Dok očajni Palestinci u zatvorenoj Gazi pokušavaju pronaći utočište pod nemilosrdnim izraelskim bombardiranjem, koje dolazi kao odmazda za Hamasov brutalni napad od 7. oktobra, neki se pitaju zašto susjedne zemlje, Egipat i Jordan, ne primaju narod Gaze pod svoje okrilje.

Dvije zemlje, koje graniče s Izraelom na suprotnim stranama i dijele granice s Gazom i okupiranom Zapadnom obalom, odgovorile su čvrstim odbijanjem. Inače, Jordan već ima masovnu palestinsku populaciju.

Egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sissi iznio je u srijedu svoje najoštrije komentare do sada, rekavši da sadašnji rat nije usmjeren samo na borbu protiv Hamasa, koji vlada Pojasom Gaze, “već i pokušaj da se civilno stanovništvo gurne da migrira u Egipat”. Upozorio je da bi to moglo uništiti mir u regiji.

Jordanski kralj Abdullah II dao je sličnu poruku dan ranije, rekavši da “neće biti izbjeglica u Jordanu, neće biti izbjeglica u Egiptu”.

Kako piše AFP, njihovo odbijanje je ukorijenjeno u strahu da Izrael želi prisiliti Palestince na trajno protjerivanje u njihove zemlje i poništiti palestinske zahtjeve za državnost. El-Sissi je također rekao da bi masovni egzodus riskirao dovođenje militanata na egipatski Sinajski poluotok, odakle bi mogli pokrenuti napade na Izrael, ugrožavajući 40-godišnji mirovni sporazum dviju zemalja.

Historija raseljenja

Raseljenje je glavna tema palestinske historije. U ratu 1948. oko stvaranja Izraela, procjenjuje se da je 700 hiljada Palestinaca protjerano ili pobjeglo iz onoga što sada čini Izrael. Palestinci taj događaj nazivaju Nakba, što na arapskom znači “katastrofa”.

U Bliskoistočnom ratu 1967. godine, kada je Izrael zauzeo Zapadnu obalu i pojas Gaze, još 300 hiljada Palestinaca je pobjeglo, uglavnom u Jordan.

Izbjeglice i njihovi potomci sada broje gotovo 6 miliona, a većina ih živi u kampovima i zajednicama na Zapadnoj obali, Gazi, Libanonu, Siriji i Jordanu. Dijaspora se dalje proširila, s mnogim izbjeglicama koje žive u arapskim zemljama Zaljeva ili na Zapadu.

Nakon što su borbe prestale u ratu 1948., Izrael je odbio dopustiti izbjeglicama da se vrate svojim domovima. Od tada je Izrael odbijao palestinske zahtjeve za povratkom izbjeglica kao dio mirovnog sporazuma, tvrdeći da bi to ugrozilo židovsku većinu u zemlji.

Egipat strahuje da će se historija ponoviti i da će veliki broj palestinskih izbjeglica iz Gaze na kraju ostati zauvijek.

Nema garancije povratka

Dijelom zato što nema jasnog scenarija kako će ovaj rat završiti.

Izrael kaže da namjerava uništiti Hamas zbog krvavog divljanja u južnim gradovima Izraela. Ali, ne postoje nikakve naznake šta bi se moglo dogoditi nakon toga i ko bi upravljao Gazom. To je izazvalo zabrinutost da će ponovno zauzeti teritorij na određeno vrijeme, potaknuti daljnji sukob.

Izraelska vojska je rekla da će Palestincima koji su slijedili njezinu naredbu da pobjegnu iz sjeverne Gaze u južnu polovicu pojasa biti dopušteno da se vrate svojim domovima nakon što rat završi.

Ipak, za Egipat to nije dovoljno uvjerljivo.

El-Sissi je rekao da bi borbe mogle trajati godinama ako Izrael bude tvrdio da nije dovoljno slomio militante. Predložio je da Izrael smjesti Palestince u svoju pustinju Negev, koja graniči s pojasom Gaze, dok ne okonča svoje vojne operacije.

“Nedostatak jasnoće Izraela u pogledu njegovih namjera u Gazi i evakuacije stanovništva je sam po sebi problematičan“, rekao je Riccardo Fabiani, direktor projekta za Sjevernu Afriku Crisis Group International. “Ova zbrka raspiruje strahove u okruženju.”

Egipat se zalagao da Izrael dopusti humanitarnu pomoć u Gazu, a Izrael je u srijedu rekao da hoće, iako nije precizirano kada. Prema Ujedinjenim narodima, Egipat, koji se nosi sa spiralnom ekonomskom krizom, već ugošćuje oko 9 miliona izbjeglica i migranata, uključujući otprilike 300 hiljada Sudanaca koji su stigli ove godine nakon što su pobjegli od rata u svojoj zemlji.

Ali arapske zemlje i mnogi Palestinci također sumnjaju da bi Izrael mogao iskoristiti ovu priliku za prisiljavanje trajnih demografskih promjena kako bi uništio palestinske zahtjeve za državnošću u Gazi, Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu, koji je također zauzeo Izrael 1967.

El-Sissi je u srijedu ponovio upozorenja da egzodus iz Gaze ima za cilj “eliminirati palestinsko pitanje… najvažnije pitanje naše regije”. Ustvrdio je da da je demilitarizirana palestinska država stvorena davno u pregovorima, sada ne bi bilo rata.

“Svi historijski presedani ukazuju na činjenicu da kad su Palestinci prisiljeni napustiti palestinski teritorij, nije im dopušteno da se vrate”, rekao je H.A. Hellyer, viši suradnik u Zakladi Carnegie za međunarodni mir, dodavši kako “Egipat ne želi biti suučesnik u etničkom čišćenju u Gazi”.

Strahovi arapskih zemalja samo su potaknuti porastom ekstremno desnih stranaka pod vodstvom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koje pozitivno govore o uklanjanju Palestinaca. Od napada Hamasa, retorika je postala manje suzdržana, a neki desničarski političari i medijski komentatori pozivaju vojsku da sravni Gazu i istjera njezine stanovnike. Jedan parlamentarac je rekao da bi Izrael trebao provesti “novu Nakbu” na Gazu.

Briga zbog Hamasa

U isto vrijeme, Egipat kaže da bi masovni egzodus iz Gaze doveo Hamas ili druge palestinske militante na njegovo tlo. To bi moglo biti destabilizirajuće na Sinaju, gdje se egipatska vojska godinama borila protiv islamskih militanata i u jednom trenutku optužila Hamas da ih podržava.

Egipat podržava izraelsku blokadu Gaze otkako je Hamas preuzeo teritorij 2007., strogo kontrolirajući ulazak i prolaz civila naprijed i nazad. Također je uništio mrežu tunela ispod granice koje su Hamas i drugi Palestinci koristili za krijumčarenje robe u Gazu.

Budući da je pobuna na Sinaju uglavnom ugušena, “Kairo ne želi imati novi sigurnosni problem u rukama u ovoj problematičnoj regiji“, rekao je Fabiani.

El-Sissi je upozorio na još destabilizirajući scenarij: rušenje mirovnog sporazuma Egipta i Izraela iz 1979. Rekao je da bi uz prisutnost palestinskih militanata Sinaj “postao baza za napade na Izrael. Izrael bi imao pravo braniti se … i napao bi egipatski teritorij”.

“Mir koji smo postigli bi nestao iz naših ruku,” rekao je, “sve u svrhu ideje o eliminaciji palestinskog pitanja.”