Globalni udar na profesionalne medije: Gašenje AJB, kraj VoA i RSE, pritisci na N1...

U nastavku prenosimo kompletan autorski tekst Igora Božića:

Posljednji dnevnik bez emocija

Subota, podne. Prve vijesti Al Jazeere Balkans iz Sarajeva. Sve protiče uobičajeno. Vijesti o napadima u Gazi, zatim vijesti iz rata u Ukrajini, potom o stanju na ulicama Srbije usljed blokada, priča o tome zašto nema vode u Vrdniku, pa odjava. "Ovo je bio naš posljednji dnevnik, nakon 14 godina. Davali smo glas onima koji nisu imali gdje da se čiju", izgovara savršeno obučena voditeljica, kamera se pomjera ka reflektorima, gase se svjetla. Posljednje vijesti završene su bez dramatike, slijedeći svoju četrnaestogodišnju uređivačku politiku. Na AJB ste mogli čuti i vidjeti sve vijesti, uvijek s distance, bez ličnog pečata, bez emocija. Gotovo nikada nije bilo iskakanja iz šeme zbog vanrednih događaja, ali za one koji su željeli da se informišu, AJB je bila mjesto gdje su svakako mogli vidjeti najvažnije priče iz regiona.

Vijest o gašenju došla je iznenada i bila je pravo iznenađenje. Niko nije očekivao da će globalna mreža iz Katara ugasiti projekat koji su finansirali gotovo deceniju i po. Obrazloženje da je u pitanju finansijska neisplativost ne djeluje uvjerljivo jer ovakvi projekti informativnih kanala ne mogu donijeti profit. Ne treba zaboraviti da je Al Jazeera imala eksperiment u SAD-u, kada je nakon ulaganja od milijardu dolara, već nakon godinu dana, ugasila mrežu u Americi. Taj potez djelovao je logično jer su katarski vlasnici shvatili da Amerikanci jednostavno odbijaju da se informišu preko kanala koji dolazi s Bliskog istoka, bez obzira što su na ekranu gledali iskusne američke novinare. Investicija na Balkanu, uz angažovanje iskusnih lokalnih profesionalaca, trajala je 14 godina. Praktično u jednom danu bez posla je ostalo 200 ljudi s područja bivše Jugoslavije. To su bili ljudi koji su poštovali pravila profesije i nikada nisu izlazili iz tog okvira.

Globalna strategija: istinu potopiti tišinom

Samo nekoliko mjeseci ranije svjedočili smo naprasnom gašenju višedecenijskih medijskih projekata iz Amerike. Jednom odlukom ukinuto je finansiranje američkog Voice of America (VoA) i Radio Free Europe/Radio Liberty (RSE). Kada je Donald Trump, tokom povratka na vlast u Washingtonu, zahtijevao gašenje američkih servisa koji informišu svijet, njegov gest je tumačen kao populistički hir. Ali bio je mnogo više od toga. Njegova administracija tvrdila je da su VoA i RFE/RL "zastarjeli", da ih vode "ljevičari" i da je vrijeme za nove platforme, fleksibilnije, brže, manje zahtjevne. Ali prava poruka bila je: istina je preskupa ako nije u funkciji moći i ako ne služi onome ko vlada.

Zvanična objašnjenja ne mogu sakriti ono što postaje sve vidljivije u jednoj godini: globalna strategija uništavanja profesionalnih medija je na djelu. Profesionalni mediji su neisplativi. Ili preciznije: nepoželjni. Ova godina ostaće upamćena kao godina egzodusa medijskih profesionalaca. Kada regionalna redakcija poput AJB nestane, nije u pitanju samo korporativna odluka. U pitanju je nastavak globalnog obrasca gdje se najprije slabi povjerenje u tradicionalne izvore, zatim se isti urušavaju finansijski, i na kraju - gase bez otpora.

Ostrvo koje je smetalo

Ostrva razuma i provjerenih informacija potapaju se jedno po jedno u globalnom naletu populizma. AJB je bila jedno takvo ostrvo. Postavljala je pitanja. Bavila se ljudima. Dopuštala kompleksnost. U regionu u kojem je polarizacija norma, a propaganda valuta, novinari AJB nisu bili dio te matrice. Njeni reporteri su putovali, izvještavali i provjeravali činjenice. Njeni urednici su birali ton, riječi, kontekst. I to nije bilo malo. Čitajući likovanje režimskih botova u Srbiji jasno je da je i to malo ostrvo bilo smetnja jednoumlju koje kosi sve pred sobom. I sada, kada tog ostrva više nema, postavlja se pitanje: koliko je još informativnih kanala ostalo, koliko profesionalnih informativnih ostrva?

N1 pod reflektorima vlasti

U Srbiji, redakcija N1 svakodnevno živi pod pritiscima, targetiranjem, etiketama i prijetnjama. Smenom Dragana Šolaka i Viktorije Boklag sa čela United Group, kompanije u čijem okviru posluje i N1, otvorena su vrata za potencijalnu krizu. Još nema direktnih udara i otvorenih pritisaka, još niko ne ruši zidove, ali glasine se šire. Nakon prodaje SBB-a u aprilu, predsjednik Srbije koji godinama targetira N1, dao je prognozu da mjerimo vrijeme do gašenja do novembra 2025. Kako to Aleksandar Vučić može znati? Kaže da nam je finansiranje ugroženo. Nije tačno. N1 u Srbiji pozitivno posluje. Zašto bi onda neko želio da ugasi televiziju koja je najgledanija u SBB mreži mjesecima unazad? I novim vlasnicima SBB iz Yettela mora biti jasno da su korisnici kod njih isključivo jer razliku na tržištu prave N1 i Nova. Ako govorimo o poslovnim razlozima – vlasnicima BC Partnersa i onima koji emituju naše kanale, Yettelu, može samo koristiti što nas imaju. Jasno je da je za investicioni fond ključna zarada i da je naš najveći strah da ćemo se naći na listi za prodaju. Odgovor od vlasnika čekamo i to nas posebno zabrinjava jer je svima jasno da vlast Aleksandra Vučića želi da nas potpuno uništi. Zato nam je važno da dobijemo jasnu potvrdu da nismo na prodaju. Bilo bi neodgovorno praviti se da ne vidimo mogućnost da se i kod nas pokuša ono što je već viđeno drugdje. Kada profesionalni standardi postanu teret, kad nezavisnost postane trošak, a istina prijetnja – slijedi neizvjesnost.

SIDA odlazi – a ko ostaje?

Gašenje AJB, VoA, borba RFE da preživi, moguća promjena strategije u UG - nisu izolovani incidenti. To je dio šire slike. Prošle sedmice stigla je tiha, ali snažna poruka: Švedska razvojna agencija SIDA objavila je da će se do juna naredne godine povući sa Zapadnog Balkana i iz Turske. Za one koji se bave slobodom medija, ljudskim pravima i civilnim društvom, to je vijest koja odjekuje jače nego što se čini. SIDA, osnovana 1995. kao nezavisna agencija švedskog Ministarstva vanjskih poslova, bila je jedna od posljednjih stabilnih tačaka međunarodne pomoći u regionu. Njeno prisustvo nije bilo simbolično – bilo je strukturno. Programi su obuhvatali ključne reforme: vladavinu prava, zaštitu ljudskih prava, osnaživanje civilnog društva i podršku slobodnim medijima. Povlačenje dolazi u trenutku kada su mnoge organizacije već uzdrmane zatvaranjem USAID projekata, a evropski fondovi preopterećeni. Ovo je nova etapa u sistemskom slabljenju infrastrukture javnog interesa. Manji istraživački mediji, autori dokumentaraca, inicijative protiv dezinformacija – svi oni zavise od tih fondova da bi postojali. Kada ta podrška nestane, ne nestaju samo budući projekti. Nestaje i povjerenje da iko želi da ih održi. Povlačenje SIDA-e nije samo bilateralna odluka Švedske. To je simptom veće priče: da je prostor za slobodno, hrabro i odgovorno informisanje sve manji. Da ostajemo bez saveznika iz Evrope i svijeta koji se deklarativno zalažu za demokratiju, nezavisni novinari ostaju prepušteni sami sebi.

Haos kao oruđe kontrole

Mediji se preoblikuju. Ne u skladu sa potrebama javnosti, već u skladu sa potrebama moći i moćnika. Informacija više nije vrijednost sama po sebi. Postala je oružje. A najefikasniji način da kontrolišeš istinu nije cenzura. Već haos. Kada nemaš kome da vjeruješ, kada su svi "isti", kada su činjenice stvar percepcije, tada si savršeno podložan manipulaciji. U toj strategiji, profesionalni mediji nisu neprijatelji - oni su kolateralna ž rtva.

Zato je važno da N1 ostane ono što jeste. I nije u pitanju samo samoodržanje. U pitanju je javni interes. Da svakog dana postoji neko ko pita, provjerava, insistira. Da neko napravi razliku između spinova i propagande. Da neko izgovori ono što drugi prećutkuju. Da prenesemo uživo ono što se događa na ulicama. Za sada, to radimo. Uz podršku publike. Uz povjerenje koje nije dato, već zasluženo u posljednjih skoro 11 godina, uz redakciju koja zna zašto je ovdje.

Kada mrak postane pravilo

Ali svi moramo znati: ako se sistemski gasi profesionalno novinarstvo u cijelom svijetu, neće nas zaobići. I zato ne smijemo biti tihi. Ne kada se gasi svjetlo. Jer kada svjetla nestane, mrak nije samo posljedica. Mrak postaje pravilo. Zato treba govoriti. I snimati. I pisati. Dok god imamo riječi, kamera, prostor i publiku. Nijedna redakcija nije vječna. Ali ideja istine – mora biti. U suprotnom, ostaje nam samo propaganda režima, haotične neprovjerene informacije na društvenim mrežama koje ne mogu zamijeniti profesionalne medije, koliko god neki mislili da je to dovoljno.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad