Sutra se navršava 25 godišnjica smrti Srđana Aleksića, mladog i hrabrog Trebinjca koji je spasio svog prijatelja Bošnjaka Alena Glavovića iz Trebinja od divljačkog napada četvorice rezervista Vojske Republike Srpske. Njegovo herojsko djelo i poslije toliko vremena govori o tome kako ostati čovjek u teškim vremenima.

Rade Aleksić sada već 25 godina priča o ljudskim vrlinama sina Srđana. Gledajući stare fotografije, emocije se uvijek iznova bude.

“Čovjek razmišlja koliko je to vremena, unazad kad se gleda to je vrijeme koje relativno brzo prođe, ali meni svake godine u ovo doba obnavlja se godina, nekako mi je duža nego što su bile obične godine”, kaže Rade Aleksić, Srđanov otac. 

I danas ponavlja da je njegov sin umro vršeći ljudsku dužnost. Umro je od posljedica udaraca četvorice napadača koji su nosili istu uniformu kao i Srđan , uniformu vojske Republike Srpske. Sahranjen je pored majke i mlađeg brata koji je poginuo u nesreći prije rata, s nepunih 17 godina.  

1994. godine vojni sud u Trebinju donio je presudu kojom Savu Redžu, Ukropinu Dragana, braću Simu i Milenka Kovača zbog učestvovanja u tuči sa smrtnim ishodom osuđuje na 28 mjeseci zatvora. Skoro pa svakodnevno, Rade sreće jednog od ubica. Jedan je nakon presude poginuo, preostale dvojice se kaže uopće i ne sjeća. Međutim kod Alena Glavovića, Trebinjca kojeg je Srđan spasio, sjećanja nimlao ne blijede.

 “Svake godine je teže i teže, nije lahko dati život za drugog. Odemo svake godine na groblje i to nam je dužnost do kraja života”, kaže Alen Glavović.

U Trebinju na njegov čin većina gleda s dužnim poštovanjem.

“Žrtvovao je život da bi uradio to što je uradio, što zna okruženje, mislim da je to jako pozitivno”.

“Kad bi svi barem mrvicu bili takvi, onda ne bi bilo ovih belaja ko što ih ima sada”.

“To je fenomen za čitavu bivšu Jugoslaviju”.

 Srđanu je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.U spomen na njegov gest ustanovljena je i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama. Beogradski režiser Srdan Golubović snimio je film “Krugovi” inspirisan ovim događajem. Brojne ulice u gradovima širom regiona nose naziv po njemu. U Trebinju se sportski tereni zovu imenom Srđana Aleksića. Ipak, ulicu i spomenik još nema u rodnom gradu.

“U ovom trenutku govoriti kad će biti zaista je nezahvalno govoriti, to je u nadležnosti komisije za davanje prijedloga naziva ulica, trgova, spomenika, i inicijativa sa čije god bude strane bude upućena naravno da će biti razmatrana”, kaže Zoran Milošević iz Odjela za društvene djelatnosti Trebinja.

Srđanova poruka davne 1993 godine, veća je nego ijedan spomenik, kaže njegov otac Rade. Bitno je ističe, da je ona i danas živa, i da nastavi oplemenjivati duše mnogih ljudi.