O reakcijama na deklaraciju Svesrpskog sabora, sukobu pismima u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine i političkoj svakodnevici za N1 je govorio univerzitetski profesor Slavo Kukić.

Komentirajući trenutnu političku situaciju u zemlji, Kukić je rekao da nakon tri mjeseca, od njegovog zadnjeg gostovanja u programu N1 i nakon komparativne analize onog šta se dešavalo “nalazimo se na istoj tačci na kojoj i prije tri mjeseca”.

Kada je u pitanju nedavno održani Svesrpski sabor, i reakcije koje su uslijedile, Kukić smatra kako se cijela priča prenaglašava, ali se i dalje ne smije ignorirati.

“Dapače taj Svesrpski sabor je dijelom proizvod pokušaja rehabiliticije ideje ‘Velike srbije’, sada u novim historijskim uvjetima, a dijelom posljedica ambicije (predsjednika Srbije Aleksandra) Vučića da učvrsti autoritarnu vlast poput Karađorđevića krajem 20-tih godina 20. stoljeća i ukine potrebu posredovanja izmedju sebe i naroda”, kazao je Kukić, dodavši kako Vučić ne preže od optužbi kao što je uradio pred UN-om optužujući čitav Zapad da se urotio protiv Srba.

Smatra kako postoji sličnost s Miloševićem, dok je predsjednika RS Milorada Dodika uporedio s Momirom Bulatovićem.

Ipak, naglašava, drugačije su geopolitičke okolnosti. “Tu je NATO i stalna prijetnja da ako pređeš granicu dobiješ lekciju kao 1999.”.

Kukić navodi kako je deklaracija usvojena na tom događaju “bacanje prašine u oči sirotom narodu”, te da i Dodik i Vučić znaju kako 20-tih godina 21. stoljeća “od toga ne može, zbog historijskih okolnosti, biti baš ništa”.

Vučiću, dodaje, su potrebne predstave kao ona u UN-u kada se ogrnuo zastavom Srbije “što je svijet s podsmijehom posmatrao”, kako bi učvrstio svoju autoritarnu vlast.

Kada su u pitanju reakcije ambasada Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, te Vučićev odgovor Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Kukić je ocijenio Vučićev istup nepristojnim.

“U najmanju ruku je nepristojno, nediplomatski soliti pamet drugima gdje piše kako uređivati svoju zemlju, gdje piše kome pripada državna imovina u BiH. Ozbiljni državnici, a Vučić bi trebao povesti računa o tome da bude ozbiljan državnik, on bi trebao voditi računa o tim pojmovima i tim stvarima u državi u kojoj je na čelu. U ovom momentu ulazi u neku vrstu konflikta, kao i prije Rezolucije, što je proizvod njegovog opredjeljena da umjesto da se orijentira prema Zapadu, umjesto toga se orijentira Moskvi i Pekingu, iako igra neku vrstu duple igre, ali će u konačnici se morati opredijeliti kuda se okrenuti, da li prema Čikagu ili Beču gdje živi po sto hiljada Srba ili prema Moskvi, Pekingu i drugim dijelovima svijeta gdje se broj Srba zaustavlja na nekoliko desetina ili stotina”, odgovara Kukić.

Što se tiče stavova ambasada SAD-a u Sarajevu i Beogradu, gdje se čini da ambasador Srbije staje uz Vučića, Kukić kaže kako se radi o “boju za prostor bivše Jugoslavije” odnosno “boju za geopolitičku prevlast prostora koji je u geopolitičkom smislu jako značajan”.

“NATO pakt, zapadni saveznici i EU i SAD znaju da ukoliko ovdje ne urade ono šta moraju da će uticaj Moskve, Rusije i istočnih dijelova svijeta biti sve teže eliminirati, i mnoge njihove akcije koje su poduzeli početkom 2000-tih prijemom Bugarske i Rumunije, koje nisu ispunjavale nikakve uvjete kako bi zaokružili geopolitički prostor do Crnog mora bi mogle doći u pitanje zbog činjenice da bi na Balkanu bi moglo doći do toga da tu ostane jedan ‘mekani trbuh’ u koji se uvlače drugi centri svjetske moći i relativiziraju tu geopolitičku kontrolu čitavog prostora. Otud opredjeljenje Washingtona i Američke administaracije, a i diplomatskih predtsavnika u ovom dijelu svijeta da, svećeničkim jezikom rečeno, neka vrsta blagosti i javnog nastupa koji ne odgovara onom sto Američka amdintsracija misli, a što je u funckiji pridobijanja vremena, kako bi se poduzele akcije koje bi podigle svijest među Srbima u Srbiji, BiH, Crnoj Gori da je njihov prirodni put zapadna civilizacija, 21. stoljeća, a ne vraćanje u prošla vremena”, pojašnajva Kukić.

Komentirajući odnose u državnoj koaliciji, kazao je kako je Dodik “klasična vrsta političkog kockara”.

“Taj čovjek mnogo bezopasnije danas djeluje nego prije 5-6 godina, danas više asocira na političkog klovna, nego realnu potiličku prijetnju”, naglasio je, dodavši da, ipak, Dodik može načiniti štetu kako neposredno tako i preko svojih “jastrebova” u institucijama vlasti.