Politički lider Hamasa Ismail Haniyeh ubijen je u ciljanom napadu u glavnom iranskom gradu. Takođe, Libanski pokret Hezbollah potvrdio je juče da je istaknuti komandant Fouad Shukr ubijen u prekjučerašnjem zračnom napadu u Bejrutu. Ovim je dodatno zakomplikovana situacija na Bliskom istoku. O mogućem razvoju situacije u tom dijelu svijeta za N1 je govorio novinar, nekadašnji dopisnik sa Bliskog istoka, pisac i bivšim diplomata Zlatko Dizdarević.

Svojevremeno ste bili ambasador BiH u Jordanu, Iraku, Siriji i Libanu. Poznajete situaciju u tom dijelu svijeta. Prerasta li sukob u Palestini u regionalni rat širih razmjera?

Teško je reći postoje argumenti i za, a postoje i odgovori koji potču iz jednog generacijskog poštivanja bivših vremena, gdje je postojalo nešto što se zove međunarodni poredak, interes, logika, itd. Ako u minimalnom mogućem obimu zavlada ovo drugo, onda važe one procjene koje kažu da još uvijek nema definitivnih odluka i uslova da to preraste u veliki rat širokih razmjera, da će to biti i odgovor na nivou provokacije u vojnom smislu. Međutim, ono što je zabrinjavajuće, kada se sve sabere i oduzme zaljučak je dramatičan iz dva razlgoa: isplivale su snage i interesi i političke šizofrenije, opsesije, a s druge strane je predstavljanje svih tih priča u svijetu, koje medijski i politicki nisu potpuno crnobijele. Živimo jedan zaista specifičan događaj u kojem, po mom uvjerenju, smo došli, međunarodna zajednica je došla u situaciju da dozvoli da se histerija jedne osobe – Benjamina Netanyahua, i onih najbližih oko njega, se otme i počinje da preuzima, pokriva mnoge elemente koji su aspolutno u normalnoj politici nenormalni.

Kaže se da Netanyahu igra na sve ili ništa, te da bi kraj rata bio kraj njegove političke karijere?

Moguće. Potpuno je nevjerovatno da politička šizofrenija jedne osobe, a i ljudi oko njega… Mnogi u Izraelu ne razmišljaju na takav način, ljudi su došli da žive normalno, i sad se dolazi u situaciju gdje je to sve drugačije jer se Netanyahu na prvi pogled oteo svemu onome što je međunarodno pravo, zaključci, rezolucije UN-a, konferencije itd., a s druge strane vrlo lukavo je shvatio činjenicu po kojoj međunarodni poredak s UN-om na čelu živi najsramotnije i najjadnije dane u svom postojanju.

Ubijeno je 12 djece (na Golanskoj visoravni) što jeste drama, ali da li je to dovoljna drama da se ide u otvoreni rat i dalju eskalaciju, a dnevno ubijanje po 10 djece (u Gazi) to nije? Golan im treba kao element dalje eskalacije sukoba. Sve vuče na još jedan zaključak, oni ne guraju samo sebe, ali i SAD svim silama u rat protiv Irana, jer je Iran postao opsesija.

Zašto se Izrael odlučio za ovaj napad: da pokaže da ne želi pregovarati sa Hamasom, ili da demonstira svoju vojnu i obavještajnu superiornost?

Nekoliko je razloga s različitim nijansama. Oni definitivno rade sve da radikaliziraju situaciju i da uvuku SAD u rat protiv Irana zajedno s njima, druga stvar je Haniyeh je ubijen kad je prestao biti igrač koji odigrava ono što ide u korist SAD. Svaki put kad se pripremao nastavak pregovora svaki put je ‘čvrknuta’ sa strane Hamasa neka granata koja je napravila sitnu štetu pa su kazali ‘ne možemo s teroritsma pregovarati’. Druga stvar, domaći zadatak Hamasa u interesu Izraela je bila rasturanje Palestinske uprave i oni su to napravili uz razne podrške sa strane. Odvojeno je Gaza sa Hamasom, a drugo je Ramalah s Abasom i PLO, koja je legitimna organizacija i historijski priznata.

Šta se sad dešava? Haniyeh ulazi u pregovore s Abasom pod kišobranom Kine, jer Kina prvi put odnosno drugi pored svojih aspiracija i projekata ulazi na Bliski istok na način koji od njih čini faktora na Bliskom istoku. Kina je odigrala i značajnu ulogu u približavanju Saudijske Arabije i Irana, za koje se mislilo da su neprijatelji, a sad dovode za pregovarački stol za ujedinjenje Palestinaca, i postiže se dogovor da se ulazi u kreaciju lokalne vlasti u kojoj će učestvoati i Hamas i Fatah.

Ubija se Haniyeh, kada postaje pregovarač u međunarodnim pregovorima u kojima učestvuju Katar, Egipat i Amerika. Šta to znači, šta misliš o pregovoirma u kojima ćeš ubiti pregovarača?

I iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei obećao je “oštru kaznu” i osvetu Izraelu. Hoće li Iran direktno napasti Izrael, ili će ovo ostati prazne prijetnje?

Postoji jedna ozbiljna sumnja da Iran ne želi da ide u otvoreni rat punim kapacitetom, jer to neće zaustaviti s ratom s izraelom, jer uvodi i Ameriku u igru u većoj ili manjoj mjeri. Ubijena je jedna ličnost koja nije Iranac, ali se ne može preći preko toga da si uradio brutalni gest protiv međunarodnih standarda i zabrane da se intervenoše na teritoriji druge zemlje.

“Od početka rata jasno sam dao do znanja da se borimo protiv iranske osovine zla”, poručuje Netanyahu. Je li ovo najava šta je naredni cilj Izraela?

To je pravo pitanje i mnogo sam bliže da Izrael neće stati, da je Netanyahu prešao crvenu liniju minimuma elementarne logike vođenja države, i spreman sam da kažem da u tom trenutku s ovim što on obećava i putem koji je krenuo on se kreće u pravcu uništavanja Izraela, a ne neprijatelja kojeg je sebi fiksirao. Osjetljivost Izraela je mnogo veća nego osjetljivost postojanja Irana ili bilo koje druge zemlje.

SAD su kontinuirano davale Izraelu zeleno svjetlo tokom proteklih deset mjeseci. Očekujete li neki veći zaokret u toj politici nakon američkih predsjedničkih izbora ove jeseni?

Djelovanje SAD-a je pitanje mentalnog sklopa, Amerikanci imaju taj ‘chip’ u glavi koji se njeguje, obrazuje se uz njega, imaju osjećaj da imaju pravo biti lideri u svijetu, da ih se sluša i da određuju ko će šta da radi. Postoje elementi koji razobličavaju Trumpa, da otkrivaju jednu smiješnu radikalizaciju u njegovom karakteru, on je ‘puk'o’ kao politički trezven čovjek.