Srebrenica se priprema za 11. juli. Stanovnicima ovog grada stalno stižu obećanja da će bolje živjeti. I nova vlast isto obećava. Provjerili smo kako danas izgleda Srebrenica.
“Ja sam Haris. U augustu punim dvije godine. Juli od zimskih mjeseci razlikujem samo po vrućinama. Tad mi ne oblače skafander. A mogu i u park, iako bi mama voljela da za mene tu ima više sadržaja”…
VEZANa VIJEST
“Ovdje poslije podne bude sigurno petnaestoro djece, i onda svi zarate – i roditelji, i djeca, zato što imamo samo dvije ljulje. I onda svi hoće da se ljuljaju, ali nema ljulje. Imamo malo tu pjeska, tog tu blata. Eto šta mi imamo. Mi nemamo igraonice. Mi moramo 11 km ići do Bratunca da neko odvede u igraonicu dijete”, kaže Jasmina Avdić, majka troje djece i vaspitačica u srebreničkom vrtiću.
Je li se išta promijenilo u Srebrenici kako je došao novi načelnik, je li vama išta bolje?
“Lično meni nije ništa. Stagnira. Stagnira. Ljudi se bore da prežive, kad će plata, kako vratiti kredit”, dodaje Avdić.
A još je nešto, što pored borbe za goli opstanak, što ne pravi razlike među ljudima – umjetnost. Početak studija na Akedemiji likovnih umjetnosti u Trebinju Nikolina Milovanović čeka ovdje u Srebrenici, gdje je i odrasla. Nije ravnodušna prema atmosferi uoči godišnjice genocida.
“Srebrenica je Srebrenica svaki dan. I svi mi ovdje živimo svaki dan. I trebalo bi da se obraća pažnja na Srebrenicu, na mlade u Srebrenici, na mlade koji rade i stvaraju, a ne samo na one koji su davno otišli”, žali se ova 19-godišnjakinja.
“Fali mi ljudi. Najžalosnije mi je kad odem negdje i vratim se u moju Srebrenicu oko 9 i ne vidim žive duše. To mi je najžalosnije. Budem u Trebinju – pune ulice ljudi, svaki dan. Navečer na stotinu ljudi. Budem u Novom Sadu, nailazim na ljude. Dođem ovdje – nigdje nikoga. To je najžalosnije. Srebrenici trebaju ljudi”, dodaje Milovanović.
Druga profesija, treća životna dob, ali isti odgovor u trgovačkoj radnji šezdesetdvogodišnjeg električara i trgovaca Radomira Zekića:
“Najviše fali naroda u Srebrenici – ljudi sa kojima sam živio prije rata, družio se i to je to. (Posla ima samo ljeti?) Pa zato što ljeti ima naroda, zima kad dođe, onda sve što sam zaradio dam za obaveze, pa svake godine od nule počinješ”.
A ni njemu život nije promijenio transfer u načelničkoj fotelji. Od 11. do 11. jula, od godišnjice do godišnjice genodica u Srebrenici, njeni stanovnici žive život izvan političkih pravila.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
