Kraj januara ove godine - opuštenost, bahatost, u stilu pjesme koju vole svi na ovim prostorima: 'Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine'.

Da li smo bili jači i od virusa ?

Broj novozaraženih u BiH tada je dnevno bio do 500 osoba, preminulih do 20. Susjedi gdje je epidemija korona virusa buktala su se pitali kako ‘to’ uspjevamo. Bez maski i u zatvorenom, s otvorenim tržnim centrima, kafanama, restoranima. Sa razmahanom skijaškom sezonom na okolnim planinama, gdje smo preko širom otvorenih granica, bez testiranja pozivali sve goste iz susjedstva i okolnih država gdje je ‘užitak’ na najpoznatijim svjetskim skijaliištima bio strogo zabranjen, a ski centri zaključani do naredne godine.

Posjetivši se ljetne sezone u Hrvatskoj, kada su svjetski turisti masovno uživali u ljetnim radostima u inat koroni, a naplata u broju žrtava i oboljelih je stigla na jesen stručnjaci su još tada, krajem januara i nas upozoravali.

Alarm je stigao od prof.dr. Ivan Đikić, uglednog svjetskog znanstvenika, u programu N1.

“Dosta je to riskantno, kratkovidno i neodgovorno da samo jedna zemlja ili dvije zemlje u Evropi potpuno ignoriraju opasnost ovi novih sojeva. Ta opasnost je toliko velika da se i mnoge bogate, dobro organizirane zemlje jako plaše za svoj zdravstveni sustav, za svoje građane. Ako neki lokalni političari smatraju da su oni nadmoćniji od svih tih zemalja, a pogotovo nadmoćniji od virusa, onda će vam uvijek doći cijena za to. To se dogodilo i u Americi, to se dogodilo u Hrvatskoj , to će se dogoditi u Bosni. Onog trenutka kada vi dopustite da virus vam se proširi, a da ne znate gdje je virus, onda je mreža obrane pala”,  jasno je za N1 poručio prof.dr. Đikić.

On nije bio prorok. Naljutio je mnoge. Nekima bio smiješan.

Skijanje, te odmor potom u prepunim ugostiteljskim objektima bez poštivanja epidemioloških mjera i kontrole, kao i deviza „ ne može nam niko ništa“ su nastavljeni u našoj državi i najvećem dijelu i gradu države. Kanton Sarajevo i glavni grad naše države sa virusom koji ne poznaje granice, nacionalnost, državljanstvo, spol ostali su gostoprimljivi.

Dočekali smo mart, godišnjicu one čuvene rečenice „ samo još dvije sedmice“. Sa trostrukim ciframa novozaraženih i dvostrukom , čak i trostrukom cifrom izgubljenih života , mutacijama virusa i bez ijedne vakcine.

Sa krcatim bolnicama, u kojima se tražio krevet više za najteže oboljele, dodatna količina kisika za udah više. Heroji u bijelim mantilima na koljenima, iznemogli, ispadaju iz stroja svakog dana, zaražavaju se i oni gube živote.

Dženaza i sahrana svakodnevno sve više i više.

Sarajevska skijašica Sedina Muhibić, na Infektivnoj klinici KCUS-a smještena je već mjesec dana. Prvi put je zaražena koronavirusom još u decembru. Svoju ispovijest o borbi za zarazom, ali i dramu koja se odvija i dan i noć u bolnici ispričala je na Facebook profilu.

Uz dozvolu Sedine Muhibić, objavljujemo FB status, kako je za N1 rekla Sedina ‘samo kako bi otvorili ovom narodu oči’ i jer je nakon ove objave Sedina je dobila niz komentara osude.

„Od grada skijanja postali smo grad umiranja.. Ja se nalazim na Infektivnoj klinici već mjesec dana, izolacija, pojma nemam šta je s mojom kliničkom slikom jer sam od prve zaraze (20.12. u Thalassotherapia Opatija), kad sam imala sve simptome i katastrofa prošla.. imala poslije i negativne i pozitivne testove, antitijela nemam.. i dalje imam posljedice zaraze, slabost, infekcija, visoke temperature i liječim se. Nekad sam bolje, nekad lošije.. ali imam snage viriti na prozor jer je konstantno buka. Samo se smjenjuju hitna pomoć, kombi od mrtvačnice i kamioni sa kisikom.. Tako cijeli dan i noć. A s lijeve strane na recepciji neprestano zvone telefoni jer se svi raspituju za svoje, a sad je već preko 500 pacijenata na KCUS. Sestre i doktori su u trku i neprestano rade, padaju s nogu… razgovaraju o pacijentima, bore se da svakog spase.. Kad ujutro čujem da je sprat niže na intenzivnoj za noć 16 umrlo, jednostavno nevjerovatno. Samo pomislim kako je njihovim bližnjima koji su tu noć zvali za informacije i šta kad saznaju da je gotovo i da je već u mrtvačnici. Ovo je postalo ludilo pravo, al kasno je sad kajati se zbog skijanja“, napisala je Sedina.