Dejtonski mirovni sporazum donio je prije svega prestanak oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini i to je najveća njegova vrlina posebno posmatrajući sa ove distance, nakon 21. godinu od njegovog potpisivanja, rekao je u Jusuf Pušina, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH i savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.
VEZANE VIJESTI
No, kaže Pušina, ono što Dejtonski mirovni sporazum nije donio jeste da nije donio konačno rješenje uređenja Bosne i Hercegovine.
“Nije donio niti političku, niti ekonomsku cjelovitost Bosne i Hercegovine. Nije donio jedan glas Bosne i Hercegovine u Evropskoj zajednici, odnosno EU, ni u međunarodnim okvirima. Ako to analiziramo onda moramo podvući jednu crtu između onoga što je bilo, onoga što je sada, i onoga što čeka Bosnu i Hercegovinu u budućnosti. Naravno, o genezi samog Dejtonskog mirovnog sporazuma sada je bespredmetno u tom dijelu razgovarati zašto on ima svojih jako puno manjkavosti ili zašto on nije u potpunosti primjenjen na teritoriji Bosne i Hercegovine za ovih 21 godinu”, navodi Pušina.
Dejtonski sporazum sadrži brojne manjkavosti
Samim tim, naglašava, postavlja se pitanje kako dalje, gdje dalje BiH ide i ko vodi BiH dalje.
“Ako želimo u EU, u punom kapacitetu, da imamo svoj autoritet, da prenesemo svoj subjektivitet u ovom dijelu koji će garantirati BiH njenu demokratiju, njenu cjelovitost, njenu političku samostalnost, a ekonomsku ujedinjenost sa EU onda moramo shvatiti da BiH mora imati svoj neki sporazum na nivou Evrope ili međunarodne zajednice uključujući posebno SAD, a ovoga puta ne možemo izostaviti ni druge svjetske sile. Dakle, BiH mora pretrpjeti određene promjene u tom segmentu ako želi da bude punopravna članica EU. Ovakva kakva jeste ona bi samo predstavljala smetnju i bilo bi to nedopustivo i za EU kojoj pogotovo u ovom turbulentnom vremenu, nije potreban još jedan kamenčić spoticanja kakav bi bila Bosna i Hercegovina”, cijeni Pušina.
Naglašava da, da bi se to premostilo i prevazišlo BiH mora ući jedinstvena, sa jednim glasom u EU, a istovremeno i u NATO savez i na taj način se izbjegavaju sve eventualne konfliktne situacije u BiH. BiH tada može ostvariti, kaže Pušina, svoj razvoj u cilju napretka i svega onoga što je čini državom sa svim njenim subjektivitetima i pravima, ali i sa svim njenim obavezama.
“Ja iskreno i emotivno mogu govoriti o tom dijelu koji je vezan za Dejtonski mirovni sporazum, ali iskreno rečeno prevagnula je ta činjenica da je zaustavljen oružani sukob, da više nema poginulih, ranjenih, da nema protjeranih i to je ona najveća vrijednost. No, ono što se poslije toga događalo prevashodno je vezano za pravnu regulativu koja nije u potpunosti zaživjela i ona pokazuje svakim danom sve svoje manjkavosti. Stoga, mislim da je vrijeme da EU, odnosno međunarodna zajednica razmotri kompleksnu situaciju koja se u BiH manifestira kroz svo ovo vrijeme i da nađe način da BiH uvede u porodicu evropskih zemalja koje će imati svoj autoritet i subjektivitet i koja će biti njena funkcionalna članica, a ne samo objekt o kojem će se stalno govoriti i to u onom kontekstu koji je kočnica za sve evropske zemlje”, navodi Pušina.
U opticaju bila još četiri mirovna sporazuma
Pušina je govorio i o kontaktima sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem u vrijeme pregovora o Dejtonskom mirovnom sporazumu 1995. godine.
“Bilo je zadovoljstvo tada raditi sa Alijom Izetbegovićem i ja sam ponosan na taj period. Imali smo neposredne razgovore i pred Dayton i poslije Daytona. Ja sam i tada rekao da Dayton onakav kakav jeste ima samo jednu pozitivnu stranu ili jednu osobinu za koju se vrijedi potpisati, uz sva ta sekiranja koja su poslije toga uslijedila, a to je da nema više krvoprolića, nema više mrtvih. Sve ostalo, i tada smo razgovarali da je vrijeme pred nama i da će vrijeme pokazati slabosti Dejtonskog mirovnog sporazuma i da će se one moći u hodu ispravljati. Mislim da je sada upravo to vrijeme, kada analiziramo sve slabosti Dejtonskog mirovnog sporazuma, a posebno ako analiziramo da on nikada u potpunom kapacitetu nije primjenjen onako kako je to regulirano”, naglašava Pušina.
Dakle, navodi, sam taj pristup pokazuje svu manjkavost i naravno da onda kada se gleda u cjelini da on nije dobar zato što nije ponudio rješenja koja je u datim segmentima čak i predviđao da mogu biti bolja. Ali, naglašava Pušina, ljudske slabosti, ljudska nemarnost pa i kočnice koje se događaju učinili su da on ne postane funkcionalan u punom kapacitetu.
“Rahmetli predsjednik Izetbegović je rekao da bi najviše volio da nije potpisao Dejtonski mirovni sporazum, ali da su prevagnuli ljudski životi, da majke više ne plaču, da očevi više ne idu na ratišta, da djeca ne ginu bez ikakve potrebe. Mislim da je ta, ja ću je ovog momenta nazvati humana strana, da je prevagnula za taj potpis”, ističe Pušina.
Sada je, navodi, teško govoriti o segmentima i separatnim dijelovima Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer smatra “moramo tu prevashodno znati i šta međunarodna zajednica želi od Bosne i Hercegovine”.
“Nije u pitanju samo unutarnja politika, odnosno ona ne odlučuje o statusu BiH u međunarodnim okvirima nego moramo znati šta želi i međunarodna zajednica. Naravno da Dejtonski mirovni sporazum nije savršen i da ima jako puno manjkavosti, a naravno da BiH ukoliko želi da postane članica EU i NATO saveza da mora odgovoriti standardima onim koji će se nametnuti BiH. Svakako da treba uvažavati principe koji BiH čine jedinstvenom državnom zajednicom, ne državnom zajednicom kako je sada neki prikazuju nego državnom zajednicom kao cjelovitu i demokratsku BiH i kao subjektivitet u međunarodnim okvirima. Sve izvan toga ne može donijeti BiH ništa dobro. Dovoljno je da kažemo da sem Dejtonskog mirovnog sporazuma u tom periodu u opticaju su bila još četiri mirovna sporazuma koja su trebala donijeti mir u BiH. Ono što je pomalo indikativno, što je simptomatično, da su svi oni u sebi nosili kartografsku podjelu BiH. Tu je kartografija ili geografija imala dominantnu i odlučujuću ulogu, a ne svi ostali faktori koji državu čine državom”, naglašava Pušina.
Cijeni da su te slabosti kulminirale i do sada i “da ovo nejedinstvo u BiH praktično generira upravo ta razjedinjenost”. Pušina kaže kako vjeruje da ćemo u ovom narednom periodu kada smo aplicirali za članstvo u EU, kada odgovorimo svim onim zahtjevima koji traže promjene unutar BiH, koji traže standardizaciju i harmonizaciju i propisa i akata, kada traži jedinstven nastup BiH u međunarodnim okvirima odgovoriti na mnoge slabosti koje je do sada BiH eksponirala, koje je ispoljavala i koje su joj stajale na putu njenog ekonomskog, političkog i svakog drugog progresa.
Svaki kanton predstavlja državu, prekobrojna administracija guši napredak
“Ima jako puno slabosti u BiH u ovom periodu o kojem govorimo, koji analiziramo. Mislim da ni kantoni, ni entiteti ne mogu predstavljati jedinstveno funkcioniranje BiH jer ukoliko BiH ide ovim putem onda će se uvijek pojavljivati slabosti koje se prije svega manifestiraju na političkom nejedinstvu, na sigurnosnom nejedinstvu, ekonomskom nejedinstvu i to su problemi koji se ne mogu prevazilaziti kroz niže nivoe vlasti na način da država bude zaštićena u tom segmentu”, smatra Pušina.
Problem BiH, naglašava, leži u prevashodno tom dijelu o kojem govorimo, u prevelikoj administraciji, prevelikoj birokratiji, ali nejedinstvenom funkcioniranju.
“Svaki kanton za sebe predstavlja državu i skoro da autonomno djeluju. Veoma je teško tu napraviti neki kohezioni faktor koji će odgovoriti svim pitanjima i svim izazovima BiH. Naravno onda se pojavljuju entiteti kao viši nivoi vlasti koji pokušavaju da dominiraju na način na koji se to ispoljava u BiH. Imamo državne nivoe vlasti koji su ceremonijalni, u većini slučajeva jer ne mogu previše odlučivati i ukoliko bilo šta donesu ne samo da se to mora konsenzusom, nego se onda to mora spuštati na niže nivoe vlasti. Onda imate blokadu koja se zove glas iz jednog od entiteta ukoliko nije prisutan iz jednoga naroda i cijeli projekat zaustavljate. Sve procese zaustavljate i tu ne samo da se gubi na vremenu nego su gubi na autoritativnosti državnih institucija što je nedopustivo. Opet ćemo doći do onoga pitanja: mi se možemo sve dogovoriti na nižim nivoima vlasti, kada ide na viši nivo to je zaustavljeno ili obratno. Na višem nivou vlasti vi postignete konsenzus, spuštate na niže nivoe vlasti i nastaju blokade i onda ne samo kroz Dom naroda nego nastaju i negdje personalno”, stava je Pušina.
A, naglašava, u tom segmentu BiH mora odgovoriti svim izazovima koji stoje pred jednom državom, pred jednom međunarodno priznatom državom uključujući sve aspekte koje država sa sobom mora nositi kao subjektivitet.
“Teško je povući direktnu crtu pa reći šta je veći problem – problem su i jedni i drugi. Objektivno zavisi sa kog aspekta čovjek hoće da posmatra. Ako posmatrate sa aspekta birokratije da imamo preko 170 ministara, odmah povucite crtu – tu imate pomoćnike, šefove kabineta i sve ono što čini administraciju i vi ste došli do poraznih činjenica do poraznih brojki. A, koji su rezultati? Nigdje nemamo ministra koji može donositi odluke na način da ta odluka koju potpiše da će ona biti realizirana, da će biti oplemenjena, da će biti operacionalizirana u smislu tih dogovora. Opet se tu mora spuštati niže i tu se gubi ne samo na vremenu nego se i u ekonomskom smislu jako dugo događaju činjenice koje poskupljuju državni aparat u punom kapacitetu. Onda zaista dolazimo u poziciju da sindikati ne mogu odraditi svoj dio posla zato što nemaju sa kim pregovarati, a isto tako i državne institucije ne mogu dogovarati sa sindikatima jer i oni su rascjepkani u najvećem dijelu, i oni nemaju više svojih jedinica da ih tako nazovemo. Tako da je veoma, veoma često veoma teško sve to sagledati na način koji će državu predstavljati”, navodi Pušina.
Ideja tzv. HRHB nikada nije prestajala
Pušina je govorio i o ovogodišnjem obilježavanju tzv. HRHB, odnosno o tome da li to znači nove podjele BiH i FBiH.
“Ne da ja to doživljavam, emocije moramo ostaviti po strani, ovdje su fakti u pitanju. Naravno da je to podjela BiH. I ako vidite vi posljednjih desetak godina nikada se nije prestalo baviti tim pitanjem. Dakle, to pitanje nije aktivno od jučer. To pitanje je konstanta. A kakvi su odgovori? Nemamo odgovora. Stoga moj odgovor na sve ovo o čemu pričamo jeste da imamo jedan glas BiH u međunarodnim okvirima u međunarodnim asocijacijama da nastupamo jedinstveno. Unutarnje prestruktuiranje BiH je neophodno završiti jer ovako će se BiH urušiti i onda ćemo doći u jednu poziciju da oni koji ne da ne vole BiH, jer svi BiH vole i zato svi hoće da uzmu po jedan njen dio, budu ojačani. Ja se ne slažem sa tim da neko dođe i kaže ja ne volim BiH. Zašto se boriš za nju ako je ne voliš? Zašto se boriš za taj jedan njen dio? Svi vole BiH, ali bi svi BiH prisvojili sebi. Neće da je dijele sa drugima i sa onima koji možda ne misle isto. Ali, BiH pripada svim građanima BiH. Ne može je niko odnijeti odavde. Mogu je samo nositi u srcu. Nigdje drugdje”, poručuje Pušina.
Stoga, navodi, to prestruktuiranje BiH mora doživjeti međunarodne standarde. Bez međunarodnih standarda, upozorava “mi ćemo doći u poziciju enklava koje će na kraju urušavati samu sebe ili ono što je možda najveća opasnost u tom dijelu imat ćemo one refrendume koji će BiH otcijepiti i učiniti je nemogućom”.
“A, oni koji razmišljaju na ovaj način, računaju na zamor međunarodne zajednice jer se već sve češće čuju i one floskule pa vidite sve smo pokušali, ali u BiH ne ide. Nažalost nije se previše pokušalo u BiH. To je jedna oblanda o kojoj mnogi ljudi žele da pričaju, ali struktuiranje unutarnjeg sadržaja BiH mora zaživjeti kroz novi kvalitet, nove odnose i kroz ulazak u EU i NATO savez BiH ima svoju perspektivu”, kaže Pušina u razgovoru za Agenciju Anadolija.
