Gotovo cijeli svijet pisao je o najmasovnijim studentskim protestima u Srbiji. Stotine hiljada ljudi zajednički je koračalo ka istom cilju. Svoje zahtjeve iskazuju na protestima širom države već mjesecima. Sve se to prati i u našoj državi. Uz pitanje, može li se ovakva borba za promjenom pojaviti i kod nas? I ko bi je vodio?

U Srbiji se dogodila revolucija o kojoj pišu svjetski mediji. Na svakom koraku govori se o studentima koji su Srbiju oslobodili straha. Mladi i ponosni, ulili su nadu da dolazi novo, bolje vrijeme. Svaka vijest o srpskoj omladini pratila se pomno i u BiH. Talas borbe, vjeruju aktivisti, zahvatiće i našu državu.

“Mislim da se glavna stvar desila, desila se promena svesti. Ono što se dešava u Srbiji, neminovno je da iscuri iz Srbije, ne zato što je ovo zarazno, a jeste, nego što mislim da se steklo dovoljno uslova da ljudima, ma koliko dugo mogli da istrpe, taj lonac mora da počne da proključa“, navela je aktivistkinja iz Beograda Aida Ćorović.

Dugogodišnji osjećaj nepravde, velike klasne razlike, borba za golom egzistencijom, stalne ekonomske i političke krize, sve to mora rezultirati otporom građana. Neophodno je bilo, smatraju mnogi, da sve krene iz Srbije koja ima značajan uticaj na dio BiH.

“Onog trenutka kada institucije BiH budu pokazale snagu da se odupru ovom negativnom ratnohuškačkom pritisku koji je sasvim sigurno vezan za zvaničan Beograd, za režim taj narativ koji postoji već četiri decenije kod nas. Sada se taj narativ i režim klimaju u svom epicentru, on se danas klima u Beogradu, u tom smislu sasvim sigurno će i institucijama BiH biti mnogo lakše da se obračunaju sa tim negativnim uticajima koji dolaze odavde u BiH”, naveo je Balša Božović, direktor Akademije za demokratski razvoj (Beograd).

A sa tim istim institucijama žele se obračunati građani BiH. Sporadično se organizuju protesti. Povod su bili femicidi, poplave, inflacija, korupcija. Nažalost, izostala je istrajnost i zajedništvo.

“Mislim da onakav film mi u BiH ne možemo gledati jer smo do te mjere podijeljeni i zavađeni, mi se ne možemo dogovoriti oko termina, mjesta gdje ćemo da protestujemo, oko teme. Volio bih da vidim ko je toliko pametan u BiH da kaže evo Srbi Hrvati Bošnjaci dogovorite se oko čega ćete protestvovati. A imamo tema koje su anacionalne, apolitične, koje su mnogo važne”, istaknuo je sociolog Vladimir Vasić.

Svaki pokušaj pobune, završi se povratkom u nacionalne torove. Razlog je kolektivna trauma, koju su oni stariji koji su preživjeli rat prenije na mlađe naraštaje.

“Iz toga smo počeli da se ponašamo bespomoćno, kad ljudi vjeruju da ne mogu ništa učiniti, imaju strah od novog sukoba, negdje će ljudi radije trpiti nego ponovo preživjeti ono što su ranije preživljavali. Ako se okrenemo unazad 30 godina to povjerenje u institucije nije nikad postojalo, a danas skoro da ga uopšte nema. Mi nemamo to zajedništvo koje Srbi imaju u Srbiji, mi smo razjedinjeni“, kazala je Vahida Đedović, psihoterapeutkinja.

Ipak, dok je vlast u Srbiji koncentrisana, komplikovana struktura u BiH, različiti nivoi vlasti šansa su za uspješnijim promjenama, smatraju iz Karton revolucije.

“Naši političari se boje kad se skupi više od 100 ljudi na neku lokalnu temu. Vidjeli ste pred prve velike proteste studenata u Sarajevu, to jutro je Tužilaštvo HNK izdalo saopštenje da oni kao nešto rade, već su se prepali. Ajde sada da vidimo to Tužilaštvo da kaže da zatvaraju istragu za ilegalni kamenolom. Ne smiju to uraditi”, govori Adi Selman iz Karton revolucije.

Promjene su izgledne uz istrajniju i zajedničku borbu, kažu sagovornici. Ali, prvobitno, neophodno je ozdravljenje i buđenje društva. Društva koje i dalje, na svaki novi problem, dodaje ‘dobro je dok ne puca’. A čini se, nikada nije bilo gore.