VIjest da je glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (MKS) Karim Khan podnio zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje najviših izraelskih i Hamasovih zvaničnika naišla je na pohvale grupa za ljudska prava, te zemalja poputa Francuske i Južne Afrike, dok su zemlje poput SAD-a i Velike Britanije kritikovale ovaj potez. Saradnica i predavačica na Univerzitetu u Winchesteru, dr. Majbritt Lyck-Bowen, analizira kako bi ovo moglo uticati na mirovni proces. Ona upoređuje analizira posljedice ovog poteza kroz primjer Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Lyck-Bowen piše za The Conversation da su odgovori izraelskih i Hamasovih lidera na Khanovu najavu razumljivi.
Međutim, ističe da je “zbunjujuće zašto drugi politički lideri ne podržavaju pokušaj MKS-a da dođe do pravde za traumatizirane žrtve”.
“Mir ili pravda”
Navodi da su se u prošlosti i druge institucije, kao što je MKSJ, koji su osnovale UN radi procesuiranja ratnih zločina počinjenih tokom jugoslovenskih ratova (1991–2001), susrele sa sličnim mješoviti odgovorima.
Ističe da je povezano sa takozvanom dilemom “mir ili pravda”.
“Jedna od pretpostavki ovdje je da ako politički i vojni lideri budu optuženi prije nego što je postignut mirovni sporazum, onda se njihovi poticaji za ulazak u pregovore mogu umanjiti”, navodi Lyck-Bowen.
Jednom kada je sporazum postignut, njegova implementacija često i dalje zavisi od saradnje uključenih vojnih i političkih lidera.
“Ako im je zaprijećeno krivičnom gonjenjem, onda bi ova saradnja mogla biti izgubljena”, navodi ona.
Osigurati pravdu
MKS interveniše samo kada zaključi da nacionalni sudovi nisu u mogućnosti ili ne žele krivično goniti ratne zločince.
Prema Amnesty Internationalu, nezavisnost palestinskog pravosudnog sistema narušena je predsjedničkim uredbama kojima su imenovani favorizirani zvaničnici u svim vladinim i pravosudnim institucijama na Zapadnoj obali.
S druge strane, izraelski pravosudni sistem nije voljan da krivično goni vođe Izraela, a grupe za ljudska prava kažu da izraelske vlasti rutinski ne istražuju nasilje nad Palestincima.
S obzirom na ovo, čini se da je MKS jedini način potencijalnog pokretanja dugog procesa uspostavljanja odgovornosti. To je bio slučaj i sa MKSJ.
MKSJ je uspio optužiti samo 161 osobu odgovornu za ratne zločine u Jugoslaviji i osudio samo njih 90. Međutim, Lyck-Bowen ističe da to jeste uključivalo ozloglašene političke i vojne vođe poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića. MKSJ je osudio i Karadžića i Mladića za njihove uloge u genocidu u Srebrenici 1995. godine.
U narednim godinama, MKSJ je također podržavao lokalne pravne postupke na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. Na Kosovu su tri osobe proglašene krivim, dva suđenja su u toku, a dva slučaja su u pretpretresnoj fazi. U BiH su od 2004. do 2021. godine okončana 644 predmeta u kojima je učestvovalo 978 optuženih.
Od tada je napredak usporen. U julu 2023. godine, 237 predmeta ratnih zločina protiv 502 optužena još uvijek je u procesu. Ali činjenica da se ratni zločinci još uvijek privode pravdi – iako sporo – ukazuje na to da bi Khanov zahtjev mogao pokrenuti pravosudni proces koji bi na kraju uključivao i nacionalne sudove, nakon što se sadašnji režimi smjene i proces izgradnje mira učvrsti. Time bi se isporučila pravda za više palestinskih i izraelskih žrtava nego što MKS može sam da postigne.
“Jedna od najvećih prijetnji kredibilitetu MKSJ-a bila je kritika da je Tribunal optužio mnogo više Srba nego Hrvata i Bošnjaka. Ali, uključivanjem lidera obje strane u isti zahtjev, Khan je naznačio da je MKS posvećen procesuiranju počinilaca i dovođenju pravde žrtvama bez obzira na to kojoj strani pripadaju”, navodi Lyck-Bowen.
“Ovo bi, nadajmo se, trebalo da doprinese kredibilitetu MKS-a”, dodaje ona.
Podrivanje mira
Khanov zahtjev naišao je na bijes nekih političkih lidera dijelom zato što smatraju da bi to moglo ugroziti šanse za konačno donošenje mira u regiju.
Lyck-Bowen ističe da su, na sličan način, mnogi u početku optužnicu Haškog tribunala protiv Karadžića i Mladića u Bosni i Hercegovini vidjeli kao prijetnju krhkom procesu izgradnje mira.
“Dakle, uprkos mnogim prilikama, međunarodnim mirovnim snagama u bivšoj Jugoslaviji bile su potrebne godine da uhapse mnoge vojne i političke lidere koje je MKSJ želio krivično goniti. Karadžić i Mladić nisu uhapšeni do 2008. i 2011. godine, iako su obojica optuženi u julu 1995. godine”, piše ona.
Ovo je, kako navodi, “narušilo ne samo kredibilitet MKSJ-a, već i međunarodne mirovne operacije, koja je bila žestoko kritikovana jer nije podržala MKSJ”.
“Probni slučaj u bivšoj Jugoslaviji sugerira da rani pokušaji uspostavljanja pravde mogu nenamjerno zakomplicirati proces izgradnje mira. Nejasno je da li će to biti slučaj i u Izraelu i Palestini”, navodi na kraju.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!