„Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“, riječi su iz drevnog Talmuda koje govore o herojstvu. Najčešće se pominju kada se govori o životu čovjeka. Ipak, šta ukoliko ovom mudrošću opišemo spasenje života jednog psa koji nas vodi do priče o važnosti odluka koje pred nas stavlja „točak sudbine“ i njihovom uticaju na budućnost.

To je priča o heroini – Tori, potražnom psu, jedinom u Gorskoj službi spasavanja koji je posuđen Republičkoj upravi civilne zaštite Republike Srpske. Zajedno sa 30 spasilaca Tora je provela 10 dana u Kahramanmarašu, zemljotresu razorenom gradu na jugu Turske. U nekima od preko 950 srušenih zgrada Tora je tražila preživjele i uz stotine drugih potražnih pasa na terenu bila je jedina nada za one koji su u nesagledivoj nesreći imali sreću da njihov život pobijedi katastrofu.

Tora, uz pripadnike Civilne zaštite jeste heroj, jer spasavajući jedan život, spasili su svijet. Zahvaljujući njima, nakon šest dana boravka pod ruševinama spasena je 11-godišnja Irmak. Djevojčica je nađena u podrumu zgrade u kojoj je živjela inače na drugom spratu. I to takođe govori o silini nesreće koja je pogodila Tursku, a o tragediji svjedoči činjenica da je Irmak jedina preživjela u svojoj porodici.

Tori predviđali drugačiju sudbinu

O životu i putevima koje život kreira uči nas saznanje da je život jedne djevojčice spasao pas koji je bio potpuno odbačen. Na samom početku života neki ljudi Tori su predviđali potpuno drugačiju sudbinu.

Zajedno sa svojom sestrom Tora je bila poklon Vatrogasne brigade Mostara Teritorijalnoj spasilačko-vatrogasnoj jedinici Banjaluke. Njen trener i čovjek zbog čije volje je ona preživjela – Aleksandar Naumović kaže, da je Tora u GSS došla, jer ljudi iz Vatrogasne jedinice nisu znali šta s njom i s njenom sestrom i jer nije bilo uslova za njihov boravak u Vatrogasnom domu.

„From zero to hero. Od trnja do zvijezda“, kroz osmijeh govori Naumović opisujući životni put psa kojem je posvetio više od pet godina života i rada.

U trenutku kada ju je sreo, Tora je bila stara oko šest mjeseci i u potpuno lošem stanju.

„One su završile u svinjcu nakon toga, njihovo stanje kada su došle je bilo toliko jadno da u bile izmrcvarene, mučene, da ne kažem gladne, krivonoge i prestare za rad“, priča on o psu kojeg je GSS u prvi mah vidio isključivo kao maskotu stanice.

Naumović je, vjerujući da može, a i zbog sopstvene radoznalosti počeo trening Tore u trenutku kada je ona imala godinu dana. Znajući da je stara za treniranje, ali vjerujući počeo je sa osnovnim vježbama, a najmanje šest mjeseci mu je trebalo da je samo nauči da laje.

I uspio je u tome. Uz pomoć i savjete kolega iz GSS-a Hrvatske od obačenog psa napravio je heroja koji u traženju može da zamijeni i do 30 ljudi. Tora je učestvovala i u potragama na domaćem terenu, gdje je takođe imala uspjeha, ali nikada u uslovima poput onih u Turskoj koje Naumović opisuje u najkraćem – užasom.

„Na mjestima gdje smo radili bilo je teško raditi jer je puno ljudi bilo na samom objektu, u okolini objekta. Pas je detektovao njihove mirise. Meni se često dešavalo da, ako je i pustim u neku rupu izlazila mi je van jer je kupila ljude koji su živi, a koji se nalaze u okolini koji su samo gledali šta se dešava tu“, priča nam.

Spasila djevojčicu iz ruševina

Na lokaciji na kojoj je Tora pronašla 11-godišnju Irmak spasioci nisu očekivali da nađu preživjele zbog uslova rušenja zgrade. Naumović kaže, u takvom rušenju objekata koje su kolapsirale kao kula od palačinki šanse za preživljavanje su minimalne, jer je i nad Irmak bilo šest metara spljoštenih spratova, betona i šuta.

Ipak, Bog, sudbina, univerzum – život je imao drugačiji plan. U dnu nekadašnjeg objekta Tora je markirala prvo preminule članove porodice 11-godišnje djevojčice, ali ubrzo su se začuli i znaci života.

„Kada je pas izmarkirao oni su čuli glasove tog djeteta koje je davalo određene signale za pomoć. Tad je počelo otkopavanje. Ja i Tora smo došli na lice mjesta i uradili istražni dio. Ona je pokazala gdje se nalazi otprilike ta djevojčica i tijelo njene porodice“, rekao je Naumović.

Nakon toga počela je akcija koja je trajala četiri sata i koja je završila uspjehom. Nakon toga dobili smo lekciju o humanosti i životu. Lekciju koja najbolje upućuje na važnost odluka koje donosimo u trenutku. Jer ko zna kakav bi ishod po Irmak bio da su se kockice posložile drugačije, da se Tora nikada nije srela sa Aleksandrom ili da je on u svojoj namjeri u nekom trenutku posustao, jer od psa sa godinu počeo je da stvara ono što se počinje stvarati na samom početku, kada pas ima 40-ak dana.

„Vi tad počinjete da birate štene sebi i od onih štenaca koji su na raspolaganju vi po određenim osobinama izaberete štene koje vama odgovara. Vi birate štene po određenim kvalitetima, da li se hoće igrati sa loptom, igračkom, krpom, bilo čim. Vi po tome vidite koje štene hoće da preskače, koje štene se ne boji visine, koje štene je agresivnije, to su sve osobine preko kojih vi kasnije dobijate ono što hoćete da dobijete od psa“, kaže Naumović govoreći o onome što kažu pravila.

Da život pobjeđuje pravila dokazuju i preživjeli iz Turske, dokazuje Irmak, dokazuje i njena spasiteljka Tora. Pas čiji je život pobijedio da bi dokazao moć ljubavi čovjeka i životinje i veličanstvene rezultate koje takva ljubav daje. Pas koji je spasavajući jedan život, spasao svijet.