Godišnjica surovog ubistva Denisa Mrnjavca podsjetnik je na sve izraženiji problem vršnjačkog nasilja u Bosni i Hercegovini i potrebu da isti ozbiljnije bude tretiran kroz obrazovni sistem ali i u porodičnom okruženju.

“Duboko vjerujem da u ovom vremenu punom izazova, jedino obrazovno odgojne ustanove sa bogatstvom sadržaja i aktivnosti mogu biti snažne zaštitne i podsticajne sredine za svako dijete. Na neki način moraju biti i ljekovita i ohrabrujuća mjesta, sa korektivnom i osnažujućom funkcijom. Škole su mjesta gdje se prepoznaju različiti oblici ponašanja djece, odnosno faktori rizika koji postoje u djetetovom okruženju. Radujem se povratku u školske klupe kada se pandemija završi jer nažalost ni sve porodice nisu tople i brižne radionice čovječnosti, nego su djeca i u okriljima porodica nerijetko izložena različitim oblicima nasilja”, kaže za N1 Nadija Bandić, pomoćnica ministra u Sektoru predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

U mnoštvu socijalnih anomalija nasilje zauzima posebno izraženo mjesto. Društvo više ne prepoznaje škole kao mjesta na kojima se radi na prevenciji. Online nastava dodatno je osakatila socijalnu komponentu obrazovnog procesa.

“Nasilje ne nastaje kada se ispali hitac iz pištolja u tuđe tijelo, u drugog čovjeka, ili kada se sječivo noža zarije u drugog čovjeka, nasilje nastaje tamo gdje je mržnja pohranjena u ljudskom srcu. Treba raditi na ozdravljenju cijelog društva. Da bi potpuno zaživio koncept djelovanja obrazovno odgojnih ustanova koje mogu pomoći svakom djetetu treba revitalizirati odgojnu komponentu u školama te treba djelovati provođenjem preventivnih programa, multisektorski, sinergijski, holistički. Od obrazovnih program a koji se realizuju u FBIH, mogu da izdvojim program sekundarne prevencije koji pretpostavlja rano prepoznavanje indikatora koji mogu da dovedu dijete u opasnost da postane počinilac ili žrtva različitih oblika nasilja. Ovaj program baziran je i na jačanju protektivnih faktora, resursa koji postoje u okruženju djeteta.”

Trenutno se ovaj program realzuje u 4 kantona FBIH, tendencija je da bude proširen na područje cijele FBIH. Ovim programom je predviđeno da se pravi i plan individualne podrške učeniku ako se primjeti da on odstupa od tipičnog ponašanja. Plan sadrži i precizne referalne mehanizme saradnje stručnih službi škola sa roditeljima i stručnim službama zajednice. Pored toga, na nivou države BiH donesene su smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom. Ono najbitnije što se nalazi u tom dokumentu jesu precizno definisani koraci djelovanja u slučaju da se primjeti da se nad djetetom vrši neko nasilje.

“Na nivou federacije razvijen je akcioni plan za prevenciju i borbu protiv terorizma i nasilničkog ponašanj, gdje su uvedeni različiti programi koji jačaju kako kompetencije nastavnika da znaju prepoznati rane znakove nasilja, tako i da budu ohrabreni i ojačani tim kako mogu da se odupru takvim ponašanjima u sklopu obrazovno odgojnih ustanova.”

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke iz dijela prihoda koji su nastali na osnovu naknada od igara na sreću, finansira vrlo značajan projekat a to je zaštita prava djeteta koje je žrtva zlostavljanja pedofilije i prosjačenja.

“Na pijedestal našeg društva mora se staviti svetost ljudskog života. Niko nema prava da tu svetost oskrnavi i da oduzme tuđi život”, ističe Bandić.

Uzroke i prevenciju vršnjačkog nasilja, za N1 komentarisala je i psihologinja Alma Mahmutović:

“Nedostatak empatije primjetan je ne samo kod djece, ljudi su sve manje empatični. Postajemo nešto što suštinski nismo, a u stvari mi smo priroda, mi smo izvor, mi smo dar, mi smo ti koji trebaju jedni druge, mi smo potvrda jedni drugima. Ako kroz dom učimo djecu da je sami taj iskaz ljubavi prirodan i normalan, da je važno da ljubav cirkulira i da su poštovanje i razumijevanje bitni, da imamo jedni u drugima sagovornika – mi ćemo sigurno učiti dijete da usvaja empatiju ali i ostale pozitivne ponašajne obrasce. “