Jasminko Halilović, osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajeva u emisiji Izvan okvira govorio je o konceptu muzeja, individualnim i kolektivnim sjećanjima.

Muzej ratnog djetinjstva, još od početka – kao projekat u razvoju – bio je i ostao otvoren za ljude iz cijele države, iz svakog dijela Bosne i Hercegovine.

“Od samog smo početka radili u cijeloj BiH. Imamo bosanskohercegovačku kolekciju, eksponate iz cijele države. Naravno, najveći broj priča je iz Sarajeva jer je muzej nastao tu, ali je muzej u međuvremenu svoj rad proširio i van Bosne i Hercegovine. Za nas u muzeju, i za mene lično, svaka priča i svako iskustvo jednako je važno. Često se susrećemo s upitom ljudi koji kažu kako nemaju neku posebnu priču. Međutim, svaka je priča posebna jer jednog dana kada istraživači budu koristili kolekciju, ne znate šta će njih sve zanimati. Ne znači da će ih zanimati samo priče o ličnom gubitku”, rekao je Halilović naglasivši da je raznolikost kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva bogatstvo.

Halilović vjeruje kako Muzej ratnog djetinjstva, na čijem je čelu, kao koncept zapravo narušava pristup sjećanju koji je međusobno isključiv, odnosno pristup koji sjećanje svodi pod tri međusobno isključujuća narativa.

“Muzej ratnog djetinjstva je doprinio kreiranju djelimično zajedničkog narativa kad su u pitanju djeca. Također, svako ima pravo da se sjeća kako želi, bilo kao pojedinac ili kao grupa. Smeta mi, ipak, politička zloupotreba sjećanja. Pristup kulturi sjećanja treba biti konstruktivniji nego što je to slučaj u BiH. I mislim da ovakav muzej može osvijetliti put na koji način je moguće raditi, na koji način dati univerzalnu notu svemu tome”, rekao je u emisiji Izvan okvira osnivač Muzeja.

Naglasio je da se kao društvo trebamo na konstruktivan način baviti prošlošću, no imajući dovoljno empatije i osjećaja o tome da je prošlost nešto što ne vidimo svi jednako.

“Ne mislim na slaganje ili neslaganje o činjenicama o tome šta se desilo. Mislim na to da kada nekome pokažete nešto iz rata, jedna osoba na to može da se nasmije, a druga možda neće moći spavati tri noći. Moramo to imati na umu; moramo imati na umu da smo duboko traumatizirano društvo gdje se ne odnose svi prema tome jednako. I zato je Muzej ratnog djetinjstva jako oprezan kada izlazi u javni prostor sa svojim izložbama i programima. Jako smo oprezni kada je u pitanju iznošenje sjećanja u javni prostor. Zato smatram da bi jedan odgovorniji pristup prema prošlosti značajno doprinio pozitivnijoj atmosferi u našem društvu”, rekao je Halilović za N1.