Trideset i prvog maja 1992. godine vlasti u Prijedoru izdale su naredbu na lokalnom radiju nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da prilikom izlaska iz kuća na ruke stave bijele trake. Te iste godine, Fikretu Bačiću strijeljano je dvoje male djece, pored njih - još trideset članova porodice. Do kraja 1995. godine ubijeno je i nestalo više od 3.000 Prijedorčana, među njima i 102 djece. Borba Bačića i ostalih za spomenik ubijenoj djeci već uporno i dugo traje, a odgovora lokalnih vladajućih - nema.
Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece, na Dan bijelih traka podcrtava kako, izjave gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora roditeljima samo dodatno produbljuju bol.
“Govori kako za one koji nisu spremni za mir i suživot nema mjesta u Prijedoru. A ako vam kažem da sam pokušavao četiri puta za njegovog mandata da dobijem prijem kao predsjednik Udruženja ubijene djece, nije našao niti par minuta da sjednemo i razgovaramo… Ko je taj ko ne želi mir i gradnju boljeg u Prijedoru?”, pita se Bačić, govoreći u programu N1.
U suštini, ono što Bačić godinama kao predstavnik roditelja ubijene djece nastoji, između ostalog, je i podizanje spomenika u Prijedoru za 102 ubijenih mladih.
Dan bijelih traka: Položit će se 102 ruže, svaka sa imenom ubijenog djeteta
Kaže – prilikom inicijative poštovale su se odrednice iz Statuta grada Prijedora.
“Umjesto 200, prikupio sam 1,376 potpisa, koji su gradskoj skupštini predani kao zahtjev još 2014. godine. Od tada, na više od 200 dopisa nisam dobio odgovor. Novi gradonačelnik ne želi dogovore”, podsjeća Bačić.
Bačiću je, kaže, 25. jula 1992. godine strijeljana kompletna porodica.
“Među njima su moje dvoje djece – kćerka od šest i sin od dvanest godina. Među njima su mi bile i supruga, majka, snahe, strine, njihova djeca… Njih 32 je izvedeno na strijeljanje, 29 ih je ubijeno, a troje djece je preživjelo. Ta djeca su se vratila na svoja ognjišta, a potraga za posmrtnim ostacima i danas traje”, podsjetio je.
Za stravični zločin se, dodao je, petnaestorici počinitelja, u dugom procesu, sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Osim čekanja sudske pravde, Bečiću je snagu ulijevala i borba za sjećanje na žrtve.
Stoga, kaže – nije očekivao da bilo čija i kakva gradska vlast može problematizirati spomenik u sjećanje na ubijenu djecu svoga grada, među kojima je, od njih 102, bilo dvoje srpske i četvero hrvatske nacionalnosti.
S druge strane, makar jedan pozitivan znak da stvari mogu krenuti u boljem pravcu. Naime, okončani su građevinski radovi na Spomen sobi u nekadašnjem logoru Trnopolje, pa je Trnopolje prvi logor u BiH u kojem će na ovaj način biti obilježeno mjesto zatočenja i zločina.
Arifagić: Prijedorske bijele trake bile su najcrnije na zemlji
Jusuf Arifagić, sad predsjednik Udruženja logoraša Kozarac, nakon preživljenih logora Omarska i Keraterm, gdje je utovarao više od 300 tijela logoraša ubijenih samo tokom dvije noći – doveden je u Trnopolje.
“Bosna i Hercegovina bi morala donijeti zakon koji će tretirati kategorije logoraša. Na osnovu njega, BiH bi određene prostore gdje su bili formirani logori bi trebala izuzeti pod svoje ingerencije, kako bi ih pretvorila u trajna obilježja i svjedočanstva”, naglasio je Arifagić danas za N1.
Mišljenja je da – kako se više nikada ne bi desilo ono što se desilo – mora ostati svjedočanstvo.
“Prijedorske bijele trake su najcrnije na zemlji – one su samo uvod u tamni vilajet. Mi tada nismo znali kakve razmjere zločina se mogu desiti u Prijedoru”, prisjeća se
Zato, kaže, važno je što se ovaj dan obilježava u skoro cijelom svijetu. Na taj način, stava je on, može se saznati istina, a samo na osnovu nje – mogu se graditi pravi odnosi.
“Njih 102 po nacionalnosti bili su samo djeca”, zaključio je, dodajući kako budućnosti Prijedora nema bez činjenica i istine.
Više u prilogu Azura Delića.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Pročitajte još
