Kada je prije šest godina, preciznije 14. novembra 2011. godine potpisan Memorandum o transportu žičare iz Švicarske u BiH Sarajlije su bile oduševljene činjenicom da će se ponovo provozati Trebevićkom žičarom koja je uništena tokom rata.
Tada je gradonačelnik Sarajeva, Alija Behmen, kazao da je Grad i pored nedostatka sredstava krenuo u projekat obnove žičare.
“Nakon intenzivnih radova, dočekali smo dan kada treba da dođe prvi konvoj sa opremom za žičaru“, izjavio je bivši gradonačelnik Behmen.
Dva dana poslije 17 kamiona iz Švicarske u Sarajevo su dovezli poklon općine Grachen gradu Sarajevu – dijelove demontirane žičare Grachen-Hannigalp. Tada su nadležni istakli da će dijelovi žičare ostati u Glavnoj komandi EUFOR-a u Butmiru do početka izgradnje Trebevićke žičare – u proljeće 2012. godine, a da je završetak radova planiran za godinu poslije.
Na sjednici Gradskog vijeća Sarajeva krajem juna 2012. godine vijećnici dobijaju informaciju o realizaciji projekta Trebevićka žičara, a tadašnji dogradonačelnik Igor Kamočaji je kazao “da bi prema dosadašnjoj dinamici žičara trebala biti u funkciji 2013. godine“.
Tada je vijećnik SDA Harun Imamović izrazio sumnju u krajnji rok revitalizacije Trebevićke žičare, ali je Kamočaji ponovio da će žičara biti završena u zadatim rokovima – 2013. godine.
Stigao je kraj 2012. godine, a i dalje se čekalo na izradu idejnog projekta.
Početkom 2013. procijenjena je vrijednost izrade Trebevićke žičare na 6,7 miliona eura.
U julu 2014. godine tadašnji gradonačelnik Ivo Komšić poručio je javnosti kako je od početka mandata snažno pristupio realizaciji projekata vezanih za žičaru, te istakao da će ona biti puštena u rad do kraja njegovog mandata. Te 2014. godine je potpisan i Memorandum o prikupljanju donacija za obnovu žičare.
Kao što je poznato, Ivo Komšić je mjesto gradonačelnika napustio početkom 2017. godine, a radovi na obnovi Trebevićke žičare nisu ni počeli u punom jeku.
Sredinom 2015. godine iz Gradske uprave Grada Sarajeva stigla je nova vijest – Trebevićka žičara će biti u pogonu krajem 2016. godine.
Važno je napomenuti da je krajem, tačnije u oktobru 2014. godine Edmond Offermann donirao čak 3.800.000 švicarskih franaka (više od 7 miliona KM) za podršku projektu revitalizacije Trebeviće žičare. Edmondu Ofermanu je tri godine kasnije, 6. aprila 2017. uručeno priznanje “Počasni građanin” Grada Sarajeva zbog doprinosa za izgradnju Trebevićke žičare.
“U ljeto 1990. godine pvi put sam se vozio žičarom na Trebević. To je bilo prvi put za mene da vidim jednu žičaru u glavnom gradu. Nažalost, rat u Bosni je prekinuo rad žičare i sve drugo. Prva žrtva agresije na Sarajevo bio je Ramo Biber, operater na žičari koji je stradao braneći glavnu stanicu. Ovaj rat će promijeniti smjer grada ali i smjer mog života. 1998. godine sam se obavezao da se ponovo pokrene Trebevička žičara. 2017. godina će biti kada će se žičara staviti u funkciju”, rekao je dr. Offerman.
U augustu 2015. godine Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo su istakli da će se pristupiti rješavanju imovinsko pravnih odnosa, rješavanja prava i obaveza KS, Grada Sarajeva i KJKP GRAS.
Offerman je tada izjavio da je spreman produžiti rokove i poslije decembra 2015. godine koji su napisani u Memorandumu o sporazumijevanju u oktobru 2014. godine.
U oktobru 2015. novi problemi – nepoznanice oko finansiranja ostatka radova, pitanja ko će nadzirati rad žičare… mnoštvo nerješenih pitanja dok je sedam miliona KM Edmonda Offermana čekalo da budu potrošena na revitalizaciju žičare.
Nova 2016. godina donijela je nove informacije i pomake – riješeni su imovinsko-pravni odnosi i Grad Sarajevo je poručio “počinjemo gradnju trebevićke žičare”. Iz gradske uprave su javnosti kazali da se mukotrpan i dugotrajan rad isplatio.
Tih dana pojavila se informacija da je glavni donator Edmon Offerman odlučio povući donaciju jer nisu ispoštovani rokovi iz Memoranduma o sporazumijevanju iz 2014. godine. Tada su se, možda, po prvi put vidio sav (ne)rad nadležnih. Više od sedam miliona KM koje su se mogle iskoristiti su “propale”.
Ipak, dr. Offermanu nije dugo trebalo da se predomisli i donaciju ponovo stavi na raspolaganje Gradu Sarajevu uz uslov da se počne raditi na revitalizaciji žičare.
Ivo Komšić u oktobru 2016. izjavljuje da će Trebevićka žičara biti u funkciji na ljeto 2017. godine, a on i predstavnici italijanske firme Leitner potpisali su ugovor o izradi glavnog projekta, isporuci opreme, montaži i puštanju u pogon Trebevićke žičare.
Tada je rečeno da novac Edmonda Offermana postaje operativan nakon potpisivanja ugovora Grada Sarajeva i firme Leitner.
19. oktobra 2016. stanovnicima glavnog grada BiH predstavljene su buduće gondole žičare, a u martu ove godine novi gradonačelnik Skaka je kazao da izgradnja zvanično može početi.
“Za očekivati je da će radovi biti okončani možda do kraja godine”, izjavio je Skaka.
Ali nakon ove izjave novi problemi – regulacioni planovi Općine Stari Grad. Ipak, sredinom aprila Općina Stari Grad izdaje urbanističku dozvolu za Trebevićku žičaru.
Na kraju se može sumirati da je prošlo šest godina, a osim prebacivanja odgovornosti, mnogobrojnih najava početaka izgradnje žičare, pomjeranja rokova, obmanjivanja javnosti, kockanja sa donacijom od 7 miliona KM i rušenja prijeratne polazne i dolazne stanice nije postiglo mnogo. Osim gubitka povjerenja građana da će se uskoro moći provozati čuvenom Trebevićkom žičarom.
Pred nama je maj 2017. godine, a radovi na izgradnji Trebevićke žičare još nisu počeli.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
