U cilju podizanja svijesti o važnosti zagađenja zraka i adekvatne reakcije nadležnih institucija u svrhu zaštite zdravlja građana danas su reagovali iz nevladinog sektora. Stoga su iz Fondacije Heinrich Boell zajedno s udruženjima građana Eko akcija i REIC iz Sarajeva, uz pomoć struke, odlučili upoznati javnost s tim da postoje rješenja za smanjenje zagađenosti zraka u BiH.
Prije svega, iznijeli su zabrinjavajući podatak da godišnje u BiH od zagađenog zraka umre više od 5.500 osoba.
Jasminka Bjelovac iz Fondacija Heinrich Boell istakla je da su s pričom oko kvalteta zraka krenuli prije tri godine, a da su u tom periodu nadležne institucije vrlo malo toga uradile.
“Želimo da prezentiramo da to ne moraju biti dugoročne mjere i da je prije svega važna politička volja, odnosno da postoji niz mjera koje se mogu iskoristiti kako bi se smanjio problem zagađenja zraka”, rekla je Bjelovac i dodala:
“Po različitim podacima, koje imate na internetu, do 20 posto GDP Bosna i Hercegovina troši na posljedice ovakvog kvaliteta zraka. To su dani, kada nismo na poslu, kada djeca nisu u školi, kada koristimo zdravstvene usluge povećano, kao što imamo u ovom periodu. To je ogromna suma novca, znači 20 posto od 18 milijardi eura koliko je bio bruto društveni proizvod BiH za prošlu godinu.”
Azmir Husika iz Regionalnog centra za edukaciju i informisanje iz održivog razvoja (REIC) predstavio je rezultate analize “Prioritetne mjere za unapređenje kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo”.
On je, u ime grupe autora, naglasio da su dali akcenat na mjere na malo drugačiji način što je neka opšta praksa.
“Postoje mjere i veći je broj takvih mjera, koje ne donose samo troškove, nego njihova implementacija znači bolji životni standard ne samo po pitanju kvaliteta zraka, nego i nekih drugih aspekata”, kazao je Husika.
Pojasnio je da su u sklopu istraživanja razgovarali sa stručnjacima, koji smatraju da su sektori grijanja i saobraćaja najveći zagađivači zraka u KS, ali i nedostatak političke volje da se rješava problem.
“Interesantno je naglasiti da najveći dio eksperata misli da nema adekvatnih kratkoročnih mjera. Naravno, ne dijele svi to mišljenje, nego imamo i neke mjere koje kratkoročno mogu dati dobre rezultate, kao što je isključivanje iz saobraćaja starih vozila, kontrola emisija u domaćinstvima… Naglasak je stručne javnosti na dugoročnim mjerama, naravno ne podcjenjujući i kratkoročne mjere, a to se odnosi na modernizaciju voznog parka i mjere energijske efikasnosti, prije svega u zgradarstvu, do onoga što posebno treba naglasiti jeste održivo prostorno planiranje, koje na duže staze daje najbolje rezultate”, rekao je Husika.
Dodao je da su došli do 14 mjera po svim sektorima, a da se prva nametnula sama po sebi, a to je regulisanje korištenja čvrstih goriva na području KS, koja može biti kratkoročna, ali se njom dugoročno može jako puno uraditi.
“Mi se zalažemo za potpuno zabranu korištenja uglja u domaćinstvima za grijanje na području kantona. To ne predstavlja problem sektoru uglja, jer mogu i dalje da spaljuju ugalj u termoelektranama, ali nipošto u ložištima”, naglasio je Husika.
Od ostalih mjera, između ostalog, izdvojio je poticanje energijske efikasnosti u zgradarstvu, proširenje sistema daljinskog grijanja na način da se primjenjuju novije tehnologije, obnavljanje voznog parka, unapređenje menadžmenta saobraćaja kojim bi se vozila udaljila od centra grada, unapređenje provođenja tehničkih pregleda za vozila, izgradnja pješačkih koridora i biciklističkih staza, da u uslovima za izgradnju naselja bude centralna priprema sanitarne vode, ključni problem s prirodnim gasom riješiti ne kroz subvencioniranje cijene energije, nego kroz povećanje priuštivosti te energije za stanovništvo…
Ekoaktivista Anes Podić tvrdi da rješenje za smanjenje malih kužnih ložišta na čvrsta goriva, koja su među najvećim zagađivačima zraka, postoji i da je jednostavno i ne pretjerano skupo.
“Cijeli svijet ima sličan problem. Evropska unija ima problem, Kina ima problem, Sjedinjene Američke Države imaju problem, jedino što je kod nas razlika ta što oni rješavaju probleme, a mi naše potpuno ignorišemo”, rekao je Podić i nastavio:
“Rješenje nisu toplovodi. Tuzla je počela s toplovodom još 1979. godine. Imaju izuzetno jeftinu paru iz termoelektrane, ali Tuzla je jedan od najzagađenijih gradova BiH četiri decenije poslije. U Tuzli još uvijek ima nekih 16.000 domaćinstava koja nisu priključenja. Utopljavanje zgrada je izvanredna stvar-živite u toplom, udobnom. Međutim, to je super spor proces. Kanton Sarajevo je počeo 2007. s procesima utopljavanja, sada, 12 godina poslije, manje od jednog procenta velikih zgrada je utopljeno.”
On je kazao da je BiH presiromašna za toplovode, utopljavanje zgrada i električna vozila, te da rješenje treba tražiti u zamjeni loših peći dobrim pećima.
“Potrebna nam je hitna i masovna akcija zamjene peći. Moramo promijeniti malo propise, standarde, ojačati institucije”, naglasio je Podić.
Na kraju je pojasnio da bi zamjena peći, u periodu od pet godina, u 35.000 domaćinstava u Sarajevu koštala oko 40 miliona KM, a u Tuzli za 13.000 15 miliona KM.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad