Kad je prije više od pola godine napustio rodnu Gazu, bježeći s porodicom od ratnog stradanja, Palestinac Samir El-Barawi stigao u Bosnu i Hercegovinu nadajući se da će dobiti zaštitu i sigurnost koje je izgubio u domovini.
Odmah po dolasku, krajem novembra prošle godine, podnio je zahtjev za azil u BiH, a sredinom januara pozvan je na razgovor u Ministarstvo sigurnosti BiH, što je dio procedure za dobijanje zaštite.
No, u izbjegličkom centru Salakovac u blizini Mostara, gdje je smješten s višečlanom porodicom, šest mjeseci čeka odluku vlasti BiH i rješavanje svoga statusa.
“Nemaš nikakvo pravo, nego samo postojiš. Ne mogu reći da smo razočarani, pobjegli smo od smrti, ali trebalo bi to ići brže. Kad smo već tu, treba nas tretirati kao i ostale ljude”, kaže ovaj 60-godišnjak u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Otkako je Izrael u oktobru prošle godine započeo rat u Pojasu Gaze, kao odgovor na prethodni napad Hamasa, grupe koju Sjedinjene Države i Evropska unija (EU) smatraju terorističkom, utočište u BiH potražilo je 30 Palestinaca.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, azil je zvanično zatražilo njih 24-ero, od kojih 14 još čeka na odluku institucija o tome da li će biti i odobren.
Deset ih je dobilo tzv. supsidijarnu zaštitu, koja omogućava boravak u BiH do godinu dana, a u praksi se odobrava u slučaju kad nisu zadovoljeni uvjeti za izbjeglički status.
Najveći obim prava, kao što su neograničeni boravak i mogućnosti dobijanja pasoša BiH, omogućava izbjeglički status, ali do danas nije dodijeljen nijednom Palestincu iz Gaze.
Osim ranijih upozorenja da su procesi dodjele azila u BiH komplicirani i spori, UNHCR sada upozorava da izbjeglice iz Gaze nisu dobile odgovarajući status, jer im supsidijarna zaštita ograničava pristup pravima i ne pruža izglede za trajno rješenje u BiH.
U Ministarstvu sigurnosti BiH, pak, za RSE tvrde da do danas nije bilo ni odbijenih zahtjeva za azil Palestincima koji su stigli u BiH od početka rata prošle godine.
No, nisu odgovorili na ponovljeni upit koje uvjete Palestinci iz Gaze ne ispunjavaju za dodjelu izbjegličkog statusa.
Šta BiH nudi tražiteljima azila?
Zakoni u BiH za tražitelje azila predviđaju izbjeglički status i supsidijarnu zaštitu, koje odobrava Ministarstvo sigurnosti BiH. Ministarstvo ima rok od šest mjeseci da završi procedure, a u iznimnim slučajevima i do 18 mjeseci.
Tražitelji azila imaju pravo na smještaj u azilantskom centru ili u privatnom stanu, obrazovanje, te na besplatnu primarnu zdravstvenu zaštitu, dok ostale medicinske usluge moraju platiti. Pravo na rad imaju devet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva za azil.
Najveći obim prava pruža izbjeglički status, koji omogućava rad, obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, kao i pravo na spajanje porodice, mogućnost dobijanja državljanstva i putnih isprava BiH.
Taj status dodjeljuje se strancima koji se ne mogu vratiti u svoju državu, jer strahuju od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja.
Supsidijarna zaštita dodjeljuje se osobama kojima je potrebne zaštita zbog rata ili drugih vidova opasnosti, kao što su oružani sukobi. Imaju pravo boraviti u BiH jednu godinu, kao i pravo na rad, obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu.
Nemaju mogućnost dobijanja državljanstva BiH, niti pravo na spajanje s porodicom, dok im za putovanje u inozemstvo može biti izdan putni list, ukoliko postoje ozbiljni humanitarni razlozi zbog kojih moraju otputovati van BiH.
‘Moralo bi bolje i brže’
Samirova porodica stigla je u BiH u grupi bh. državljana i njihovih srodnika Palestinaca, koji su prošle godine evakuirani iz Gaze, preko graničnog prijelaza Rafah.
Na sarajevski aerodrom stigli su 20. novembra, njih ukupno 37, čiji je dolazak u BiH odobrilo Vijeće ministara BiH.
Samirova supruga, kao i nekoliko članova porodice imaju državljanstvo BiH, dok on i ostali članovi koji su smješteni u Salakovcu čekaju na azil.
“Nemam zdravstveno osiguranje i za svaku kontrolu kod doktora moram platiti 100 maraka (oko 50 eura). Da imamo papire, išli bismo raditi”, ističe Samir.
Pasoš mu je oduzet, a u skladu s propisima u BiH bit će mu vraćen nakon završetka postupka. Kao osobni dokument dobio je tzv. žuti karton, kojim dokazuje status tražitelja azila, a mora ga produžavati svaka tri mjeseca.
U izbjegličkom centru kod Mostara, Samirova porodica ima osiguran smještaj i hranu i to je, kako tvrdi, trenutno za njih najbolje rješenje.
“Puno nas je i niko nas ne može primiti u stanove. Kamp je za nas bolji, jer Crveni križ donese hranu, a ako odemo u stan svi će zaboraviti za nas”, kaže Samir.
Izbjeglički centar Salakovac nalazi se pod ingerencijom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, iz koga nisu odgovorili na upit RSE o statusu i pravima stanovnika tog centra.
Palestinske izbjeglice u tom kampu je odmah po dolasku, u novembru prošle godine, posjetio ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić. Tada je izjavio kako će im biti ponuđeni državni stanovi u nekoliko bh. gradova.
Iz Ministarstva nisu odgovorili na pitanja RSE da li je itko od Palestinaca do danas dobio stan.
‘Nismo znali da će biti ovako teško’
Šestočlana porodica pedijatra iz Gaze, Ahmeda Shahina, također, boravi u BiH od novembra prošle godine, nakon što je izbjegla iz Džabalije, grada na sjeveru Gaze koji je od početka rata poprište žestokih borbi.
Zahvaljujući pomoći stanovnika Sarajeva, u glavnom gradu BiH uspjeli su dobiti stan za koji ne plaćaju stanarinu.
Za razliku od onih u kampu Salakovac, Ahmed je dobio supsidijarnu zaštitu kojom nije zadovoljan.
“Nisam ni znao da u BiH postoji više vrsta azila. Iako su mi vratili pasoš, ne smijem putovati van BiH, jer me je strah da mi neće biti dopušteno da se vratim. Mislio sam da ću dobiti izbjeglički status, a ne da ću biti kao u zatvoru. Da sam znao da ću ovo dobiti, ne bih ni tražio azil”, kaže on za RSE.
Ahmed je 1995. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu u Tuzli, a po dolasku u izbjeglištvo u BiH zatražio je duplikat diplome, kako bi mogao potražiti posao.
“Kad smo stigli, nismo znali da će biti ovako teško. Bili smo zadovoljni što smo pobjegli od rata i zahvalni smo svima. Narod je divan. No, političari su tada dolazili da se uslikaju s nama i pitaju šta nam treba. Sada, više niko ne pita za nas”, kaže Ahmed.
Kako kaže, žive od prodaje tradicionalnog kruha i hrane koju njegovi ukućani pripremaju i prodaju.
“To smo počeli da ne budemo socijalni slučajevi. Mislio sam da ću nakon dva-tri mjeseca dobiti posao, jer imam gotovo 30 godina iskustva. No, sve to ide vrlo sporo”, ističe on.
Iako im je porodična kuća u Gazi razrušena, Ahmed se nada skorom povratku u Gazu.
“Živim u nadi da će rat prestati i odmah bih otišao. Da ima uslova odmah bi se vratio”, kazao je.
Zašto BiH ne dodjeljuje izbjeglički status?
Iz Ministarstva sigurnosti BiH za RSE tvrde da ispituju osnovanost zahtjeva, tako što prvo ispituje uvjete za dodjelu izbjegličkog statusa, a ako oni nisu ispunjeni, ispituju se kriteriji za dodjelu statusa supsidijarne zaštite.
Iz UNHCR-a je, pak, upozoreno da je mnogim osobama koje zaslužuju status izbjeglice u BiH dodijeljen status supsidijarne zaštite. Time im je, kako tvrde, uskraćen pristup nekim osnovnim pravima i put do trajnog rješenja.
“Ovo nije najsretniji pristup. Ukoliko bi dobili status izbjeglice, mogli bi dobiti izbjegličku putnu ispravu za putovanje van BiH i mogli bi podnijeti zahtjev za državljanstvo BiH nakon pet godina boravka u statusu izbjeglice”, naveli su iz te organizacije.
Osobe sa statusom izbjeglica ili pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na ograničenu financijsku pomoć, dok se ne zaposle.
To znači da mogu mjesečno primati oko 180 maraka (oko 90 eura), dok jednokratna novčana pomoć iznosi oko 300 maraka (150 eura) i može se dobiti tri puta godišnje.
Tražitelje azila u BiH besplatno pravno zastupa organizacija “Vaša prava”, u kojoj za RSE kažu da vlasti, uglavnom, dodjeljuju supsidijarnu zaštitu, jer ona podrazumijeva manji obim prava.
“Ukoliko, recimo imate 150 osoba pod supsidijarnom zaštitom, to je to. No, ako ih imate isto toliko sa izbjegličkim statusom, oni imaju pravo da dovedu članove porodica iz drugih država koji, također, stječu pravo na izbjeglički status”, kaže Nina Velić, pravna zastupnica iz “Vaših prava”.
Ona tvrdi da je Ministarstvo “išlo linijom manjeg otpora”, svjesno dajući Palestincima zaštitu manjeg obima.
“Izbjeglica košta državu i pretpostavljam da bi to mogao imati utjecaj. Pitanje je da li smo i dovoljno otvoreni da oni sutra postanu državljani BiH. Možda sve to igra ulogu”, ističe Velić za RSE.
Organizacija “Vaša prava” zagovara izmjene Zakona o azilu BiH, kako bi bila izjednačena prava izbjeglica i osoba sa supsidijarnom zaštitom.
“Imamo klijente koji tu zaštitu imaju još od 2012. i svake godine se produžava. Ne mogu dobiti državljanstvo, pasoši njihovih država su istekli, a ne mogu dobiti one od BiH. Ne mogu putovati i bukvalno su kao u velikom zatvoru”, kaže ona.
Status izbjeglih Ukrajinaca u BiH
U prošloj godini BiH je primila 147 zahtjeva za azil, dodijeljena su četiri izbjeglička statusa, a u 63 slučaja odobrena je supsidijarna zaštita, dok su ostali zahtjevi, ili odbijeni ili obustavljeni, podaci su iz izvještaja UNHCR-a.
“Mali postotak ljudi koji pristižu u BiH zainteresovan je za traženje azila u ovoj zemlji, a, nažalost, izazovan proces azila mnoge obeshrabruje i ne odražava odnos dobrodošlice stanovništva”, navode iz te organizacije.
Čečeni koje Rusija traži zbog navoda o ekstremizmu nadaju se zaštiti BiH
Do kraja aprila u BiH je bilo 225 Ukrajinaca, koji su izbjegli od rata u svojoj zemlji, bježeći pred ruskom invazijom.
Njih 15 dobilo je supsidijarnu zaštitu, šest ih čeka odluku o azilu, dok su 203 osobe prijavile privremeni boravak iz humanitarnih razloga, navodi se u UNHCR-ovom izvještaju.
Iz te organizacije smatraju da i oni imaju neadekvatnu zaštitu, jer im privremeni boravak omogućava ostanak u BiH do šest mjeseci, ali bez drugih prava.
Smatraju da Ukrajincima vlasti BiH trebaju omogućiti grupni status privremene zaštite, kako je predviđeno u državama članicama Evropske unije (EU), te u drugim zemljama regije.
No, u Ministarstvu sigurnosti BiH za RSE navode da je za status privremene zaštite potreban masovni priliv stranaca, odnosno više hiljada osoba, koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju zbog oružanog sukoba ili sistematskog kršenja ljudskih prava.
Ističu da, u slučaju izbjeglih Ukrajinaca, tog masovnog priliva nije bilo.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!