Dinamičan, ali i opasan posao profesionalnog vozača nije rezervisan samo za muškarce. Žene dokazuju da i u ovoj sferi, itekako, mogu da im pariraju.

Dragica Jurić iz Žepča, prva je žena profesionalni vozač u Bosni i Hercegovini. Međunarodnim autobuskim prijevozom bavi se 24 godine. Ova uspješna žena, majka troje djece, veoma mlada je prepoznala ljubav prema ovom poslu. S obzirom na to da se radi o porodičnom poslu, imala je i najbolje mentore. Njenim stopam kasnije je krenula i jedna od njenih sestara.

“Poslije završene škole počinjem da radim kao kondukter i u međuvremenu sam se zainteresovala da probam malo voziti, čime smo došli i na potrebu i na ideju da bih ja mogla položiti za D kategoriju i, nromalno, svidjelo mi se, bilo je odlično”, rekla nam je Dragica Jurić.

U početku, bilo je, kaže, neobično.

“Ali sam shvatila da je najbitnije da imam osjećaj za dužinu vozila, tako da se to moglo lako savladati i nije bilo nikakvih problema”, dodala je Jurić.

I tako, kilometar po kilometar, iza Dragice je ostalo njih bezbroj. Još mnogo ih je pred njom. Da je odgovoran, spretan, ma jednom rječju, odličan vozač, uvjerili smo se i sami. Ovog puta nismo išli do Zagreba, ali prešli smo dovoljno da njenoj spretnosti na putu za ovom mašinom i posvjedočimo.

“Najčešće vozim redovnu liniju Zenica – Zagreb. Odem ujutro, vratim se navečer, vozim dva dana i dva dana pravim pauzu, odmaram”, ustvrdila je Jurić.

A s obzirom na to da je bilo situacija kada je bila odsutna i po 10 dana, ljubav prema poslu trebalo je uskladiti s porodičnim obavezama. Nije bilo lako, kaže, ali uz dobru organizaciju, sve je moguće.

“Nikad se nisam pokajala jer me to činilo nečim velikim, posebnim. Porodica je nedostajala, ali sam nekako išla s ponosom i vjerom. To me ispunjavalo. Nedostaje mi, ali znam da ću se vratiti i biti sa svojom porodicom, ali to mi je nešto baš bilo veliko”, kazala je Jurić.

Odgovornost prema putnicima, konstantna koncentracija na putu u početku nisu bili lagan zadatak. Iako je kao žena za volanom autobusa mamila radoznale, ponekad i skeptične poglede, veoma brzo svoje je saputnike spontano ubijedila da su u sigurnim rukama.

“Kada se pojavim na peronu, putnici me često pitaju ‘molim vas, dajte nam recite, gdje je vozač’, kada im kažem da sam ja, ne vjeruju i onda se malo i preplaše, ali neki se, čak, i iznenade ugodno, kažu čast im je voziti se sa ženom”, ispričala nam je Jurić.

Anegdota je mnogo, ali jedna se, ipak, izdvaja.

“Imala sam jednu vožnju od Slavonskog Broda do Zagreba, sama, gdje će me čekati kolega na naplatnim kućicama. Volio se uvijek našaliti. I ulazi on u autobus i kaže: ‘Ali, kolegice, putnici su ti svi blijedi'”, rekla je uz osmijeh Jurić.

Nije da na putu nije bilo opasnosti i izazova, ali uz podršku porodice, ali i kolega, sve je išlo mnogo lakše.

“Kolege nikada nisu pravile razliku. Uvijek su nam pomogali poštovali, i uvijek su bili srećni kad mogu reći da voze s nama, ženama, kolegicama… da idu na posao, na liniju…”, poručila je Jurić.

Zbog toga, biti dama u muškom poslu nije teško, kako se na prvu čini. Ima to i svoje prednosti, priča nam Dragica.

“U drugom stanju sam vozila, pa na granici izvode me, svi dolaze oko mene i policija i carina, dive se mojoj vožnji, to bude, ono, rana trudnoća, ali to bude njima neobično…”, dodala je.

Dok polako privodimo kraju ovo zanimljivo druženje koristimo priliku da saznamo jesu li žene bolji vozači?

“Pažljivije, više pazimo, nježnije smo u vožnji. Kolege su, također, dobri, ali mi imamo veći osjećaj za to”, zaključila je na kraju Jurić.

No, bez kolega koji su zaduženi, između ostalog, i za održavanje vozila, ne bi, kako kaže naša sagovornica, bilo ni bezbjedne vožnje, niti ugodnog putovanja.

Dragica i njene kolegice u BiH kojih već ima poprilično, pokazuju da žene, zaista, mogu sve.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje