Nedavno objavljena Šangajska lista prestižnih svjetskih univerziteta ne prepoznaje niti jedan bosanskohercegovački. Među prvih 500 nema niti jedan ovdašnji. Obrazovanje za BH vlasti, kritičari kažu, zadnja je rupa na sviralu. Čemu se nadati?

Dvadesetdvogodišnji Ismet Fatih Čančar, danas u Sarajevu, a za manje od mjesec dana u britanskoj prijestolnici. Odlazi, ali s namjerom da se ipak vrati. U Londonu će master studij pohađati na prestižnom King's Collegeu, koji je u samom vrhu najboljih svijetskih univerziteta.

“Vjerujem da svaka mlada individua treba svaki dan da radi na sebi, a jedan od najboljih načina jeste kroz obrazovanje. Mogućnosti za odlazak vani nama u BiH nisu baš velike, a meni je ovaj Cheavening Program, odnosno stipendija Vlade Britanije omogućio baš to: da odem vani na jedan od prestižnih univerziteta i da upišem master program koji inače, gladano finansijski, ne bih mogao da upišem”, ispričao je za N1 Ismet Fatih Čančar, stipendista Vlade Velike Britanije i budući student London King's Collegea. 

King's College među prvih je 50 u svijetu po najnovijoj Šangajskoj listi, koja ni u prvih 500 ne prepoznaje niti jedan univerzitet kao kvalitetan u Bosni i Hercegovini. Iz regiona izdvaja se Srbija, čiji je beogradski univerzitet tek među prvih 300. Zašto barem među prvih 500 nije neki bosanskohercegovački, zatražili smo mišljenje o tome u Rektoratu Univerziteta Sarajevo. Rektor Škrijelj , odgovara:

“Ako se ovako nastavi, naši javni univerziteti neće biti ni na kakvim listama prisutni među prvim univerzitetima iz razloga jer razvijeni univerziteti podrazumijevaju daleko veći iznos novca koji se mora investirati u njihov razvoj. ((Trenutno je to stanje u Bosni i Hercegovini daleko iza evropskih univerziteta za koje se otprilike dva posto izdvaja budžetskog novca za univerzitete, a kod nas je to daleko manje”, rekao je on.

A za razvoj, izgleda, novca nema. Naš sagovornik Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka, kaže – za svojih šesnaest godina rada niti feninga nije dobio kako za knjigu kao osnovno sredstvo profesorskog rada, tako ni za učešće na naučnim konferencijama. Stanje na univerzitetu, tvrdi, – provincijsko.

“Nije ni čudo onda – ako ne ulažemo u istraživanje, a moramo znati da ovdje imamo i odredbu da se ne zapošljava niko od mlađih. Pa šta onda mi da očekujemo? Dakle, od provincijalinih vlasti i provincije možemo očekivati samo, nažalost, provincijalni univerzitet. A provincijalni univerzitet se ni na koji način ne nalaze na Šangajskoj listi”, potcrtao je Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Teško je potvrđuju to i neki naši sagovornici – govoriti o budućnosti obrazovnoga sistema, kritičkog mišljenja i razvoja nauke, tamo gdje se zakon o visokome obrazovanju donosi, kako kažu ispod žita: u vrijeme dok je akademska zajednica na godišnjem odmoru.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.