-direktorica američke grupe BishopAccountability, kazala je da je Franjo imao “najvišu moć”, ali je “odbio učiniti neophodne promjene”.

Mitchell Garabedian, bostonski advokat koji zastupa stotine preživjelih, rekao je za BBC:

“Zapravo nije bilo nikakvih suštinskih promjena unutar Katoličke crkve. Nije bilo transparentnosti. Papa Franjo je govorio ispravne stvari, imao je dobre namjere, ali birokratija ga je jednostavno ugušila”.

Iako je posljednjih godina bilo manje skandala i otkrića, bijes i bol preživjelih nisu se smanjili, a posljedice za Crkvu i dalje odjekuju.

Članovi konklave koji će se narednih dana sastati da izaberu Franjinog nasljednika svjesni su da će ih preživjeli pomno pratiti.

“Sljedeći papa mora djelovati tamo gdje papa Franjo nije”, poručuju iz ECA. “Mora provesti univerzalnu politiku nulte tolerancije – koja će sveštenstvo u potpunosti pozvati na odgovornost za zlostavljanje i njegovo prikrivanje. Mora odbaciti tajnovitost i saučesništvo i postaviti zaštitu djece i ranjivih odraslih u srce misije Crkve”.

Dougherty je zaključio: “Ne možemo si priuštiti još jedno papinstvo koje daje obećanja, ali ne isporučuje stvarnu zaštitu za djecu i pravdu za preživjele”.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje