Bivši suprug Nađe Dizdarević, Hadža Budel, jedan je od šestorice pripadnika tzv. Alžirske grupe. On je 2001. godine nakon tromjesečne istrage, u kojoj ništa nije dokazano, odveden u Guantanamo, pod sumnjom je povezan sa terorizmom i da sarađuje sa Al-Qaidom.

“Za tri mjeseca istrage jedina pitanja koja su postavljali, da nisu tragična bila bi smješna. Znaš li ko je Osama bin Laden? Znaš li sta je Al-Qaida i znaš li gdje se nalazi američka ambasada u Sarajevu? Znači niko ih nije pitao ništa sto bi dovelo u vezu njihovu sumnju u povezanost s terorizmom”, kazala je u razgovoru za N1 Nađa Dizdarević, bivša supruga pripadnika tzv. Alžirske grupe.

Od tada kreće sedam godina pakla za ove ljude. Torture Guantanama, o kojima je do tada samo slušao, Nađin bivši suprug iskusio je na svojoj koži.

“Znam da je u Guantanamu bilo paljenja jake svjetlosti koja nije davala ljudima da spava, koja ih je dovodila do ludila, da je puštana glasna muzika, od koje su pucali ušni bubnjići, da su izlagani velikoj hladnoći i velikoj toploti”, tvrdi Dizdarević.

Bivša supruga Hadže Budela započinje pravnu bitku. Priča nam kako je išla od insititucije do insitucije, boreći se ljudska prava bivšeg supruga, za prava svoje djece. Boreći se za njihovo pravo na oba roditelja.

“San mog sina je dugo bio da bude pilot, da ode da preleti nebom iznad tog kampa, da vidi bar kroz prozor svog babu. Teško je bilo odgojiti djecu da budu zdrave ličnosti da ne mrze”, ističe ona.  

Istu bitku vodi i porodica Sirijca Imada al-Husina, poznatijeg kao Abu Hamza, koji već šest godina boravi u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu, kojeg mnogi zovu bosanskim Guantanamom. Proglašen je prijetnjom po nacionalnu sigurnost zemlje, bez ikakvih dokaza, ikakvih konkretnih optužbi. Sada čeka izručenje trećoj sigurnoj zemlji.

“Imamo 37 odbijenica od raznih država koje su odbile da ga prime, i to je vrlo jednostavno i vrlo jasno. Znate, ne možete vi nekome reći imamo nekoga ko nam je prijetnja po nacionalnu sigurnost, hoćete ga vi primiti da vam bude socijalni slučaj, on, njegova supruga i maloljetna djeca”, kazala je Nudžejma Softić, kćerka Abu Hamze.

Pordica gubi nadu da će se slučaj ikada riješiti. Pored borbe za osnovna ljudska prava, bore se i sa predrasudama. Godinama žive etiketirani.

“Cijeli život je pokušaj da pokažemo da smo normalni, da  smo u redu, da naš babo nije ništa uradio. Meni nije problem da razgovaram sa svojim prijateljima o tome, nema problem, ali nije lako mojim mlađoj braći i sestrama reći: Moj babo je u zatvoru, ali nije kriv. Dakle, ko se još drži u zatvoru, a nije kriv, šest godina”, navodi Nudžejma.

O tome nije jednostavno pričati. Naše sagovornice skupile su hrabrost i podijelile svoje priče. Teške priče o borbi za ljudska prava, kroz koje su prošli još mnogi građani. Samo o njima šute, iz straha ili pak jer im je teško evocirati uspomene.