Bivši vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Evropi general George Joulwan u ekskluzivnom intervjuu za N1 analizira trenutna dešavanja u Ukrajini, ali i način na koji je Ukrajina pokazala kako se bori te kako je Rusija otkrila svoje najveće greške. Joulwan čija se vojna karijera proteže na skoro četiri decenije također otkriva neke detalje iz daytonskih pregovora, ali i svoj pogled na dešavanja u BiH tokom rata.

N1: Dva su vrhovna saveznička komandanta vrlo tijesno povezana sa Bosnom i Hercegovinom, da su jedni od rijetkih koji nose te titule, Vi i general Wes Clark, jer ste Vas dvojica bili odgovorni za ratne godine i godine nakon toga. Ali prije nego Vas pitam o BiH i Balkanu, želim s Vama razgovarati o trenutnoj situaciji u Ukrajini, jer NATO igra veoma značajnu ulogu u svemu tome. Kako vidite situaciju u Ukrajini danas? Znam da ste dali vrlo jake komentare o Vladimiru Putinu i imate razlog da to kažete jer ste proveli veći dio svoje karijere u vojsci od 36 godina, gledajući s druge strane, Sovjete, Ruse, i Vi ih poznajete bolje od bilo koga drugog. Bili ste u Berlinu kada se zid podizao, bili ste u Berlinu kada je zid padao i sva tranzicija kada se dešavala. Dakle, kakav je Vaš pogled na današnju situaciju?

JOULWAN: Veoma je tužno što toliko nevinih ljudi umire. Ono što je za mene bilo važno jeste kada su Rusi bombardovali bolnicu, porodilište sa bebama u njemu, trudnicama, majkama muslimankama, to je potpuno nepoželjno i van okvira onoga što je dozvoljeno u ratu. Kao što sam mislio da je Milošević ratni zločinac, zaista mislim da je Vladimir Putin ratni zločinac i da treba da plati cijenu za to

N1: U svojoj knjizi ste napisali veoma zanimljivu stvar, a vaša knjiga je “Stražar i kapije”, i idete iz Berlina kroz Vijetnam, pa nazad u Berlin i nazad u Njemačku. A onda idete u Latinsku Ameriku i iz Latinske Amerike u BiH, kroz godine praćenja svjetskih događaja. Ali jedan poseban pasus u toj knjizi mi se dopada, iznenađujuće, može se prenijeti na današnja vremena. Govorite o vremenu nakon što su predsjednik Gorbačov i Regan potpisali INF krajem 1987. početkom 1988. I citiram, Vi idete kao veza sa svojim ruskim kolegom, on Vas je odveo na ručak i Vi kažete, citiram Vas ovdje, kažete: Za ručkom u klubu sovjetskih oficira, general kaže, znate, ja sam sovjetski oficir, ali ja sam zaista Ukrajinac. Zatim je izvukao slike, koje prikazuju prizore ukrajinske nezavisnosti iz prošlih vijekova. Žene servirke u klubu bile su Ukrajinke. Vino je bilo ukrajinsko. Bilo je dovoljno jasno da general pokušava nešto da mi kaže. Ovaj čovjek je bio ponosan na svoje naslijeđe, za koje je jasno i glasno govorio da nije rusko. U svjetlu ovoga, da li ste iznenađeni da su Ukrajinci ovu borbu odigrali vojno kao što je igraju do danas?

JOULWAN: Apsolutno ne. Nisam iznenađen što se ponose svojom zemljom. Oni se ponose svojom historijom i ponose se vojskom. Dakle, ne, nisam iznenađen, jer je to stara stvar, tako dobra linija u ruskom napredovanju, da vole svoju zemlju. Oni će se boriti za svoju državu i to je evidentno i ako bude trebalo ginut će za svoju zemlju. I to je ono što je duša jedne vojske. Ukrajinci to pokazuju.

N1: Sada, dozvolite mi da pređem na BiH prije 25 godina. U svojoj knjizi navodite da je u tada NATO bio vezan takozvanim dvojnim ključem između Vaše organizacije i Ujedinjenih nacija. Također ističete da ste imali problem sa komandujućim oficirima na terenu, kao što je Michael Rose, koji Vam je rekao, i opet citiram iz Vaše knjige, da je mislio da je njegova misija, rekao mi je da je to zaštita njegovih trupa, a ne civila u sigurnim zonama. Kako je bilo teško raditi svoj posao i raditi nešto kada ste na jednoj strani imali UN sa Rusijom, i veto da spriječi Vaše poteze. Ali i kada ste imali ljude poput heroja na terenu koji su Vam pričali ovakve stvari.

JOULWAN: Kao da čitate knjigu, shvatio sam to, kada je Rose to rekao, jer je jasno da je njegova misija bila zaštita civila. Vjerujem da je od toga proizašlo da smo postavili no fly zone, kako ih zovemo. I pokušao sam da dobijem, rekao sam na CNN-u o uvođenju zona no fly zone u Ukrajini. Kao što smo uveli no fly zone u Bosni i Hercegovini. Na kraju smo postavili određenu zonu od 20 kilometara oko Sarajeva. Onda su UN tražile da ih postavimo i oko Goražda, Bihaća i još nekoliko područja da ništa ne puca, da ništa ne može pucati. To je bilo nakon drugog napada na tržnicu u Sarajevu. Zato mislim da je to, za mene, bio nedostatak da UN štite civile kako bi trebalo… Morali smo čekati ono što mi zovemo dvostruki ključ u vazdušnom napadu. Imali smo avion, imali smo zonu iznad zone zabrane letenja, ali okretanje ključa, to je moralo ići preko komandanta UN-a za BiH i nazad u UN. Dakle, do trenutka kada je artiljerija došla, trajalo bi predugo za dobijanje odgovora. A onda sam natjerao Sjevernoatlantsko vijeće da pristane da mi dozvoli da ne odredim dvojni ključ. Tada je UN, NATO odlučio da uđe u BiH za koju sam rekao da nema dvojnog ključa. Oni su se složili. Imali smo još jedno granatiranje. Imali smo više zračnih napada. I to je za mene bila prekretnica u ratu. I zaista, Lejton Smith koji je bio admiral na terenu, operativni komandant, ja sam bio strateški komandant, on je htio, jer smo se podijelili kada su htjeli da uđu u drugi dio Srbije, on je rekao, pa imaju avionski sistemi. A Srbija je imala stari ali veoma efikasan avionski sistem. Koristili su projektile s brodova na moru da pogode vrlo precizno. To smo i uradili. I to je stvorilo, mislim da je jasno, razumijevanje druge strane da to sada dolazi do tačke u kojoj to više nećemo tolerisati pošto je Alijansa bila vrlo efikasna u tome. Ponosan sam što smo u BiH uspjeli za šest mjeseci oduzeti oružje i prebaciti teren s jednog na drugi i održati izbore, slobodne demokratske izbore u septembru.

N1: Budimo iskreni, kažete u svojoj knjizi. Znamo da mnogi u Washingtonu nisu podržavali NATO akcije u Bosni i Hercegovini, a u dijelu knjige rekli ste da ste imali saznanja, da imate podršku od pokojnog Johna McCaina i pokojnog Boba Dolea, ali ne baš i u Kongresu, ne baš u Bijeloj kući, Pentagonu, ča u jednom trenutku kažete da znate da nemate podršku ni od generala Shalikashvilija, ali šta je bilo sa sadašnjim predsjednikom Bidenom? Da li je on tada bio za podršku ili je bio protiv Vas?

JOULWAN: Bio je moj najbolji pristalica iz Senata. Tada je bio predsjednik senatskog odbora za vanjske poslove. Vratio sam se tamo da svjedočim. Bio je dobar prema meni. Dolazio je na sve sastanke i bio je jako dobra podrška. Tako da ga dobro poznajem, znam šta misli o NATO-u posebno. I mislim da se to vidi u tome kako pokušava da održi NATO na okupu. Ne sa 16 nacija kada sam bio tamo, već sa 30 nacija sada, što je težak zadatak jer ponekad gledaju iz ekonomskih ili drugih razloga, nacije dolaze u igru i imate zemlje bivšeg Varšavskog pakta, većina njih su sada članice Saveza. Dakle, oni razumiju važnost američkog vodstva. I zato se nadam da će se to nastaviti kako se sve više približavamo rješenju unutar Ukrajine.