Nedovoljno razvijen govor djece, mucanje, teškoće čitanja, pisanja ili izgovora često stvaraju nedoumicu o tome kada potražiti pomoć.

Stručnjaci kažu da već od prvih mjeseci treba pažljivo slušati svoje dijete jer nam je već u toj dobi u stanju priopćiti mnogo o sebi.

U jutarnjem programu N1 televizije o ovoj temi govorili smo sa logopedom Aldijanom Kamberović.

“Sa sedmim i osmim mjesecom počinje faza gukanja. Danas je sve veći broj djece sa poteškoćama djece u glasovnom razvoju. Roditelji su previše zaposleni, djeca previše gledaju televiziju, a roditelji puštaju djeci filmove na stranom jeziku u ranoj fazi njihovog odrastanja i tako na samom startu imamo problem u razumijevanju, jer dijete pored svog maternjeg jezika uporedu uči strani i dolazi do problema“, kazala je Kamberović.

Ona je kazala da se broj djece s govorno jezičnim problemima može pratiti samo na osnovu broja djece koja dolaze u Ustanovu na pregled.

“Dijete u dobi od dvije godine ako ne reaguje na svoje ime i glasove iz okoline, ne razumije osnovne zahtjeve i ako se ne igra sa vršnjacima treba doći na pregled. Postoji dosta problema koji spadaju pod usporeni govorno jezični razvoj, kao što je autizam i drugi oblici“, kazala je gošća Novog dana i kazala da se roditelji sve više informišu.

“Previše gledanje crtanih filmova utječe na usporeno razvijanje govorno jezičnih sposobnosti. U periodu kada smo mi odrastali nije bilo igrica i televizije u tolikoj mjeri. Djeca su više komunicirala i igrala se međusobno“, smatra logopedica.

Ona je istakla da su dijeca koje žive na selu mnogo bolja u razvoju govora.

“Ta djeca imaju svoje vršnjake i stalnu komunikaciju, dok su djeca u gradu osuđena na jednostavnu komunikaciju i gledanje televizije“, rekla je Kamberović.

Na pitanje da li djeci treba tepati, logopedica je odgovorila: “Djeci se ne bi trebalo tepati, pogotovo od uzrasta sa dvije godine. Može tepati, ali na pravilan način. To se može činiti na pravilan način, promjenom tona, ali pravilnim izgovaranjem riječi.”

Ona je istakla da je najvažnija je rana prevencija.

“Prednost je da su pedijatri prepoznali problem i upućuju djecu logopedima. Mi tada možemo dati savjet roditeljima kako da se ponašaju, jer oni prave velike greške iz ljubavi prema djetetu. Veoma je važna saradnja roditelja sa logopedima. Logopedi nemaju čarobni štapić. Bez zajedničkog rada nema pravih rezultata.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.