Centar za palijativnu njegu – HOSPIS koji djeluje uz okviru UKC-a Tuzla, otvoren je 2004 godine i pionir je u ovoj oblasti, ne samo u BiH već u cijeloj regiji. Ove godine omogućili su svojim pacijentima plastenik sa povrćem i čajevima u kojem svi zajedno rade.

Godinama u centar dolazi Azra Hodžić koja je oboljela od karcinoma. Prvobitno je bila skeptična kada je čula da će hospis dobiti plastenik, ali sada oduševljeno čeka plodove koje će makar na tren skrenuti misli sa teških bolesničkih dana nje i ostalih bolesnika.

“Odemo nekada oplijevimo. Kada je lijepo vrijeme tamo popijemo kafu. Doktor nam dozvoli da izađemo. Međutim, kada su tamo djeca, malo manje idemo. Većinom odu dvije tri žene da ih ne bjuzurimo”, kazala je.

Pacijenti, medicinsko osoblje, rodbina oboljelih zajedno rade u plasteniku. Ova okupaciona terapija za pacijente oboljele od karcinoma i drugih teških bolesti svrstava se u najviše standarde u evropskoj medicini. Sve samo da se pacijenti ne osjećaju usamljeno, zaboravljeno, odbačeno.

“Nisam imala neko znanje o plasteniku. Međutim, kada sam vidjela na koji način to psihički relaksira i pomaže našim pacijentima i članovima porodica, shvatili smo da je to pun pogodak za sve nas”, ističe Amra Stuhli, glavna sestra.

Hospis ima Odjeljenje za teške bolesnike, Dnevnu bolnicu i Dječiji hospis. Više od 2.500 pacijenata godišnje procirkulište kroz centar. Zbog zdravstvenog sistema, besplatne usluge imaju samo građani TK.

Osam do dvanaest kreveta bi trebalo biti na 100.000 stanovnika po evropskim standardima, a u BiH postoji samo centri u Tuzli i u Ljubuškom.

“Moramo imati ovakve ustanove. Postajemo sve starija populacija, da karcinom nije više bolest koja završi za mjesec dana. Radi se o hroničnoj bolesti koja traje pet, sedam, deset godina. Mi imamo pacijentice koje su operisale karicnom dojke prije 17 godina i još su tu s nama”, kazao je Samir Husić, direktor centra palijativne njege.

Centar ima 15 bolesničkih kreveta za odrasle i šest za djecu. Ova ustanova za većinu oboljelih pa i za Azru drugi dom jer u njemu imaju sve što je potrebno da žive kao zdrave osobe.

“Prvo što imam doktora, sestru, ne samo jednu, imam frizera, drugarice svoje. Imam prevoz, obrok, kojeg i ne moram imati. Znači, sve su nam omogućili”, dodaje pacijentica Azra Hodžić.

Palijativna medicina ne liječi osnovnu bolest nego umanjuje fizičke, psihičke i duševne tegobe bolesnika u završnom stanju neizlječivih oboljenja.

Nacrt strategije za razvoj palijativne medicine u FBiH potekao je baš iz ovog centra. Trenutno se nalazi na razmatranju u federalnom ministartsvu zadravstva. Ukoliko on prođe tu ići će u daljnju proceduru, a sve kako bi došlo do usvajanja strategije koja bi poboljšala kadrove, uslove i sve ostalo što je potrebno za razvoj palijativne njege i u Tuzli i u ostalim bosanskohercegovačkim gradovima.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.