Hafizi je u genocidu ubijen muž, tri brata i drugi članovi porodice: "Imam sina i kćerku, nemam više nikoga"

Tokom rata zločinci su ubili muža, tri brata i još nekoliko članova porodice Hafize Kapidžić iz Glogove. Za kostima jednog brata traga još uvijek. Protekle tri decenije, težak život ostavio je traga na nju, prisjeća se danas.

"Teško je bilo kada smo došli ovamo. Sad je dobro. Sin mi otišao za Njemačku. Imam sina i kćerku. Nemam više nikoga", kaže Hafiza.

Neke od ovih žena uspjele su sahraniti dostojanstveno posmrtne ostatke svih svojih ubijenih srodnika. Iako danas žive u TK, veza se Srebrenicom i Potočarima je neraskidiva.

"Dva brata i oca su ukopali u Potočarima i muž mi je ukopan. U Srebrenici imam kuću, tamo mi živi svekrva. Tamo idem svaki 11. juli, pravimo jelo, dočekujemo preko šuma, prolaze pored naše kuće učesnici Marša mira", ističe Nermina Begić.

Svakog 11. u mjesecu oni koji su preživjeli srebrenički genocid, sa tugom se prisjećaju onih kojih više nema. Noseći marame sa izvezenim imenima stradalih, uz ljiljane i molitvu, obećavaju da ih neće zaboraviti.

"Oni su sa nama, oni nisu pobijeni. Oni su u našim rukama. I danas ih držimo u rukama tu na trgu i na mirnoj šetnji. U bolu i sjećanju. Da se nikada ne zaboravi", kaže Zurijeta Alić, organizatorica šetnja.

Ovaj put podršku su dali učenici Mješovite srednje škole u Srebreniku sa elementarnim znanjem o genocidu i stradanju stanovništva u podrinju. Mlade generacije poručuju da se to ne smije ponoviti u budućnosti.

"Znamo da su nastradala brojna djeca, brojni ljudi, ljudi koji su nedužni. Ljudi bez oružja koji se nisu borili, bili su ubijeni", naglašava Amar Delić, učenik.

"Pa, stvarno mislim da se nikada ne ponovi. I nije lijepo što su poginuli toliki ljudi, žene, djeca", dodaje učenik, Amar Fazlić.

Previše je bilo nastradalih, kažu.

"Došli smo tu da odamo počast ženama, da ih ohrabrimo, da se to više ne dešava i da u budućnosti bude bolje", ističe učenik, Demir Lolić.

A da će biti mira i boljih dana, nada se i Hafiza koja danas živi sama.

"Želim poručiti mir svakome. Da bude mirno. Nije dobro, pa hajde...", napominje.

Iako mnoge od ovih žena nemaju više nikoga od familije u Srebrenici, za njih je svetinja uspomena na ubijene pa i makar kroz komad platna, jer kako kažu, umjesto njihovih ruku, grle ih marame.

Naredni mjesec navršava se godina dana kako žene u Srebreniku organizuju ovu mirnu šetnju. Do sada je izvezeno oko 2.000 marama na kojima se nalaze ime žrtava genocida kao trajni spomen na ubijanja nedužnih i nevinih ljudi.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad