Gradnja i loše planiranje mogu ostaviti Sarajevo bez pitke vode: Prof. Spahić upozorio na ozbiljan problem

„Jedno od glavnih rješenja, i inače za Sarajevo, jeste prostorno planiranje. I u tom prostornom planiranju mora se riješiti niz problema. Jedan od tih problema jeste vodozaštitna zona Sarajeva“, kazao je Spahić.

Kao jedan od primjera naveo je područje Babinog Dola na Bjelašnici.

„Ne može se dozvoliti da se jedan prostor koji je turistički atraktivan, na primjer Babin Do na Bjelašnici, odakle pouzdano znamo bojenjem da ta voda završava na Vrelu Bosne, proglasi turističkom zonom“, upozorio je Spahić u intervjuu za TVSA.

Ističe da administrativno određivanje namjene prostora ne može promijeniti prirodno kretanje podzemnih voda.

„Nije to ni mastiljava olovka ni gumica, da vi nešto sad kažete: ‘E, to je sad izološka zona’, i to je gotovo. Niste vi preusmjerili vodu. Ta voda ponovo ide u Vrelo Bosne, ponovo u Sarajevsko polje, i tu se dešavaju zagađenja“, rekao je.

Spahić upozorava na zagađenje voda

Poseban problem, prema njegovim riječima, predstavlja i smanjenje vodozaštitne zone na području Sarajevskog polja.

Uz to, ukazao je na stanje rijeke Željeznice.

„Sljedeći problem je rijeka Željeznica koja nije očišćena, ona je zagađena, a iz rijeke Željeznice se vode prelivaju u Sarajevsko polje“, kazao je Spahić.

Problem, međutim, nije samo u količini vode nego i u njenom kvalitetu.

„Kad bi godina dana bila sušna, mi bi trebali imati vode. Ali problem je kakve sad vode“, istakao je.

Prema njegovim riječima, potrebno je mnogo ozbiljnije posmatrati kvalitet svih raspoloživih vodnih resursa.

„Sve one vode s kojima mi raspolažemo, a mi to mjerimo prema suši na poprečnim profilima naših glavnih rijeka, one su sve zagađene. Mi te vode ne možemo upotrebljavati“, upozorio je.

Koliko stanovnika Sarajevo može podnijeti?

Govoreći o vodovodnoj mreži i njenoj opterećenosti, Spahić je naglasio da se pitanje infrastrukture ne može odvojiti od pitanja prostornog razvoja Sarajeva.

„Određeni prostor mora se znati koliko može uzdržati stanovnika, kolika je njegova fizička opterećenost sa stanovništvom, sa svim infrastrukturnim problemima“, kazao je.

Prema njegovim riječima, prostornim planiranjem moraju se jasno definisati zone stanovanja, industrijske zone, saobraćajne zone, ali i vodozaštitne zone.

„I tu se mora na taj način vršiti prostorno planiranje“, dodao je.

Spahić smatra da način na koji planiramo prostor zapravo pokazuje kakav odnos imamo prema vlastitom životnom okruženju.

„Prostorno planiranje, u stvari, najbolje govori kako se čovjek i društvo odnose prema svom životnom okruženju kako bi ono bilo udobno“, rekao je.

„Stalno gledamo u nebo hoće li pasti ijedna kap kiše“

Upozorio je i na pogrešan pristup prema problemima koji se rješavaju tek kada postanu akutni.

„U ovakvim uslovima, da mi to rješavamo samo kad se ukažu problemi, mi od toga nemamo ništa“, poručio je.

Podsjetio je da građani u različitim kriznim situacijama praktično zavise od vremenskih prilika.

„Ja sam ovdje bio u vašem studiju i kad sam rekao ponovo ćemo mi gledati u nebo kad će prestati ova kiša, a tad smo govorili o poplavama. A ovdje sad stalno gledamo u nebo hoće li pasti ijedna kap kiše“, rekao je Spahić.

Šumski pokrov važan za vodni režim

Kao jedan od važnih elemenata u upravljanju vodnim resursima izdvojio je i šumski pokrov.

„Sljedeća stvar kod ovoga svega jeste udio šumskog pokrova u datim predjelnim cjelinama“, kazao je.

Govoreći o ulozi šuma u zadržavanju vode, Spahić je naveo i podatak da jedna bukva srednje veličine u jednom kubnom metru svog drveta ima oko 600 litara vode.

Ipak, naglašava da se odnos prema prirodnim sistemima mora pažljivo planirati i uskladiti.

„Moramo naći određenu vagu svega toga. I to se ne može rješavati ad hoc“, poručio je.

Za Spahića je zato ključno da se pitanje vode u Sarajevu konačno počne rješavati sistemski – uz ozbiljno prostorno planiranje i uključivanje nauke i struke.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad