O odnosu zdravstveni radnik - pacijent u zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini često se govori u javnosti. Veliki broj je kritika koje se upućuju. Na koji način se taj odnos unapređuje, podrazumijeva li dvostrano razumijevanje, ali i shvatanje specifičnosti u kojima pojedine ustanove posluju? Koja su prava pacijenata, koja su prava zdravstvenih radnika? Kome se obratiti kada su ta prava ugrožena? Da li se približavamo evropskim standardima kada je riječ o pomenutom odnosu? Da li su građani Bosne i Hercegovine pri dobijanju zdravstvene usluge u inostranstvu nerijetko iznenađeni ljubaznošću i tretmanom jer na takav ovdje ne nailaze redovno?
Odgovore su nam dali: Zaim Jatić, specijalista porodične medicine u Domu zdravlja Kantona Sarajevo, Zehrina Husnić, specijalista urgentne i interne medicine u Općoj bolnici “Abdulah Nakaš”, Tatjana Jevtić Drkić, specijalista urgentne medicine u službi Hitne pomoći KS, i Danko Vasiljević, specijalista fizijatar i savjetnik direktora za medicinska pitanja JZU Dom Zdravlja Istočno Sarajevo.
Jevtić Drkić ističe da je bitan odnos ljekara i pacijenta, jer se može puno saznati od pacijenta da bi došli do ispravne dijagnoze i tretmana.
“Mi uvijek nastojimo pružiti najbolje od sebe, ipak je jedna velika reorganizacija zdravstvenog sistema izuzetno potrebna iz prostog razloga što definitivno nije promišljeno koliki broj pacijenata je na koliko ljekara, koliko usluga se može pružiti u jednom danu po pacijentu po ljekaru. To su stvari o kojima treba povesti računa. Vjerujem da i iz tog proizilazi jedno veliko nezadovoljstvo naših sugrađana, a samim tim i zdravstvenih radnika ikz tog sistema koji nije prilagođen potrebama ni građana, niti zdravstvenih radnika”, kazala je.
Husnić kaže da ako ne znamo komunicirati, gubimo svaki oblik finog odnosa na svim nivoima.
“Najosetljiviji oblik komunikacije je između zdravstvenog radnika i pacijenta. Kada smo bolesni, mi smo bespomoćni i tražimo utočište. Tražimo nekoga ko će nas saslušati, a taj neko ko nas sluša treba i da nam pomogne. Od prvog kontakta, on gleda nas, mi gledamo njega. On prvo gleda kakvog smo mi raspoloženja, a onda mi moramo da napravimo konekciju između nas, gdje ćemo dobiti pacijenta koji je adekvatan sagovornik. Ako nismo napravili tu konekciju, pacijent automatski pravi barijeru, onda mi nemamo pravu informaciju s kojom ćemo pomoći našem pacijentu”, kazala je.
Zaimović smatra da ukoliko građani nisu zadovoljni uslugom da je najbolje da se žale zdravstvenoj ustanovi i zdravstvenoj inspekciji.
“Često se zamijeni profesionalno ponašanje sa odnosom. Odnos ljekar-pacijent je nešto drugo od samog profesionalnog ponašanja. I jedno i drugo je u našem sistemu poremećeno, na šta utiče sredina u kojoj živimo, kultura, nivo obrazovanja. Vidimo da je naša sredina tolerantna na neprofesionalno ponašanje i na nasilje, što se isto tako prenosi i na zdravstveni sistem. Utiče i organizacija rada u zdravstvenim ustanovama, sa brojem zaposlenika, sa nivoom tehnologije sa kojima raspolaže, uređenosti prostora, prisutnim gužvama, obučenosti ljudi”, kazao je.
Vasiljević navodi da postoje dvosmjerni razlozi koji dovode do nesporazuma u odnosu ljekar-pacijent.
“Često su zdravstveni radnici preopterećeni. Mnogo je pregleda u toku dana, veliko je opterećenje na tiove porodićne medicine. Tu treba naći određeno razumijevanje, kada govorimo o dugim čekanjima. Zdravstveni radnici nekada teško mogu da postignu sve u svojim svakodnevnim aktivnostima, što rezultira nešto lošijom uslugom u pojedinim slučajevima”, kazao je.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!