Nekoliko hiljada antitalibanskih boraca još uvijek pruža otpor nedaleko od glavnog grada Kabula, u dolini kojoj je moguće prići samo jednim uskim prolazom.

Ovo nije prvi put u historiji da je impozantna dolina Panjshir u centru pažnje, to se desilo i tokom 1980-tih godina kada je služila kao uporište protiv sovjetskih snaga, ali i kasnije, tokom 1990-tih, s prethodnim sukobom s talibanima, piše BBC.

Grupa koja trenutno drži kontrolu nad ovim područjem, Nacionalni front otpora, podsjeća o značaju ovog dijela Afganistana.

“Crvena armija, sa svom svojom moći, nije bila u stanju da nas porazi… Isto tako ni talibani prije 25 godina… pokušali su preuzeti dolinu ali nisu uspjeli, suočili su se sa strašnim porazom,” za BBC je kazao Ali Nazary, šef za vanjske odnose unutar Nacionalnog fronta otpora.

Dolina se prostire na području dugom oko 120 kilometara od jugozapada do sjeveroistoka prema glavnom gradu Kabulu. Zaštićena je planinskim vrhovima visine i do tri hiljade metara, koji služe kao prirodna barijera za stanovnike koji žive tamo.

Postoji samo jedan način kako prići ovom dijelu zemlje, a to je uska cesta koja vijuga kroz stjenovitu dolinu rijeke Panjshir.

“Postoji mitski aspekt cijelog ovog područja. Ovo nije samo jedna dolina. Jednom kada uđete, tu postoji još najmanje 21 povezanih područja,” pojašnjava Shakib Sharifi, koji je tu odrastao ali je napustio Afganistan kada su talibani preuzeli kontrolu.

Na samom kraju glavne doline, staza vodi na prijevoj Anjoman koji se nalazi na nadmorskoj visini od 4.430 metara, i dalje prema istoku i planinama Hindu Kush. Historijski zapisi govore kako su ovim putem prošle vojske Aleksandra Velikog i Tamerlana – zadnjeg nomadskog osvajača Srednje Azije.

“Historijski, dolina Panjshir je poznata i po rudama, uključujući poludrago kamenje,” kaže Elisabeth Lake, profesorica međunarodne historije sa Univerziteta u Leedsu.

Danas, ova regija ima hidroelektrane i vjetroparkove. SAD je pomogla u izgradnji cesta i radio tornja koji prima signal iz Kabula. Bivša američka baza u Bagram, koju su originalno izgradili Sovjeti 1950-tih godina, nalazi se na maloj udaljenosti od izlaza iz doline.

‘Hrabar’ narod’

Prema zvaničnim izvještajima, u regiji živi između 150 i 200 hiljada ljudi. Većina govori Dari, jedan od afganistanskih glavnih jezika, a pripadnici su tadžikistanske etničke grupe, koja čini oko četvrtinu ukupne afganistanske populacije od 38 miliona ljudi.

Ipak, oni nisu okrenuti ka susjednom Tadžikistanu, već njeguju svoj vlastiti identitet.

Sugovornik BBC-ja, Sharifi, koji je donedavno bio uposlenik Ministarstva poljoprivrede, opisuje stanovnike doline Panjshir kao “možda najhrabriji narod Afganistana”. Kaže kako je lokalno stanovništvo nepomirljivo s talibanima te da posjeduju “element borbenosti, ali na pozitivan način”. Tokom historije, borbe protiv Britanaca, Sovjeta i talibana su ih dodatno ohrabrile, dodaje Sharifi.

Nakon poraza talibana 2001. godine, dolina je imenovana u provinciju, te je danas jedna od manjih u cijeloj zemlji.

Radilo se o kontroverznoj odluci, pojašnjava Antonio Giustozzi, viši suradnik na Royal United Services Institutu. Borci iz Panjshtira su imali veliku moć tokom 2000-tih godina i pomogli su ponovno osvajanje Kabula, te su postali “sudionici broj jedan”.

Njihovi lideri su dobili značajne pozicije u vlasti i vojsci, a regija je psotala autonomna i jedina provincija u Afganistanu gdje su imenovani lokalni guverneri, a ne ljudi van tog područja.

“Obično, guverneri su bili oni koji su više odani vlasi nego lokalnom stanovništvu. Panjshir je bio poseban slučaj,” dodaje Giustozzi.

Iako postoji na stotine područja sličnih ovoj dolini, Panjshir je strateški važan zbog svoje blizine glavnom gradu, pojašnjava dalje Giustozzi.

Sharif dodaje kako tome doprinosi i niz drugih faktora.

“Ne samo zbog desetine udaljenih borbenih položaja u dolini, ne samo zbog planinskog reljefa, ne samo zbog velikog ponosa kojeg narod Panjshira posjeduje. Nego sve to zajedno. Pojedinačno, ovi bi se faktori mogli primijeniti na mnoga mjesta diljem Afganistana.”

Regija s velikom zalihom naoružanja

Kako tvrdi Giustozzi, vjeruje se da je dolina centar velikih zaliha naoružanja. Pojašnjava kako su afganistanski zvaničnici tamo kanalisali naoružanje jer su bili zabrinuti zbog predsjednika Karzaija i Ghanija, ali na kraju je ispalo da trebaju biti zabrinuti zbog talibana.

Tridesetdvogodišnji Ahmad Massoud, sin bivšeg vođe otpora iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, Ahmada Shaha Massouda, je vođa Panjshirskih snaga.

U nedavnom tekstu za Washington Post kazao je kako posjeduju naoružanje koje su “strpljivo sakupljali” od vremena njegovog oca, “jer smo znali da bi ovaj dan mogao doći.”

Njegovog oca 2001. godine ubili su pripadnici Al Kaide, dva dana prije terorističkog napada u SAD 11. septembra, a predsjednik Hamid Karzai proglasio ga je nacionalnim herojem.

Massoud mlađi tad imao je 12 godina. Studirao je u Londonu a obučavan je na Kraljevskoj vojnoj akademiji u Sandhurstu.

“Ima očev šarm, ali nije se još testirao kao vojskovođa,” kaže Giustozzi. “Također, potrebne su mu vještine pregovaranja o svakom potencijalnom sporazumu o podjeli vlasti na državnom nivou. Budući da se radi o novoj osobi I da nema šta izgubiti, za razliku od nekih starijih, mogao bi biti zahtjevniji u pregovorima.”

U tekstu za Washington Post, Massoud je rekao kako će u slučaju napada talibani biti suočeni s jakim otporom iz doline.

“Ipak, znamo da naše vojne snage i logistika neće biti dovoljni. Brzo ćemo ih iscrpiti osim ako naši prijatelji na zapadu ne pronađu način da nas opskrbe bez odlaganja,” zaključio je.